tag:blogger.com,1999:blog-91010742790057445982024-03-13T03:44:53.051+01:00 Srednja Azija u 50 danaPlan puta: Astana (08.10.2017.) - Almaty -
Turkestan - Shymkent - Tashkent - Nukus - Muynak - Khiva - Bukhara - Samarkand - Termez - Dushanbe - Hissar - Nurek - Qurgonteppa - Panjakent - Khujand - Osh - Toktogul - Cholpon-Ata - Karakol - Bishkek - Almaty - Astana (30.11.2017.)Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.comBlogger21125tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-58206020844914145212017-12-08T21:23:00.000+01:002017-12-08T21:36:26.544+01:00Povratak<div style="text-align: justify;">
Znao sam da je toliko puta spominjani Novozelanđanin već putovao u više navrata između Biškeka i Almatija pa sam ga pitao kakav je put i procedura na granici. Kaže mi da se putuje 4-5 sati i da prije nego uđem u maršrutku/kombi u Biškeku obavezno uslikam kombi s registracijom kako bi ga u slučaju gužve na granici mogao prepoznati jer svi putnici moraju granicu prijeći pješke i pričekati kombi s druge strane. S obzirom da moram računati na vlak koji iz Almatija za Astanu kreće u 17:20, zaključio sam da će biti dovoljno da se na autobusnom kolodvoru u Biškeku pojavim oko 9:30, računajući da će mi trebati najviše pola sata da krenemo prema granici. Naravno da nije bilo tako. U planirano vrijeme sam došao na kolodvor, prilično neispavan, valjda zbog uzbuđenja šta se napokon vraćam kući, vrlo brzo našao maršrutku s tablom "Almati", kupio kartu od 400 soma (35 kuna), uslikao je izvana i ušao u nju. Međutim, na karti sam vidio da je vrijeme polaska u 11:40 i bila je navedena registracija vozila koja nije ista kao od ove maršrutke. Izašao sam van i pitao vozača da li sam ušao u pravu maršrutku, a on je nakratko pogledao kartu i rekao da ne brinem, da uđem unutra i sjednem. Bilo je još šest mjesta za popuniti prije polaska. Vrijeme je prolazilo, a novi putnici su ulazili "na kapaljku", tako da su u 10:25 još uvijek bila slobodna tri mjesta i već me pomalo počela hvatati nervoza da ću imati problema s hvatanjem vlaka u Almatiju, posebno ako se nešto zakomplicira na granici. Na moju sreću, ovo je bila prva i zadnja maršrutka na cijelom ovom putovanju koja je s početne stanice krenula s nekoliko praznih sjedala. Nekih četrdeset minuta kasnije došli smo do granice. Vozač nas je zamolio da uzmemo prtljagu i krenemo pješke prema krigistanskoj carini. Kao i kod ulaska u zemlju, niti ovdje nije bilo nikakvih problema - provjera dokumenata i par pitanja o mojem boravku u Kirgistanu i izlazni pečat je bio u putovnici. Nastavio sam dalje kroz ograđeni koridor do kazahstanske strane i tu su počeli problemi. Prvo smo prije samog ulaska u zgradu carine čekali iza zatvorenih vrata u tom uskom ograđenom prostoru dobrih dvadesetak minuta i ljudi su počeli negodovati i tražiti da nas propuste. Izbila je mala svađa između putnika i carinika i to je samo povećalo moju nervozu, posebno jer sam znao da je par ljudi iz mojeg kombija prošlo kroz vrata prije nego su ih zatvorili. Kada su nas napokon propustili opet je trebalo popuniti formular za imigraciju, a dok sam ga našao u svoj toj gužvi, već je masa ljudi bila ispred mene u redu. Malo po malo smo se pomicali i kad sam ja došao na red, valjda zato što sam bio jedini putnik iz drugih zemalja osim Kirgistana i Kazahstana, opet je nastala blokada. Carinik je provjeravao moju putovnicu, ispitivao me na ruskom jeziku, iščitavao neku knjižicu i upisivao nešto u kompjuter punih deset minuta, a ljudi iza mene su opet počeli njurgati. Ipak sam dobio ulazni pečat, prošao skeniranje prtljage i ušao u Kazahstan. Bilo je par minuta do podne i sada je u svoj toj gužvi trebalo naći moj kombi i ljude iz njega. Taksisti su mi nudili prijevoz, ali sam nastavio hodati tristotinjak metara od granice dok nisam došao do benzinske stanice i tamo vidio grupicu ljudi u kojoj sam prepoznao neke od svojih suputnika. Dobro je, ipak nisam zakasnio, iako sam došao posljednji. Par minuta kasnije došao je bijeli kombi, ali ne onaj koji nas je dovezao do granice. Vozač mi je rekao da uđem i onda sam slučajno krajem oka "uhvatio" registraciju i shvatio da je to ista ona s moje autobusne karte! Dakle, procijenjeno vrijeme polaska (11:40) i registracija su se očito odnosili na kombi koji će nas voziti na drugoj dionici puta, od granice do Almatija. Kada sam krenuli, par minuta poslije 12 sati, odahnuo sam jer mi je postalo jasno da je najkritičniji dio puta iza mene i da ću stići na vlak za Astanu. Čim smo krenuli, primjetio sam da je sve odjednom postalo urednije, uz asfaltiranu cestu se nalaze pločnici za pješake, cvijetne gredice ukrašavaju ulicu, nema prašine niti blata... Da, Kazahstan je ipak neki drugi svijet (čitaj: bogatiji) u odnosu na ostale zemlje srednje Azije. Sat vremena poslije granice, nakon što smo prešli neki planinski prijevoj pun snijega, stali smo na pet minuta na raskršću da odemo na wc i kupimo nešto u obližnjem dućanu. Otišao sam obaviti što je trebalo, kad tamo najodvratniji wc koji sam na ovom putu vidio i koji me odmah podsjetio na film Milijunaš s ulice. Radi se o betonskoj kućici golih zidova i bez prozora u kojoj se nalaze "separei" s malom rupom u podu (širine 10 cm i dužine 20 cm) kroz koju odlazi sve što ljudi izbace iz sebe. Sve to pada u duboku blatnu rupu ispod kućice, a kroz procijep vidite i što se dolje nalazi. S obzirom da je procijep relativno mali, a ljudi ne ciljaju najbolje, pokraj njega se nalaze lokvice misteriozne žute tekućine, a na stijenkama procijepa i neke čudne nakupine smeđe boje. Zaključio sam da će to najvjerojatnije biti sok od jabuke i rastopljena čokolada. Sad sam se opet malo zapitao da li je Kazahstan zaista najuređenija zemlja u okruženju. Malo poslije 15 sati već smo bili u Almatiju, a s obzirom da mi je taj grad već bio poznat, lagano sam krenuo prema prvoj stanici metroa i otišao sve do zadnje, gdje se nalazi željeznički kolodvor. U toj kratkoj šetnji kroz grad primjetio sam koliko se sve promijenilo u ovih mjesec i pol koliko me nije bilo u Almatiju. Bilo je hladno, sunca ni za lijek, a najgore od svega, ono prekrasno žuto lišće je popadalo i učinilo grad nekako depresivnim. Sva sreća da sam ga posjetio na početku, tako da će mi ipak ostati u lijepom sjećanju. Promijenio sam preostale kirgistanske some u kazahstanske tenge i otišao nešto pojesti prije odlaska na vlak. Ipak je sve prošlo bez problema. Vlak je krenuo na vrijeme, čak su imali i opciju korištenja interneta (wifi) uz nadoplatu (desetak kuna za 24 sata) što sam s guštom prihvatio pa se nešto kasnije otišao počastiti u vagon-restoran. Sutra ujutro sam u Astani.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgw9poZEXBuKu6GX529pJcjP470UpROZFpVFTuyhSTORpzs5fIkotT8jKe4XtcIZjAnbe7LxAlkKy7IHp_mak7ZaDpeTedwZeC5jPkYUOq29OSoDYxnwv59p6D-efWYoL_ARtyHvT_njSQ/s1600/IMG_20171129_094101-01-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1145" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgw9poZEXBuKu6GX529pJcjP470UpROZFpVFTuyhSTORpzs5fIkotT8jKe4XtcIZjAnbe7LxAlkKy7IHp_mak7ZaDpeTedwZeC5jPkYUOq29OSoDYxnwv59p6D-efWYoL_ARtyHvT_njSQ/s400/IMG_20171129_094101-01-01.jpeg" width="285" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Maršrutka/kombi na relaciji Biškek-Almaty</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Stigao sam u Astanu rano ujutro, oko 7 sati. Znao sam da ovaj grad ima sibirsku klimu i da mogu očekivati veliku hladnoću pa sam odlučio ostati na relativno toplom kolodvoru dok sunce malo ne zagrije. Popio sam čaj pa pojeo sendvič pa popio kavu, a vani još uvijek mrkli mrak. Tek oko 8:40 se počelo polako razdanjivati, a nešto poslije devet se pojavilo i sunce. Željeznički kolodvor je dosta daleko od novog dijela Astane, a s obzirom da sam ja još uvijek imao neobavljenog posla u ovom gradu, opet sam iskoristio onu odličnu aplikaciju 2GIS i saznao koji bus uzeti da dođem do staklene piramide koju sam za vrijeme prvog boravka u gradu vidio preko puta rijeke Ishim. Kad sam ušao u bus bilo je prohladno, ali sunčano, a kada sam četrdeset minuta kasnije izašao iz njega, bilo je oblačno, vjetrovito, hladno kao sam vrag i padao je lagani snijeg. Iako sam se tresao od hladnoće, ono šta sam došao vidjeti me toliko oduševilo da sam ipak zaboravio na vremenske uvjete. U staklenoj piramidi, visokoj 77 metara, nalazi se Palača mira i sloge/suživota (Palace of peace and reconciliation) koja je izgrađena 2006. godine kako bi svake tri godine bila poprištem Kongresa svjetskih i tradicionalnih religija. Tu su također i koncertna dvorana, muzej kulture, knjižnica, ali i smještaj posebno prilagođen svakoj religijskoj skupini koja je sudjelovala ili će sudjelovati na kongresu. U neposrednoj blizini nalazi se prekrasna plava staklena Palača nezavisnosti u kojoj se može vidjeti projekcija Astane kako bi ona trebala izgledati 2030. godine. Odmah do nje je Umjetnički fakultet, također obložen plavim staklom i vrlo neobičnog oblika, a na prostranom trgu gdje se sve te zgrade nalaze smjestio se 91 metar visok spomenik naciji. S bočne strane je prije pet godina izgrađena Hazret Sultan džamija s najvećom kupolom u Kazahstanu. Kada sve to vidite na jednom mjestu, stvarno ostanete zaprepašteni svom tom grandioznošću. Imao sam u planu prošetati do centra novog dijela grada, udaljenog oko tri kilometra od ovog trga, ali snijeg nije prestajao niti je hladnoća popuštala pa sam se ukracao u bus i otišao ugrijati u trgovački centar Keruan gdje sam znao da ću naći neophodnu toplinu, besplatan wifi i puno kafića i restorana.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglequ5yCgMNP8nfefB6-GgFyg4Yesxoe0qnbukSto4hiOsqc5zZ6pJqJO8YvyBeL3IUgRkfM9adnQM7Y5QAIByoPbo07sZK4bh-P9ep_3xb0P-WWMa-5XCKQPj76wGS6qtIrOUyIbZU6Y/s1600/IMG_20171130_104957.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglequ5yCgMNP8nfefB6-GgFyg4Yesxoe0qnbukSto4hiOsqc5zZ6pJqJO8YvyBeL3IUgRkfM9adnQM7Y5QAIByoPbo07sZK4bh-P9ep_3xb0P-WWMa-5XCKQPj76wGS6qtIrOUyIbZU6Y/s400/IMG_20171130_104957.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Džamija, spomenik naciji, Umjetnički fakultet i Palača nezavisnosti po sibirskoj hladnoći</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHUlK2kn7YBf0PiNUkU91myUDaM7WpgnRBtdx0FofE5x59XJ9XwlI8bLOgY1qHeRqgpoh4fFqpp9vBjp9_Ncoiuq2bM68sqP5LfvjVnopQTX_te2QzAepaklGLNGTpJyv3673muq9yegc/s1600/IMG_20171130_104041.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHUlK2kn7YBf0PiNUkU91myUDaM7WpgnRBtdx0FofE5x59XJ9XwlI8bLOgY1qHeRqgpoh4fFqpp9vBjp9_Ncoiuq2bM68sqP5LfvjVnopQTX_te2QzAepaklGLNGTpJyv3673muq9yegc/s400/IMG_20171130_104041.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Fakultet i Palača iz drugog kuta</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmSRoJ6hRuPtdkkWHMkm85FfHzKatmdg_Rows2hIOdw6GOuXTG5iYy_c_abeuhPR0VKhIltjCAqSrrysksg2ukYjtv14AxAI61L72vSSwgPD-sMgLjwAdAQMP3mBS5gChkg8lHADSQRm8/s1600/IMG_20171130_105133.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmSRoJ6hRuPtdkkWHMkm85FfHzKatmdg_Rows2hIOdw6GOuXTG5iYy_c_abeuhPR0VKhIltjCAqSrrysksg2ukYjtv14AxAI61L72vSSwgPD-sMgLjwAdAQMP3mBS5gChkg8lHADSQRm8/s400/IMG_20171130_105133.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Piramida usred hladne kazahstanske stepe</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Dva sata kasnije izašao sam na ulicu i vidio da se opet pojavilo sunce, a s njime i toplina. Otišao sam napraviti posljednji đir po gradu, bez ikakvih obaveza, i oko 15 sati krenuo busom prema aerodromu. Zbog putovanja u smjeru suprotnom od vremenskih zona, iz Astane sam odletio u 19:30, a u Budimpeštu sletio već u 20:00 sati. Let je bio ugodan, a sve što se događalo poslije toga uopće više nije važno. Osim da je Rijeka dobila velikog Milana 2:0.☺<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXB6XOGwLmk2pUHVnnCBNVQkf7zcozqIWN5iQuEjr0PgatAHFcUtZZhDzByi8qHGMlfBPP_p5j4rSfNEkEQFekEdyPh9KdKbPfSplCI_F3SWYCC5zuGheW4z-vyIE0UPlyp5dimvTDzuk/s1600/IMG_20171130_164058.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXB6XOGwLmk2pUHVnnCBNVQkf7zcozqIWN5iQuEjr0PgatAHFcUtZZhDzByi8qHGMlfBPP_p5j4rSfNEkEQFekEdyPh9KdKbPfSplCI_F3SWYCC5zuGheW4z-vyIE0UPlyp5dimvTDzuk/s400/IMG_20171130_164058.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Aerodrom u Astani nazvan po živućem/aktualnom predsjedniku Nursultanu Nazarbayevu</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-55766956988291386792017-12-05T18:11:00.000+01:002017-12-05T18:14:41.942+01:00Biškek - prijestolnica Kirgistana<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Glavni grad Kirgistana danas ima nešto manje od milijun stanovnika i nalazi se na 800 metara nadmorske visine. Iako se južno od grada nalazi ogroman planinski lanac Ala-Too, s najvišim vrhom visokim 4855 metara, zbog smoga i česte sumaglice pogled na te atraktivne planine je najčešće "zamagljen". Biškek je relativno mladi grad, osnovan sredinom 19. stoljeća kao ruski vojni garnizon. Između 1926. i 1991. godine grad je bio poznat pod sovjetskim
imenom Frunze, dok je danas prilično nezanimljiv sa stajališta turista,
ali predstavlja odličnu bazu za odlaske u planine ili za prikupljanje viza za ostale zemlje srednje Azije, budući da je
Kirgistan prije svih u okruženju ukinuo vize za većinu razvijenijih zemalja
svijeta.<br />
<br />
Iako sam stigao u Biškek relativno rano, dok je sunce još bilo visoko na nebu, čitao sam na više mjesta da je za razgledati sve spomena vrijedno dovoljan jedan dan pa sam odlučio ostati u Homstelu, hostelu koji se nalazi u neuglednoj i neasfaltiranoj ulici, ali koji je unutra pravi raj za backpackere. Jedini hostel koji bi se u ovih pedesetak dana mogao usporediti s ovim je Topchan u Taškentu. Jednostavno postoje neka mjesta gdje se osjeti dobra vibra, gdje je sve na svome mjestu, prilagođeno niskobudžetnim putnicima i s ljudima sličnim tebi, spremnim za zabavu i razmjenu iskustava. Teško mi je bilo zamisliti da se mom putovanju bliži kraj, da je ovo zadnji grad koji trebam vidjeti prije povratka u Astanu.<br />
<br />
Ujutro sam polako krenuo prema centru, do Demir banke, gdje sam trebao pokupiti "progutanu" kreditnu karticu. Nikakvih problema nije bilo, jedna minuta posla i kartica je već bila u novčaniku. Dan nije mogao bolje početi! S obzirom da niti Lonely planet niti Wikipedia ne spominju nikakve posebne atrakcije u gradu, tipa onih koje se ne smiju propustiti, jednostavno sam pogledao kartu grada, vidio da postoje dvije glavne paralelne avenije u smjeru istok-zapad i odlučio otići duž jedne avenije prema centru, a duž druge natrag prema hostelu. Ima tu lijepih zgrada, bez daljnjega, ali su većinom novijeg godišta, ništa povijesno - nekoliko zgrada raznih muzeja, brojne statue različitih oblika i veličina, par lijepih parkova i masivnih vladinih zgrada, nekoliko modernih instalacija koje vjerojatno svatko protumačuje na drugi način i mnoštvo stambenih blokova. Na krajnjem istočnom dijelu centra grada upravo je pri kraju izgradnja ogromne bijele džamije, a par stotina metara bliže nalazi se prekrasna ruska pravoslavna crkva plavo-bijele fasade. U neposrednoj blizini prostranog centralnog trga Ala-Too nalazi se ogromna ograđena Bijela kuća, središnjica Vlade Kirgistana, koja je 2005. i 2010. bila poprištem velikih nereda, a prilikom ovih posljednjih poginula je 41 osoba te je zgrada bila dijelom spaljena, zajedno s mnogim originalnim dokumentima koji su se čuvali u njezinim (nedovoljno) zaštićenim prostorijama. Između užeg centra grada i mog hostela (pola sata hoda) nalazi se nekoliko gradilišta modernih stambenih zgrada, ipak nešto ljepšeg izgleda od onih tipičnih sovjetskih betonskih blokova, čiji se stanovi prodaju po cijenama između 750 i 900 eura po kvadratu. Za razliku od ostalih gradova srednje Azije, s izuzetkom dva najveća u Kazahstanu, vožnja gradskim prijevozom u Biškeku je izuzetno jednostavna ukoliko imate smartphone. Naime, uvrštavanjem tog grada u aplikaciju 2GIS sada je dovoljno da kliknete na karti grada mjesto gdje se nalazite i mjesto gdje želite ići i aplikacija će vam u par sekundi ponuditi nekoliko opcija prijevoza, tj. s kojim busevima ili maršrutkama putovati kako biste najbrže ili s najmanje presjedanja došli do željene destinacije. S obzirom da sam do centra otišao i predvečer, provjerio sam kako ta aplikacija funkcionira i mogu reći da sam prezadovoljan i da bi bilo lijepo kada bi puno više gradova bilo u njihovoj bazi. Tko god da ju je napravio, svaka mu čast.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVSXWXsXB10fjqvbsUG-BDpVQ8iqKOhOWFxKmhQAbn_KKCKKS9CMfIluiKRUpwc-QqzcQ44sfOmyuYxebukK27X8aJSclEOpd8tS4t9D913xxkzDNXn-ytmQEM4YhhBSY0ZF7MHRvw93A/s1600/IMG_20171128_115222-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVSXWXsXB10fjqvbsUG-BDpVQ8iqKOhOWFxKmhQAbn_KKCKKS9CMfIluiKRUpwc-QqzcQ44sfOmyuYxebukK27X8aJSclEOpd8tS4t9D913xxkzDNXn-ytmQEM4YhhBSY0ZF7MHRvw93A/s400/IMG_20171128_115222-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Centralni trg Ala-Too</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxUYp976Xf-Ddho3I3s8wi4b02Gd8QrLrmyTtCgSidRbq0nJDdsRjo_QoO87aSGDPDjB2zLFwYh50PhjapJTDOMoRKRr__l0IsUYqcGZ7Qti2pyUhKjeWcJ_YelWtiX4E7WnVCQrd_mcg/s1600/IMG_20171128_112053-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxUYp976Xf-Ddho3I3s8wi4b02Gd8QrLrmyTtCgSidRbq0nJDdsRjo_QoO87aSGDPDjB2zLFwYh50PhjapJTDOMoRKRr__l0IsUYqcGZ7Qti2pyUhKjeWcJ_YelWtiX4E7WnVCQrd_mcg/s400/IMG_20171128_112053-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kirgistanska Bijela kuća</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTNqa1T11-QTFq0502epzHHnMoEjhHaW4-Nt4ezZSEYLMeeenagJvqOU2Bw6eA4cdfnCzQUT1_JdeMY44OJDQsWFK9AyfCKq3MDcbINGhponG2WV4EEMwpHo76mhgGTO4S8Te4dgR4Ge0/s1600/IMG_20171128_122649-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTNqa1T11-QTFq0502epzHHnMoEjhHaW4-Nt4ezZSEYLMeeenagJvqOU2Bw6eA4cdfnCzQUT1_JdeMY44OJDQsWFK9AyfCKq3MDcbINGhponG2WV4EEMwpHo76mhgGTO4S8Te4dgR4Ge0/s400/IMG_20171128_122649-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prekrasna ruska pravoslavna crkva</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiB5psAIMWKBBWjDiRa5d5I6JxFk7EIjZATlLspd1VxyNUKK4tkFsbKyyU2jE7QLCMZwQgMvZ2zuXTAtXb6CBbsKhXSO7rSCnKhRSP8rNdrW5WZB1pvX79VvaNlw4FO1Ae6U0qOv4AktNE/s1600/IMG_20171128_162242-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiB5psAIMWKBBWjDiRa5d5I6JxFk7EIjZATlLspd1VxyNUKK4tkFsbKyyU2jE7QLCMZwQgMvZ2zuXTAtXb6CBbsKhXSO7rSCnKhRSP8rNdrW5WZB1pvX79VvaNlw4FO1Ae6U0qOv4AktNE/s400/IMG_20171128_162242-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ugodne šetnje parkom</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkAlpSwi9zTXouC3697I5s4yOfBSvidsU1iF-AXgXqlWu4GjylkKtjjJLhUdS7Abu_UOq-zVvMGYETJX50-7nzY-5OA6FOlmFV5j1M9yknu86Kl8iVpawcupcw29cwmh5faRkE4bQWaTM/s1600/IMG_20171128_113838-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkAlpSwi9zTXouC3697I5s4yOfBSvidsU1iF-AXgXqlWu4GjylkKtjjJLhUdS7Abu_UOq-zVvMGYETJX50-7nzY-5OA6FOlmFV5j1M9yknu86Kl8iVpawcupcw29cwmh5faRkE4bQWaTM/s400/IMG_20171128_113838-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jedna od brojnih zelenih oaza u centru grada</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Nažalost, nemam puno više od toga za reći o samom gradu i njegovim atrakcijama. Bilo je lijepo, opuštajuće i možda mi je baš to i trebalo prije dugotrajnog povratka kući. Sljedeće jutro moram na bus za Almaty, gdje hvatam noćni vlak za Astanu, gdje onda moram nekako izgubiti vrijeme do navečer kada mi polijeće avion za Budimpeštu. Bit će naporno, tako da mi je Biškek dobro došao da napunim baterije prije samog završetka ovog maratona.</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-3358206096746828212017-12-01T17:05:00.000+01:002017-12-01T17:05:39.332+01:00Karakol i Issyk-Kul jezero<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Hostel u Biškeku gdje sam prespavao (Homestel, 5 dolara/noć) i slučajno naletio na Novozelanđanina odabrao sam zbog njegove pozicije između glavnog autobusnog kolodvora, kojeg ću koristiti još tri puta, i centra grada. Drugo jutro sam tako lagano prošetao do kolodvora i u roku od desetak minuta već bio na putu prema Karakolu, četvrtom najvećem gradu u Kirgistanu, smještenog desetak kilometara istočno od obale jezera Issyk-Kul, na visini od 1765 metara i udaljenog od metropole solidnih 405 kilometara. Tek sam u Ošu odlučio da ću, umjesto u Cholpon-Ati, najvećem mjestu na obali jezera, prespavati tri noći u Karakolu, prije svega zbog preporuka ostalih putnika koji su već bili u toj regiji. I dalje nisam siguran da li je to bio dobar ili loš potez. Uglavnom, nakon pet i pol sati vožnje (cijena karte 350 soma), od čega puna tri sata uz obalu jezera, stigao sam u Karakol, tijekom ljeta popularan zbog skrivenih rajskih dolina u okruženju, a tijekom zime po više od dvadeset kilometara skijaških staza na obližnjim planinama. Prvi put na ovom putovanju mogao sam osjetiti stari zaleđeni snijeg pod nogama, ali to je isto tako značilo i da je posvuda bilo blata i prljavih lokvi. Nimalo privlačno. Smjestio sam se u novootvorenom hostelu Orange (5 dolara/noć), smještenom u modernoj obiteljskoj kući narančaste fasade koju "čuvaju" dva slatka psića. Obitelj koja vodi ovaj hostel ima troje djece, a kad mi je njihov tata rekao da ima samo 38 godina i da je otišao u penziju (!) prije tri mjeseca, nisam mogao vjerovati. Radio je punih dvadeset godina u policiji, a ta profesija je očito dobro stimulirana u zemljama bivšeg sovjetskog bloka. Ja sam im bio jedan od prvih gostiju pa kad sam ga pitao da li mi može reći gdje se nalazi najbliži dućan ili restoran, rekao mi je da dođem za njim, sjeli smo u auto i napravili đir po gradu da mi objasni šta se gdje nalazi. Čak su me "unaprijedili" iz dormitorija s osam kreveta u privatnu sobu s tri kreveta jer je kao udobnija, a ja sam im ionako jedini gost pa nikome ne uzimam mjesto. Dva puta su me pozvali i na večeru koju su napravili za sebe, tako da se stvarno ne mogu žaliti na gostoprimstvo.<br />
<br />
Teško je Karakol zvati gradom, prije je to jedno veliko selo, iako me začudio podatak da na području grada živi oko 75 tisuća stanovnika. Možda to i izgleda na nešto kada sve zazeleni i nema blata posvuda, jer se može tu naći pokoji obećavajući park ili lijepa ulica s drvoredima, ima dosta spomenika i statua, i crkva i džamija su napravljeni od drva i izgledaju atraktivno, deseci prekrasnih starih drvenih kućica sa šarenim fasadama privlače poglede turista, ali veliki dio ulica i dalje ostaje neasfaltiran, čak i u samom centru grada, a to automatski znači i prašinu u zraku, bazar izgleda očajno i sve mi se nekako čini da gradu fali ono nešto. Iako, trebam se onda zapitati šta uopće radim ovdje, s obzirom da je Karakol po zimi skijaška destinacija, a mene skijanje zanima kao i prosječnog Hrvata stanje u Gambiji. Da sam se ovdje našao po ljeti, vjerujem da bi uživao u šetnjama zelenim dolinama u neposrednoj blizini grada, posjetama planinskim jezerima ili jednostavno udisanju svježeg planinskog zraka dok pijem kavu na nekoj od terasa lokalnih restorana. Da ne duljim, imate ovdje par slika iz Karakola:<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8dDle7-5A1DwvDXPR_2zb807H9aHEucZTRouIz09UiYGjF24eIAttKjCYvbA1b4KDrv6UZoj3zyITqwSyHH1pcY1OG6qv9eTOcEw-SCK3xjuFs2d4tGHpc3hfez711JIb3DWv8hWRz38/s1600/IMG_20171125_101459.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8dDle7-5A1DwvDXPR_2zb807H9aHEucZTRouIz09UiYGjF24eIAttKjCYvbA1b4KDrv6UZoj3zyITqwSyHH1pcY1OG6qv9eTOcEw-SCK3xjuFs2d4tGHpc3hfez711JIb3DWv8hWRz38/s400/IMG_20171125_101459.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Simpatične stare šarene kućice u ulici s drvoredom</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtsMWyvKMruyAQvnAYV5AHIu9Q0Pmk1YIUE7dzBpDc2uzcJGcmRRwZ2togH17BkWC0jbeAxKtpkTmN_8PC-ps5ZxlnFUOWdVmaH_PIvt7togAhnYYuQTCuZvn0t8EwPI46ls9-0NTF5aU/s1600/IMG_20171125_121433-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtsMWyvKMruyAQvnAYV5AHIu9Q0Pmk1YIUE7dzBpDc2uzcJGcmRRwZ2togH17BkWC0jbeAxKtpkTmN_8PC-ps5ZxlnFUOWdVmaH_PIvt7togAhnYYuQTCuZvn0t8EwPI46ls9-0NTF5aU/s400/IMG_20171125_121433-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Stara drvena ruska crkva</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEpQRZGbxRjTOW7zSXbHRcJr5e3e8bXzhXBOZuBZ81EVTgdoXdttfFr_41OR6Mg3NUU9Iosx6GMa3krzWzPVsYaE6kSI-0OV30Fy3US7PdeRD5XRhP1Dz6T2gNeZ1bc657GHzWlLggD8E/s1600/IMG_20171125_144531-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEpQRZGbxRjTOW7zSXbHRcJr5e3e8bXzhXBOZuBZ81EVTgdoXdttfFr_41OR6Mg3NUU9Iosx6GMa3krzWzPVsYaE6kSI-0OV30Fy3US7PdeRD5XRhP1Dz6T2gNeZ1bc657GHzWlLggD8E/s400/IMG_20171125_144531-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Centar grada od 75000 stanovnika?</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihmGFgOlxdtwHO93sWT8ESfbQWrUJiIM_MSLRhqmX-0pH7UcfN0Z-wpPD7qYyD_QE-n7RLv71R-QDrJKnH6f-j4Lxk1lYCJ8Q-Gz3kmAxbApyWoNGmfa9eDG07tyBHT4K_71cQvi3_KHA/s1600/IMG_20171125_151338-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihmGFgOlxdtwHO93sWT8ESfbQWrUJiIM_MSLRhqmX-0pH7UcfN0Z-wpPD7qYyD_QE-n7RLv71R-QDrJKnH6f-j4Lxk1lYCJ8Q-Gz3kmAxbApyWoNGmfa9eDG07tyBHT4K_71cQvi3_KHA/s400/IMG_20171125_151338-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ovako izgleda jedna od glavnih ulica u Karakolu. Obratite pažnju na planine u pozadini.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Jedan cijeli dan sam iskoristio za posjetu gradiću Cholpon-ata, udaljenom oko dva sata vožnje od Karakola. Ovo je mjesto tijekom ljetnih mjeseci trendseterska destinacija u koju dolaze bogati Rusi i Kazahstanci, kao i elita iz Biškeka, kako bi uživali u kupanju, sunčanju i ostalim ljetnim radostima. Duž dvadesetak kilometara obale nalazi se mnoštvo luksuznih resorta, tu je i tzv. vlak smrti (roller-coaster), može se ići na krstarenja luksuznim jahtama ili iznajmiti jet-ski, a tijekom noćnih sati trešti muzika iz brojnih disco klubova. Ipak, u vrijeme moje posjete ovo je bio uspavani gradić s oronulim fasadama u prvom redu do mora, na čijoj plaži ne radi niti jedan kafić. Uvijek sam mislio da je moja Malinska "mrtva" tijekom zime, ali sada vidim da može biti i znatno gore. Međutim, nije mi sve to uopće bilo važno jer sam ovdje došao prije svega zbog polja petroglifa (slika uklesanih u stijene) koje se nalazi par kilometara iznad grada. Nisam prije odlaska uopće pogledao na internetu kako to izgleda pa sam se ugodno iznenadio veličinom i izgledom ovog mjesta. Praktički nepregledno polje razbacanog kamenja različitih veličina, koje je prije mnogo tisuća godina na ovo mjesto "dostavio" ledenjak, sadrži prikaze životinja i ljudi, ali se tu mogu naći i stari grobovi, tajanstveni krugovi od naslaganog kamenja ili pak isklesani "čunjevi" koja navodno predstavljaju prikaze ljudi. Neki od tih petroglifa datirani su u kasno brončano doba (oko 1500.g.pr.n.e.), ali ih većina potječe iz razdoblja naroda Saka-Usun (8.st.pr.n.e.-1.st.n.e), čiji su svećenici koristili ovo područje u ritualne svrhe u čast bogu sunca, a živjeli su u naseljima koja se sada nalaze ispod razine jezera! Najčešći su prikazi lova na kozoroge, ali ima tu i leoparda, jelena, pasa, kao i raznih geometrijskih oblika, poput simbola sunca ili rogova životinja. Nažalost, mnogi se petroglifi više ne mogu raspoznati, a po običaju su mnoge uništili i sami ljudi, ali ja sam bio i više nego zadovoljan s onim što sam vidio.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7uN6d-hqrSUwaRgetYKoXmYx3xydgmqMwjoXZUDjZ9jv_ZrNNtlphjOZoTszah8DBAPrYjPmgw3qYlANjBCi17s5B8FUmgrfHyHJubmfRRklRBV4FhSXb3ZHrdzz3E54ga9bb_-hEhQM/s1600/IMG_20171126_124021-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7uN6d-hqrSUwaRgetYKoXmYx3xydgmqMwjoXZUDjZ9jv_ZrNNtlphjOZoTszah8DBAPrYjPmgw3qYlANjBCi17s5B8FUmgrfHyHJubmfRRklRBV4FhSXb3ZHrdzz3E54ga9bb_-hEhQM/s400/IMG_20171126_124021-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Najveći i najbolje očuvani petroglifi nalaze se na kamenu odmah iza ulaza u kompleks</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCPDWAmxg6VzNvoM1ghyphenhyphenYVHdVXsGJ8Y56wr6sW7LsrrQ0dWhtoqPwP1GvwHH15plFS6yep1XVjxcuWDn2t39sTG8sJggNo7AwhXPKmQxka-7s1kR0oYgxsL3Oq2K46YF6fI11cea7h9Vc/s1600/IMG_20171126_132348-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCPDWAmxg6VzNvoM1ghyphenhyphenYVHdVXsGJ8Y56wr6sW7LsrrQ0dWhtoqPwP1GvwHH15plFS6yep1XVjxcuWDn2t39sTG8sJggNo7AwhXPKmQxka-7s1kR0oYgxsL3Oq2K46YF6fI11cea7h9Vc/s400/IMG_20171126_132348-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Polje petroglifa</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuZLRno1EwZS-Pjt9oOebPakiP8JKgNWeNywhWHQx3dpStg8r1wgn8NflASq8rju-zQvPeGjZVKTh4Dm1qoGZz9-x9jhfA2sbE9Z5IFp2i5uFGseB6lp7ngRXnSCVCwT-lFCABhPA9_i8/s1600/IMG_20171126_124247-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuZLRno1EwZS-Pjt9oOebPakiP8JKgNWeNywhWHQx3dpStg8r1wgn8NflASq8rju-zQvPeGjZVKTh4Dm1qoGZz9-x9jhfA2sbE9Z5IFp2i5uFGseB6lp7ngRXnSCVCwT-lFCABhPA9_i8/s400/IMG_20171126_124247-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Svako malo naići ćete na ovakve prikaze na kamenju</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Da ne zaboravim spomenuti i par zanimljivosti o samom jezeru Issyk-Kul. Dakle, to je drugo najveće
planinsko jezero na svijetu (iza Titicace u Andama), dugačko oko 170 km i
široko oko 70 km. Njegovo ime znači „vruće jezero“ i, iako je to malo pretjeran
naziv, zahvaljujući blagoj slanosti vode i termalnim izvorima jezero doista
nikada ne smrzne, usprkos činjenici da se nalazi u vrlo hladnom dijelu svijeta
i to na visini od 1600 metara. Budući da se razina vode tijekom razdoblja
mijenjala, za sada je dokumentirano čak deset naselja koja se trenutno nalaze ispod
površine jezera, a kao što ste već čuli, neka od njih pripadaju i narodu koji je zaslužan za petroglife iznad današnje Cholpon-Ate. Sovjeti su na obalama jezera masovno podizali svoje
ljetnikovce i lječilišta, a stariji stanovnici obalnih naselja govore da su se
nekada posvuda uz obalu mogli vidjeti nasadi maka i kanabisa, koji su nestali
tijekom sedamdesetih godina zbog međunarodnog pritiska. Jezero je bilo poznato
i kao poligon za testiranje najmodernijih torpeda za vojsku SSSR-a, daleko od
očiju Zapadnog svijeta. A ovako jezero i njegova okolica izgledaju krajem studenog 2017. godine:<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzLK1TQCsuiNRJtvAyUtUyqnEuu87eu80XY5LXPLr39yv2pRdjvHmx-Gzr5ZqhAHqwMm_hRnHp2uaiKZaG8Q4bIN6NvEp8USChgPJburnuRqaHRNeG81acQhjycCexffaBMSllM8Kyacc/s1600/IMG_20171126_144245-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzLK1TQCsuiNRJtvAyUtUyqnEuu87eu80XY5LXPLr39yv2pRdjvHmx-Gzr5ZqhAHqwMm_hRnHp2uaiKZaG8Q4bIN6NvEp8USChgPJburnuRqaHRNeG81acQhjycCexffaBMSllM8Kyacc/s400/IMG_20171126_144245-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Obala jezera</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgD780k8UnSl19dPIDnCeS4bil6iF5Mzo5CUSZosyWCZdnlO3luHPpitzSa5qNbx0_AK09kFt38979CrB0cEpnmZEJLP9rrWcLHTdjwGxNFx30sjOSICsVzZl2SL8Gt8iqMU2tDhFczIxg/s1600/IMG_20171126_144257-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgD780k8UnSl19dPIDnCeS4bil6iF5Mzo5CUSZosyWCZdnlO3luHPpitzSa5qNbx0_AK09kFt38979CrB0cEpnmZEJLP9rrWcLHTdjwGxNFx30sjOSICsVzZl2SL8Gt8iqMU2tDhFczIxg/s400/IMG_20171126_144257-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Na plaži nema žive duše</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnS35_SiipMjEJtzIVcpSaCF8ZKcfzfhDMUHcizSBPSuLyLUGGoBqLUBo_0vqfxz-lO-osnG1ogTpka7mT-qZMKdEsROeZ4tsvK-Rw3lXxhIbol_Da20u4EDztXJeeWIYz6sF8l_rsM6U/s1600/IMG_20171126_143511.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnS35_SiipMjEJtzIVcpSaCF8ZKcfzfhDMUHcizSBPSuLyLUGGoBqLUBo_0vqfxz-lO-osnG1ogTpka7mT-qZMKdEsROeZ4tsvK-Rw3lXxhIbol_Da20u4EDztXJeeWIYz6sF8l_rsM6U/s400/IMG_20171126_143511.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prvi red do mora izvan glavne sezone</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Kao što vidite na slikama, na planinama sjeverno od grada počeli su se skupljati crni oblaci koji će, kasnije ću saznati, donijeti dosta kiše uz obalu jezera, ali i petnaestak centimetara novog snijega tijekom te noći u Karakolu. Iako je bilo lijepo ujutro vidjeti novonapadali i neizgaženi snijeg, bio je to moj zadnji dan u Karakolu pa i nije bio pretjerani gušt s običnim tenisicama gaziti po njemu i puževim korakom se voziti do kolodvora, od kuda sam krenuo natrag za Biškek do kojeg smo se, zbog tog istog snijega, vozili sat vremena duže nego u suprotnom pravcu.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEib-URwIGXJ0NOr5zHrBm6QHCniZCs0Ig6Wl0ncSqkjeGIqD28EUabDgChpjOxGGhvmLm5RCuAZnKajQvx2Kz3Vzz5rxyh_vmmDUVM_1XGipCdecuQrvIR11RVj_017MKah0ZqUIkhADCQ/s1600/IMG_20171127_091802-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEib-URwIGXJ0NOr5zHrBm6QHCniZCs0Ig6Wl0ncSqkjeGIqD28EUabDgChpjOxGGhvmLm5RCuAZnKajQvx2Kz3Vzz5rxyh_vmmDUVM_1XGipCdecuQrvIR11RVj_017MKah0ZqUIkhADCQ/s400/IMG_20171127_091802-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zadnje jutro u Karakolu</td></tr>
</tbody></table>
</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-28158510803380122232017-11-28T17:41:00.000+01:002017-11-29T01:05:35.561+01:00Put od Oša do Biškeka<div style="text-align: justify;">
Krenuo sam jutarnjom maršrutkom u 7:10 iz Oša prema Toktogulu. Obično se taj put prođe za 7-8 sati, no zbog zahtjevnog planinskog terena i nepredvidljivih vremenskih uvjeta nikad ne znate što se putem može dogoditi. Radi se o relaciji dugoj 399 kilometara, ukoliko se uračuna skretanje s glavne ceste do trećeg grada po veličini u Kirgistanu - Jalalabadu. Karta je koštala samo 440 soma, što je oko 40 kuna. Početak je bio obećavajući jer smo krenuli na vrijeme, dok je još bio mrkli mrak. Nakon dva sata vožnje stigli smo u Jalalabad, stali na autobusnom kolodvoru i, na moju žalost, ugasili motor. Ne znam šta je točno vozač rekao putnicima, ali svi su se u trenu raspršili naokolo, a ja ostao sam samcat pokraj kombija. Čekao sam i čekao pa otišao nešto pojesti pa otišao na wc, više iz dosade, nego potrebe, pa još malo čekao. Punih sat vremena stajali smo na kolodvoru u Jalalabadu. Da sam znao da će pauza biti tako duga, lako sam mogao razgledati cijeli grad. Krenuli smo dalje po nizinskoj cesti prema sjeveru i ubrzo su se ukazale prve planine, ali i neobična gola brda crvene boje. Posebno atraktivan teren počinje pokraj gradića Tash-Komur, poslije kojega kreće uspon koji prati kanjon rijeke Naryn, čiji je (pro)tok reguliran branom na ogromnom umjetnom jezeru Toktogul. Već sam spomenuo da su mi u hostelu u Ošu rekli da sjednem na desnu stranu zbog boljeg pogleda i, čim smo ušli u taj atraktivan kanjon sa strmim stijenama i rijekom neobične nijanse tirkizne boje, počeo sam proklinjati onoga tko mi je dao tu zlata vrijednu informaciju. Sreća (?) mi se ipak osmjehnula nakon sat vremena pokušavanja gledanja kanjona preko dva reda glava putnika. Naime, bager se prepriječio nasred ceste i blokirao prolaz autima jer se par stotina metara dalje odlomio komad stijene na cestu pa su je morali skloniti s puta prije nego dopuste nastavak prometovanja. Kolona je postajala sve veća, naznake skorog propuštanja vozila nije bilo pa su ljudi masovno počeli izlaziti van na prohladni planinski zrak i slikati kanjon s rijekom Naryn. Eto prilike i za mene! Obavio sam ono čemu se nisam nadao i usput uživao tridesetak minuta u prekrasnoj prirodi i svježem zraku. Nastavili smo put do neupadljivog gradića Kara-Kul u kojem se maršrutka dosta ispraznila pa sam se prebacio na lijevu stranu, a nakon tog mjesta kreće još jedan uspon i zatim silazak pun serpentina do južne strane jezera Toktogul, na čijim su se obalama izmijenjivale neobične formacije stijena. Punih sat vremena trajala je vožnja oko jezera okruženog planinama da bi došli do gradića Toktogul (petnaestak tisuća stanovnika), smještenog par kilometara od njegove sjeverne obale. Nakon devet sati vožnje ipak sam stigao na svoje odredište gdje ću ostati dvije noći i odmoriti se za nastavak puta prema Biškeku. U nastavku imate par slika s ove etape puta:<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiB63oWLmfsz_bVy_UXZjYCKdd8UzpUYaxcK5W3t-Bi6j38TFM53GR45QOHxJ4nPh3wLkau9J5f6nVTEKbBSR-66hsLfocOs_EW-GzIRMssO001WU-xg3QGaV3dTe3sxVfK_6TjFh4F8fg/s1600/IMG_20171121_085127-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="925" data-original-width="1600" height="230" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiB63oWLmfsz_bVy_UXZjYCKdd8UzpUYaxcK5W3t-Bi6j38TFM53GR45QOHxJ4nPh3wLkau9J5f6nVTEKbBSR-66hsLfocOs_EW-GzIRMssO001WU-xg3QGaV3dTe3sxVfK_6TjFh4F8fg/s400/IMG_20171121_085127-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prvo ukazanje planina poslije Jalalabada</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZQaj0h9GtbTXS8BncJpVeTLK9fXRfGkUniXHY6-JYWO8xFRTwypZFlk_Lseekds5XqUicYnm1Xk8ysD5-Yly_YmAdjpgIb2FWADhfzAcbbX6MK4keUypeVeFV6UTNQlc1EOOqdhcOPKw/s1600/IMG_20171121_122336-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZQaj0h9GtbTXS8BncJpVeTLK9fXRfGkUniXHY6-JYWO8xFRTwypZFlk_Lseekds5XqUicYnm1Xk8ysD5-Yly_YmAdjpgIb2FWADhfzAcbbX6MK4keUypeVeFV6UTNQlc1EOOqdhcOPKw/s400/IMG_20171121_122336-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Uskoro počinje i područje crvene zemlje</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtDQHDO3b7Ollo9ct1zS0Pz1ptNcoYk6_wPMKmCMn1NbJjltk4E9we6qCBtKtSx5rh3GpHc-m8lODl8F66JbCf7erwMb9gRdWLJfAB-ZGFR7TOSSAkUWfJ9UzNqZW5R2uA_nWf2oYYoFU/s1600/IMG_20171121_131357.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtDQHDO3b7Ollo9ct1zS0Pz1ptNcoYk6_wPMKmCMn1NbJjltk4E9we6qCBtKtSx5rh3GpHc-m8lODl8F66JbCf7erwMb9gRdWLJfAB-ZGFR7TOSSAkUWfJ9UzNqZW5R2uA_nWf2oYYoFU/s400/IMG_20171121_131357.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Rijeka Naryn</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn9ZmdNUBX1mOrKvowAq8igii5IykL5wzNEkBkkGDd8shY6qIwYsc7u6BYcXRV68qWjqzgOY9HfnBO4dbjGBLEhpQXBkIfYM2K6lcbxs6o4aEQ_yV8I5Bw4zw4hCKdLWH7cyVLp36kmRw/s1600/IMG_20171121_131537.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn9ZmdNUBX1mOrKvowAq8igii5IykL5wzNEkBkkGDd8shY6qIwYsc7u6BYcXRV68qWjqzgOY9HfnBO4dbjGBLEhpQXBkIfYM2K6lcbxs6o4aEQ_yV8I5Bw4zw4hCKdLWH7cyVLp36kmRw/s400/IMG_20171121_131537.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prethodnu sliku je bilo moguće napraviti zahvaljujući ovom zastoju</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhNgh3pmJv_EVeavz4AJzwJ3GeR7IBhViLQOVOaQVSK0Doc9zN0J4EvPB1fqdGGOfvJA3ot7kr69pEdiWCbPqsj2E0WaaeBf6vDMoAUzTM9YkqvrT6eRcCo0HukHiIJ2i-qLfNzy-KIg4/s1600/IMG_20171121_152225-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhNgh3pmJv_EVeavz4AJzwJ3GeR7IBhViLQOVOaQVSK0Doc9zN0J4EvPB1fqdGGOfvJA3ot7kr69pEdiWCbPqsj2E0WaaeBf6vDMoAUzTM9YkqvrT6eRcCo0HukHiIJ2i-qLfNzy-KIg4/s400/IMG_20171121_152225-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jezero Toktogul s neobičnim stijenama</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U Toktogulu sam bio smješten u Rahat guest house (8 dolara noćenje s doručkom), kojeg vodi mlada žena s dvoje male djece koja se nedavno rastavila od muža i tijekom ta dva dana saznao sam sve o njemu i njihovom problematičnom odnosu (ne želi vidjeti djecu niti ih financijski uzdržavati) i utjecaju njegove zločeste mame na mišljenje bivšeg muža o njoj itd itd. Bilo mi ju je žao jer se vidi da joj je stalo i da želi imati normalan život, ali jednostavo ne ide, a budući da su njih dvoje zajedno vodili jedan guest house (koji je, zanimljivo, bio prepisan na njegovu mamu), imala je iskustva s time pa je krenula samostalno u taj posao prije samo dva mjeseca. Uglavnom, Toktogul je zapravo malo veće selo koje nema ništa zanimljivo za vidjeti, ali ima jezero i planine. Otišao sam dva puta do uzvisine iznad grada, prvi put ujutro, a drugi put prije zalaska sunca. Šetnja do vidikovaca je sama po sebi bila atraktivna jer se prolazilo kroz malo tradicionalno selo gdje su mnogi ljudi jahali konje, ne iz zabave, nego zbog posla, čuvali krave i ovce, a kokoši i purani su slobodno šetali prašnjavim neasfaltiranim ulicama. Kada sam ugledao groblje s neobičnim ograđenim grobnicama smještenim na brežuljcima, odlučio sam započeti uspon. Iako sam se mogao penjati satima da dođem do najvišeg vrha, zanimala me samo panorama mjesta i jezera, a to sam imao i nakon samo desetak minuta hoda. Nisam ponovio grešku iz Oša kada nisam ponio ništa za popit i pojest pa sam lijepo sjeo na suhu travu, pripremio si gozbu i sat vremena uživao u suncu i pogledu na dolinu, a isto sam ponovio par sati kasnije, samo na drugom mjestu. Nije da nisam prošetao po gradiću i dao mu priliku da me iznenadi, ali jedan park s nekoliko bista, zapušteni stadion i totalno zapušten ruzinavi vrtuljak nisu nešto što bih smatrao atraktivnim. Čak niti obala jezera nije zanimljiva jer nema plaža, budući da se radi o ne tako davno stvorenom umjetnom jezeru, ali cilj je ostvaren i dugački put između Oša i Biškeka prepolovljen na pola. Kasnije sam od Švicarca, kojeg sam upoznao u Ošu i kasnije opet sreo u Biškeku, saznao da sam napravio dobar potez jer je rekao da nikada nije toliko patio tijekom dvanaest sati duge vožnje u autu s nepoznatim ljudima od kojih nitko nije znao engleski, ali su svi znali glasno hrkati. Čekao je u Ošu čak dva i pol sata da se napuni auto pa su u Biškek stigli tek u 2 ujutro. Ne, takvo nešto mi stvarno nije bilo potrebno.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC87y98nQVmTj2-TM-CGKu7oRYqfE4Tx9wxTIOOGUE1Q0wWDp_oUuCBrNoZuJvONMs_CIc4ly4vzuS3DZjyuxxOc18UzViBxKt0dwRthUXDXITkw627AHes2yCSQoVtklj_1wvvwi36Bo/s1600/IMG_20171122_111148.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC87y98nQVmTj2-TM-CGKu7oRYqfE4Tx9wxTIOOGUE1Q0wWDp_oUuCBrNoZuJvONMs_CIc4ly4vzuS3DZjyuxxOc18UzViBxKt0dwRthUXDXITkw627AHes2yCSQoVtklj_1wvvwi36Bo/s400/IMG_20171122_111148.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na groblje, Toktogul, jezero i planine</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCthrOBHNKXo34tjDXKK3aE53qKUuBtIrmU0jxfzRwZRCcaZ9yHcatUw6B7R1p1mLGVRzMIDyiTyTka6j6g66HBNO7kKfWh8x-ftI6Sqf1Ky6aVGUFl_vYRAF0QuZS6RsydQ_P-1Zxznk/s1600/IMG_20171122_112333.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCthrOBHNKXo34tjDXKK3aE53qKUuBtIrmU0jxfzRwZRCcaZ9yHcatUw6B7R1p1mLGVRzMIDyiTyTka6j6g66HBNO7kKfWh8x-ftI6Sqf1Ky6aVGUFl_vYRAF0QuZS6RsydQ_P-1Zxznk/s400/IMG_20171122_112333.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Na drugoj strani je malo idilično selo</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhL12Qe_6LrU6fqHwxlVsEogynnh3OFNwhTUEDmqqwu97s8rNAZLBpzXpo5sVB4Ft2dLfR0OQHhFa188HQgIM1VNtiLtBmJC558cRFiyHFYyVTtmzGTNt5Z3wbuu9vXbi0RAerAtMnOwv8/s1600/IMG_20171122_173012.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhL12Qe_6LrU6fqHwxlVsEogynnh3OFNwhTUEDmqqwu97s8rNAZLBpzXpo5sVB4Ft2dLfR0OQHhFa188HQgIM1VNtiLtBmJC558cRFiyHFYyVTtmzGTNt5Z3wbuu9vXbi0RAerAtMnOwv8/s400/IMG_20171122_173012.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zalazak sunca iznad Toktogula</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Ujutro sam otišao do zapuštenog autobusnog kolodvora, još jednog u nizu onih koji vjerojatno za svog vijeka nisu vidjeli pravi autobus, i odmah našao taksi do Biškeka. Srećom, radilo se o nekoj ogromnoj Hondi koja je imala neobično mnogo mjesta za noge pa mi nije bilo teško dati tih 600 soma koliko je vozač tražio. Radi se o udaljenosti od 270 kilometara, a put je bio daleko atraktivniji od ove prethodne dionice. Čim smo izašli iz Toktogula započeo je uspon, prvo kroz prekrasnu dolinu okruženu planinama koja je dio nekakvog zaštićenog parka prirode, a zatim još strmije u planine sve do prijevoja Ala-Bel na visini od 3184 metra, gdje je snijegom bilo prekriveno sve osim same ceste, koja je unatoč zahtjevom terenu i oštroj klimi stvarno u odličnom stanju. Nakon spuštanja s prijevoja uslijedilo je oko sat vremena vožnje kroz carstvo snijega i leda preko visoravni Suusamyr i taman kada se snijeg počeo povlačiti uslijedio je i drugi uspon do prijevoja Töö Ashuu na visini od 3180 metara nad morem. Na njegovom vrhu ulazi se u zastrašujuće uzak tunel pod nagibom (nizbrdicom gledano s ove strane) koji je dvosmjeran na način da auti slobodno prolaze kroz njega, dok se kamioni propuštaju naizmjenice jer se u tunelu definitivno ne bi mogli mimoići. To je i jedini dio puta gdje je asfalt u vrlo lošem stanju, a zbog gustog prometa je i zagađenje ispušnim plinovima itekako primjetno. Ipak, ovaj je tunel svakako bio neophodan jer se njegovom izgradnjom zaobišao prijevoj na visini od zavidnih 3586 metara. Nakon izlaska slijedi beskrajan niz serpentina kroz izuzetno uzak kanjon bez ijednog naselja ili makar kućice za odmor i osvježenje prije nastavka puta. Jedan zavoj za drugim i nakon nešto više od pola sata ipak smo stigli u dolinu i prvo naselje (Sosnovka) gdje se nalaze i naplatne kućice za ovu atraktivnu planinsku cestu. Nastavak vožnje kroz dolinu prema Biškeku bio je za zaborav. Zbog dobrog auta i vožnje bez često nepotrebnog stajanja, cijeli put je trajao samo četiri sata. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigW3HR6N8rNkeyvQiTnqWU-q2gSQZac2J-_GqhgCdPqjgEGdL9bGGjxBwS3RD89E9a8LF3sGbS-APOFSSFEKTdNft-GweLWb5ykvK6P-FWLAKlXli0KM62X4P6tq4s8LLNdck-WZaIt9Y/s1600/IMG_20171123_103456-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigW3HR6N8rNkeyvQiTnqWU-q2gSQZac2J-_GqhgCdPqjgEGdL9bGGjxBwS3RD89E9a8LF3sGbS-APOFSSFEKTdNft-GweLWb5ykvK6P-FWLAKlXli0KM62X4P6tq4s8LLNdck-WZaIt9Y/s400/IMG_20171123_103456-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Vožnja kroz dolinu u parku prirode</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_yOVdCqlUICRN3nqRL4rQO3Lp3Jwubuk8xcUXUedGUC5xeAnl68Kv4AQBEiJo91gMsGfULwNZgjKnXZWtA8cYiVE_HBmJPE-7UxA8A4o0N5WVtS3YvDNv-gANMGSbescW1sOWJUtZjGs/s1600/IMG_20171123_104905.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_yOVdCqlUICRN3nqRL4rQO3Lp3Jwubuk8xcUXUedGUC5xeAnl68Kv4AQBEiJo91gMsGfULwNZgjKnXZWtA8cYiVE_HBmJPE-7UxA8A4o0N5WVtS3YvDNv-gANMGSbescW1sOWJUtZjGs/s400/IMG_20171123_104905.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nakon prijevoja slijedi carstvo snijega i leda</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdOE0RVGMN1PcptHMkQOKDn4P13p5X8gfXFDND4HBko7VcYPOCnOBBlLL3oatIWKw4kUAYchtzHMQ8FDsFcCvt6gLurtjMPmfiArE1oa1xpoJAHRDeyIGkJwN1Mu7Q7Ez6XvEmr0A191Q/s1600/IMG_20171123_105642.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdOE0RVGMN1PcptHMkQOKDn4P13p5X8gfXFDND4HBko7VcYPOCnOBBlLL3oatIWKw4kUAYchtzHMQ8FDsFcCvt6gLurtjMPmfiArE1oa1xpoJAHRDeyIGkJwN1Mu7Q7Ez6XvEmr0A191Q/s400/IMG_20171123_105642.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Iz topline auta ovo izgleda prekrasno</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkjFM2Oo-E5Lr-KnGhaAYxX9LRTj78L0grzri2ZIpr5e2M_2iiXfP3Ggav0vXb65WT5ipDMxMx_mdz5dR59icOgylaTB5SbzE2P0kG_81UGGw05-q4cLeBwsZOAD5YVtBZrjxXwoBxn6U/s1600/IMG_20171123_110454.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkjFM2Oo-E5Lr-KnGhaAYxX9LRTj78L0grzri2ZIpr5e2M_2iiXfP3Ggav0vXb65WT5ipDMxMx_mdz5dR59icOgylaTB5SbzE2P0kG_81UGGw05-q4cLeBwsZOAD5YVtBZrjxXwoBxn6U/s400/IMG_20171123_110454.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Snijeg se polako počeo povlačiti</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYj6qyLTRuTgnTHy7e0Qyi5Io6o9gWjqfM0OMssrFLVuv_mhUnIqSCOmitV4fKS8XYceCXRhfHryBHMhoJZWGio7J-3rkt6HA-MjMm4w6SeQiY0Bz_JUjkRqYvb3zCMa48LHvBOMI13II/s1600/IMG_20171123_113555.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYj6qyLTRuTgnTHy7e0Qyi5Io6o9gWjqfM0OMssrFLVuv_mhUnIqSCOmitV4fKS8XYceCXRhfHryBHMhoJZWGio7J-3rkt6HA-MjMm4w6SeQiY0Bz_JUjkRqYvb3zCMa48LHvBOMI13II/s400/IMG_20171123_113555.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Slijedi uspon na drugi prijevoj</td></tr>
</tbody></table>
<br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhp4WxxjHFwS-5bYng9Hu1FqLgMkKwCv2GNp9JXjQo4ibOR9VOOKAUeS4Ougd70R1ZfifftiFpuwxmwF21bRp_KAdOdihyckYQ0ZSwgEYrjhpF6-KgMKj5ZjFxx3uTjv_mJLMDbjb5T__M/s1600/IMG_20171123_120439.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhp4WxxjHFwS-5bYng9Hu1FqLgMkKwCv2GNp9JXjQo4ibOR9VOOKAUeS4Ougd70R1ZfifftiFpuwxmwF21bRp_KAdOdihyckYQ0ZSwgEYrjhpF6-KgMKj5ZjFxx3uTjv_mJLMDbjb5T__M/s400/IMG_20171123_120439.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nakon tunela kreću serpentine do nizine gdje se nalazi Biškek</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Iako sam u Biškeku prespavao jednu noć, nisam išao ni u kakvo razgledavanje, nego sam se samo pripremio za jutarnju vožnju za planinski grad Karakol, dalje na istoku Kirgistana. Otišao sam do bankomata podignuti nešto love za nastavak putovanja i, nakon šta mi je aparat izbacio traženi novac, na zaslonu se pojavila obavijest da mi je kartica blokirana i da se javim najbližoj poslovnici Demir banke. Baš mi je to trebalo! Bilo je već prekasno za otići do njih pa sam im poslao mail i iznenađujuće brzo dobio odgovor da karticu mogu podignuti početkom drugog tjedna, baš kada se iz Karakola vratim u Biškek. Ajde, bar nešto. Na povratku u hostel svratio sam na pivu i taman kad sam izašao van netko se počeo smijati ko lud i kad se napokon uspravio (toliko se smijao da se morao sagnuti od grčenja) vidio sam da je to Novozelanđanin kojeg sam upoznao još u Uzbekistanu. Stvarno lijepo iznenađenje, posebno kad mi je rekao da je smješten u istom hostelu!</div>
</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-7206525264342416912017-11-25T15:20:00.000+01:002017-11-25T15:20:05.424+01:00Osh - vrata Kirgistana<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Bilo je oko 19 sati kada me vozač iskrcao na raskršću u centru Osha. Zapravo, kad Kirgistanci već svoj grad pišu "Oš" i isto tako ga izgovaraju, onda ću u ovom slučaju i ja odbaciti "međunarodnu" verziju imena ovog grada i ubuduće ga jednostavno zvati - Oš. Dakle, znao sam gdje se nalazi hostel s najdužim stažom ugošćivanja backpackera u ovom gradu (5 dolara noćenje) i lagano sam krenuo prema njemu. Sjećam se opisa na njihovoj web stranici da je njihov ulaz četvrti u nizu u stambenoj zgradi, iza zelenih vrata. Skrenuo sam s dobro osvijetljene glavne ulice u sporednu i naglo stao jer nisam vidio ništa pred sobom. Mrkli mrak. Upalio sam svijetlo (blic) na mobitelu i krenuo dalje do četvrtog ulaza, ali sam pritom vidio da su i svi prethodni ulazi zelene boje! Došao sam do četvrtog, ali tamo nema nikakve table ili obavijesti da se tu nalazi "Osh guest house". Internet nisam imao da još jednom provjerim pa sam stvarno ostao u čudu. Srećom, dok sam ja razmišljao šta napraviti, a to je trajalo dobrih desetak minuta, s gornjeg kata se spustila neka žena koju sam odmah pitao gdje bi to čudo moglo biti. Bez riječi mi je pokazala da idem za njom. Izašli smo ispred zgrade gdje mi je dala do znanja da moram ići iza ugla, a tamo još jedna zelena vrata, ovog puta s natpisom imena hostela. Kad sam ušao unutra, pitao sam ih da li su im možda upute krive i dobio sam očekivanu potvrdu jer su se nedavno malo proširili na vrt s bočne strane zgrade, gdje su prebacili i glavna vrata. Informacije na internetu, a danas se većina putnika tamo informira, nisu našli vremena promijeniti. Ništa zato, sve je to uobičajeno kada se putuje ovim zemljama. Ono što je bitno jest da sam se napokon smjestio i da mogu napraviti nekakav plan za sljedeća tri dana koliko sam odlučio ostati u Ošu. Ovo je, inače, drugi najveći grad u Kirgistanu,
u kojem danas živi oko 300 tisuća stanovnika, a smješten je na 950 metara nadmorske visine. Star je gotovo tri tisuće godina pa njegovi stanovnici vole reći da je Oš stariji i od Rima. Njegove glavne atrakcije su peteroglava planina Suleiman Too koja se uzdiže praktički iz
samog centra grada te gradski bazar za kojeg se smatra da je najveći u Srednjoj
Aziji. Zbog blizine granice s Uzbekistanom, koji je udaljen niti deset kilometara,
u ovom gradu živi gotovo 40% Uzbeka pa su, zbog povremeno napetih odnosa tih
dviju zemalja, ovdje često izbijali nemiri, od kojih je posljednji bio ne tako davne 2010.<br />
<br />
Kada je već ta planina toliko važna, odlučio sam prvo nju posjetiti sljedeće jutro i čim sam je prvi put ugledao, ostao sam "paf"! Stvarno izgleda genijalno, iako se uzdiže samo 175 metara iznad grada. Radi se o jedinom lokalitetu u Kirgistanu uvrštenom u Unescovu kulturnu baštinu kao primjer svete planine koja se štuje već tisućljećima, dakle još u vrijeme prije dolaska Islama. Na njoj se, navodno, nalazi i posljednje počivalište starozavjetnog kralja Solomona, kojeg muslimani štuju kao proroka Suleimana (od tuda naziv planine), a tu su i dvije male džamije iz 16. stoljeća, od kojih je jednu dao sagraditi sam Babur, osnivač i prvi vladar Mogulskog carstva koje je kasnije kontroliralo veliki dio indijskog podkontinenta. Tu ćete naći i jedan mauzolej, ostatke srednjovjekovnih kupelji, staro groblje, nekoliko manjih i nekoliko većih spilja, od kojih svaka, navodno, ima određene "moći" koje će riješiti brojne ljudske probleme poput neplodnosti, glavobolje ili križobolje, tu je i mnogo prastarih petroglifa s prikazima ljudi i životinja, kao i relativno novi muzej kojeg su napravili Sovjeti uz negodovanje tamošnjih muslimana, budući da je trebalo bušiti svetu planinu. Muzej, doduše, izgleda vrlo atraktivno jer se nalazi u spilji u strmoj stijeni, a u njemu možete vidjeti što se sve tijekom godina našlo i dokumentiralo na ovoj planini. Njoj možete prići s dvije strane slijedeći stepenice do Baburove džamije, gdje se nalazi i platforma s koje se pruža prekrasan pogled na centar grada. To su, naravno, samo službeni ulazi na planinu i na njihovim se počecima nalaze kućice za naplatu ulaznica od 20 soma (2 kune), ali ako ste u kondiciji i spremni za avanturu, slobodno se možete popesti bilo gdje jer je cijela planina, sa svih strana, isprepletena malim puteljcima, od kojih su neki vrlo dobri, ali ima i nekih prilično strmih i naizgled opasnih. Iako se posvuda nalaze povijesni lokaliteti, meni je planina bila zanimljivija zbog prekrasnog pogleda na grad, ali i dobar dio plodne doline Fergana. Budući da se s bilo kojeg od pet vrhova vidi susjedni Uzbekistan, u dva sam navrata prilikom penjanja ponovo dobio SMS da sam dobrodošao u Uzbekistan i da su cijene poziva takve i takve. Eto, toliko je blizu. Proveo sam ovdje puna tri sata, penjao se s jednog vrha na drugi (jedan je ipak ostao neosvojen zbog strmine i opasnog uspona), uživao u pogledu i suncu i jedino što mi je falilo su bile nekakve grickalice. Zato sam dva dana kasnije ispravio tu grešku, uzeo nešto hrane, otišao na vrh koji mi se najviše svidio i nastavio uživati u svemu prije navedenom.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtFMxHuN7Ro8UfZkv_FErTjjCiOcT28sg2IWrKsk-hF15YoouPnWXc4cSF-3IDCJE2UWq-GrSXsmQqdn_VlTZq_DQp-_vIF8JAxdPc1L2ps88xiQVZszbF7AL3GoA1p4lOpC3LgDLK2PA/s1600/IMG_20171118_134412-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtFMxHuN7Ro8UfZkv_FErTjjCiOcT28sg2IWrKsk-hF15YoouPnWXc4cSF-3IDCJE2UWq-GrSXsmQqdn_VlTZq_DQp-_vIF8JAxdPc1L2ps88xiQVZszbF7AL3GoA1p4lOpC3LgDLK2PA/s400/IMG_20171118_134412-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na jedan od vrhova Suleiman Too planine na kojem se nalazi muzej u obliku prozora ili školjke ili ulaza u tunel ili...</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizqMtp_yRh-WPXJa5b3yiMYXTjR8akh4mvbDRn0oB2sJjT_Ujsx-CSXjQ31EXpiZjqR6Y1mKchI7wniWqOQ_xj7LUqJrLQhW6ZUztAM1Mc4y1oaRwcvvgST_CpZcDJpaV7mr3OgnUhIfo/s1600/IMG_20171118_141236-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizqMtp_yRh-WPXJa5b3yiMYXTjR8akh4mvbDRn0oB2sJjT_Ujsx-CSXjQ31EXpiZjqR6Y1mKchI7wniWqOQ_xj7LUqJrLQhW6ZUztAM1Mc4y1oaRwcvvgST_CpZcDJpaV7mr3OgnUhIfo/s400/IMG_20171118_141236-01.jpeg" width="225" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Stepenice koje vode od muzeja prema Baburovoj džamiji s vidikovcem. Na ovoj stijeni vidite jednu od spomenutih spilja.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYWutLxehvuAsp8i-Fg7YPHT0So_1eKWoR4VyVfLld6Y__yj1wmxKFqHLrxTvr59lXp6eqbkqChIzgZdV2uVkt_F5LUi5Aw0MkzI_Rpb3OQULPoLYtTdzqW2Bu5dzg3s86LViWqcJFn_8/s1600/IMG_20171118_142309-02.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYWutLxehvuAsp8i-Fg7YPHT0So_1eKWoR4VyVfLld6Y__yj1wmxKFqHLrxTvr59lXp6eqbkqChIzgZdV2uVkt_F5LUi5Aw0MkzI_Rpb3OQULPoLYtTdzqW2Bu5dzg3s86LViWqcJFn_8/s400/IMG_20171118_142309-02.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na centar grada s glavnog vidikovca.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbzre9AzLrTQB-bnQCMcJMtzaZCMEdUU1W5HaRK3BHDJWV-mwJBi3QKajrZEZDsOuWP56hsHunFy4nkILODKvxbNjNBKN8XbWUCbKxFIG8GBDehhwvMG9b3fD2TNA-w7xdvN62sgarRpw/s1600/IMG_20171118_145120-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbzre9AzLrTQB-bnQCMcJMtzaZCMEdUU1W5HaRK3BHDJWV-mwJBi3QKajrZEZDsOuWP56hsHunFy4nkILODKvxbNjNBKN8XbWUCbKxFIG8GBDehhwvMG9b3fD2TNA-w7xdvN62sgarRpw/s400/IMG_20171118_145120-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na grad i vrh gdje se nalazi glavni vidikovac s još malo veće visine.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEnnjo6OhRQPTEMKZ_rQqV1jaQQz6iLlNR707OBGhqPFsk02UoRHkGqeiIIGbCOuc8ARzQutriYavvK15pkRuTkjvpLUMrMYmvf9bojv_Nk3HkSG77B-S1qj9AHFlhT-FlXcDdP5pl7r8/s1600/IMG_20171118_150716-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEnnjo6OhRQPTEMKZ_rQqV1jaQQz6iLlNR707OBGhqPFsk02UoRHkGqeiIIGbCOuc8ARzQutriYavvK15pkRuTkjvpLUMrMYmvf9bojv_Nk3HkSG77B-S1qj9AHFlhT-FlXcDdP5pl7r8/s400/IMG_20171118_150716-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Na stražnjoj strani planine nalazi se lijepi pašnjak, jedino šta nema nikoga da ga popase.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVJd4dkuFqiCIzS_MBXxKXKOfG_sWiBmt5rCIbuasgogqaqC0HmXHQV5NqD3fTYXOaPlUbgvlGzrWshLGBvuHYbqP4sBfRn3gukYy-po2mTnF5HJ6JncOFvHQn_hHr-6VrLw6dvRy8s_M/s1600/IMG_20171118_150047-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVJd4dkuFqiCIzS_MBXxKXKOfG_sWiBmt5rCIbuasgogqaqC0HmXHQV5NqD3fTYXOaPlUbgvlGzrWshLGBvuHYbqP4sBfRn3gukYy-po2mTnF5HJ6JncOFvHQn_hHr-6VrLw6dvRy8s_M/s400/IMG_20171118_150047-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Najatraktivniji od pet vrhova.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
S obzirom da sam u Ošu bio i u nedjelju, ljudi iz hostela su svim gostima rekli da moraju otići vidjeti stočni sajam na periferiji grada koji se održava samo taj dan u tjednu. Pogledao sam malo na internetu kako to izgleda i kako doći do tamo pa sam odlučio otići s maršrutkom 105, kako je bilo i navedeno na par mjesta. Pitao me prijatelj da koji ću vrag na stočnom sajmu, a odgovor prije odlaska je bio da bi volio vidjeti neke egzotične životinje. Međutim, odgovor nakon dolaska na to mjesto bi bio "koji vrag mi je bio da idem na stočni sajam?". Gužva, prašina, smrad, govna po svugdje i ono najžalosnije - samo konji, krave i ovce. Egzotičnim životinjama ni traga. Mogu pretpostaviti da bi ljudima iz New Yorka ili Londona to moglo biti i zanimljivo, ali ja ipak znam kako te životinje izgledaju i svjestan sam da mlijeko ne proizvode u tvornicama, nego ga daju krave (i neke druge domaće životinje). Ono što će se kasnije pokazati važnim, dečki koji rade u hostelu očito nemaju pojma kako doći do tamo, a ne znaju ni mnoge druge stvari, pa su dvojici turista iz hostela rekli da moraju ići s maršrutkom 305, iako ona staje nekih četiri kilometra od stvarne lokacije sajma, koja je krivo ucrtana i na Google maps i na Open street maps, tako da sam tijekom vožnje do samog ulaza na sajam jednog dečka vidio kako pješaći prema njemu, a drugog skoro na istoj poziciji kada sam se vraćao sa sajma. Taj drugi je iz Švicarske i kasnije je govorio u hostelu da je bio ljut kada je vidio kako tretiraju životinje, tuku ih i vežu ih tako da se ne mogu pomaknuti ni centimetra. Složio sam se njime. Uglavnom, nije da vas zanima, ali cijena jednog janjčića je oko pedeset dolara, dok se starije kvalitetne ovce prodaju i za sto dolara. Cijena konja je od tisuću dolara na više. Vratio sam se razočaran u centar i krenuo na glavni bazar pronaći vunu za pletenje koju sam obećao donijeti iz ovih krajeva. Opet ponavljam, bazar ko bazar, ali ovaj je opet poseban zbog svog izgleda. Naime, smjestio se s obje strane male rijeke i proteže se uz nju puni kilometar, ali izgleda očajno, posebno kada ga se gleda s obližnjeg mosta. Radi se o hrpi ruzinavih kontejnera i sklepanih daščara, djelomično pokrpanih komadima lima. Nanizani su u par redova pa se stvarno lako izgubiš u tom labirintu. Prošetao sam jednom stranom bazara nekih desetak minuta, zabilježio i uslikao šta sam našao i kad sam dobio povratnu informaciju šta od ponuđenog da kupim, više nisam mogao naći taj štand. Sasvim očekivano. Prošetao sam tri puta uzduž tog poteza i napokon ga našao. I to sam obavio, a s obzirom da stvarno ne volim kupovanje bilo kakve vrste, odmah sam potražio najbliži izlaz i odlučio vratiti se u hostel i odmoriti se od života (i ljudi i životinja).<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5ZiDziMn19INPvY_fcCTeZWvAauqQi1X_IrcvO9eTA-y7HulOZQRX8gAesybqxi3IGuMsrCXiXwor8cGStawSHiSnmoAdDGUcnGPJUm__wpEiJH7-Fa4aITfHKgJyw7cXrKkDuASKxd0/s1600/IMG_20171119_121744.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5ZiDziMn19INPvY_fcCTeZWvAauqQi1X_IrcvO9eTA-y7HulOZQRX8gAesybqxi3IGuMsrCXiXwor8cGStawSHiSnmoAdDGUcnGPJUm__wpEiJH7-Fa4aITfHKgJyw7cXrKkDuASKxd0/s400/IMG_20171119_121744.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">"Kravlji odjel" na stočnom sajmu</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxSrHTddze6LREQe4TKHcD4L0b4P1XzP3FXywMd6JR0ackCnoUj0QbFiufC7-9Ovu-GQ55BQi8uUohNRDCCxGtOaXJh0HMSLuU6YKlTSpqA-8oRkrtqpOlU4pVMfqgLN114R32Sdvd5dY/s1600/IMG_20171118_110910.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxSrHTddze6LREQe4TKHcD4L0b4P1XzP3FXywMd6JR0ackCnoUj0QbFiufC7-9Ovu-GQ55BQi8uUohNRDCCxGtOaXJh0HMSLuU6YKlTSpqA-8oRkrtqpOlU4pVMfqgLN114R32Sdvd5dY/s400/IMG_20171118_110910.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Mali segment bazara, gledano s obližnjeg mosta</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Zadnji puni dan u Ošu otišao sam do autobusnog kolodvora da vidim da li postoji neka alternativa tim famoznim kolektivnim taksijima koji znaju biti jako neudobni na dužim relacijama, a s obzirom da je moja sljedeća destinacija Toktogul, oko 400 kilometara dalje, na putu preka Biškeku, razveselilo me kada sam vidio da postoje dvije maršrutke na dan, jedna u 7:10, a druga u 15:45. Vožnja traje između 7 i 8 sati, tako da je u obzir dolazila samo ta jutarnja. Kupio sam kartu (ako se to može nazvati kartom, jer je žena samo napisala na komadić praznog papira destinaciju, cijenu, datum polaska i potpisala se) te otišao drugi put na planinu Suleiman Too. Večer prije polaska pitao sam dečke iz hostela da li gradski busevi voze u 6:30, na što sam dobio odgovor da mi je jedina mogućnost u to vrijeme uzeti taksi, a na pitanje na koju stranu maršrutke bi trebao sjesti zbog atraktivnijeg pogleda na planine, preko kojih treba proći na putu do Toktogula, rečeno mi je da sjednem na desnu stranu. Oba odgovora su se pokazala krivima, zbog čega sam im napisao kritiku na stranici Booking.com da je bolje priznati da ne znaš odgovor, nego dati krivu informaciju i razočarati svoje goste (sjetite se i one krive informacije o broju maršrutke koju treba uzeti za doći do stočnog sajma).<br />
<br />
Iako neke od sljedećih stvari nemaju direktne veze s Ošom, nešto od toga sam vidio i u ovom gradu što me onda podsjetilo i na neke druge specifičnosti u ovim zemljama:<br />
- u dosta gradova na ovom putovanju vidio sam cijele ulice koje imaju samo jednu vrstu trgovina. To mogu biti mjenjačnice, turističke agencije, prodavaonice tepiha, mobitela ili čak i vjenčanica, ili pak nizovi postolara i servisera elektroničke robe. Iako možda zvuči neobično, nije to ni loše jer bar znate gdje morate ići da bi nešto našli. S druge strane, nije to ni nama u Rijeci bila nepoznanica, iako su kao jedini podsjetnik ostala imena ulica, kao što su Bačvarska, Jedrarska, Veslarska, Uljarska ili Užarska.<br />
- kao i u cijelom svijetu, i u srednjoazijskim zemljama su ludi za mobitelima pa se oni prodaju i servisiraju na svakom koraku. Ono šta mi je bilo posebno zanimljivo su plakati veličine i do 1x2 metra koji se nalaze ispred prodavaonica mobitela, a koji prikazuju sve raspoložive brojeve svih raspoloživih mobilnih mreža koje se nude u toj trgovini. Rekao bih da se na tim plakatima nalazi popis i do tisuću raspoloživih brojeva, od kojih su neki precrtani što očito znači da je taj broj u međuvremenu kupljen. A zašto su ti plakati tako važni? Zato šta su ovdje ljudi opsjednuti "sretnim" brojevima i svi bi htjeli imati što više kombinacija poput 33, 777, 888, 55 itd. Mnoge trgovine i restorani isto imaju takva imena. Pred neki dan sam čak dobio na mobitel poruku od kirgistanskog operatera "O!" da se uključim u aukciju u kojoj je glavna nagrada VIP broj! Ludnica.<br />
- nećete vjerovati, ali u Uzbekistanu, Tadžikistanu i Kirgistanu sam vidio kružne tokove u kojima onaj koji je u njemu nema prednost prolaza! Ali ima i masu kružnih tokova s "normalnim" načinom rada pa ti sad znaj šta napraviti kada mu prilaziš. U Urgenchu sam vidio kružni tok gdje jedan smjer ima prednost nad ostalima, tako da se auti, koji su već u kružnom toku, ali prilaze glavnom pravcu, moraju zaustaviti usred kružnog toga. S druge strane, u Dušanbeu sam vidio kružni tok koji je reguliran semaforima! I to ne da su semafori prije dolaska na kružni tok, nego se nalaze unutar samog kružnog toka kako bi regulirali koji smjer ima prednost. Meni se čini da cijeli smisao kružnog toka u tom slučaju gubi smisao.<br />
- kad smo već kod prometa, treba reći i da se cijena benzina opet smanjila nakon izlaska iz Tadžikistana i sada je nešto ispod četiri kune po litri, što je za nekih 40% manje nego u susjedstvu, ali i dalje nekih 20-30% skuplje od Kazahstana i posebno Uzbekistana.<br />
- čim sam ušao u Tadžikistan i dobio njihove prve novčanice, odmah sam primijetio da imaju novčanicu od 3 somona, šta mi je u startu bilo čudno. U Kirgistanu zato imaju kovanicu od 3 soma, tako da u obje zemlje njihova nominala ide ovako: 1-3-5-10... Zanimljivo.<br />
- par natuknica o ruskom jeziku. Kad sam prvi put čuo riječ "putešestvija", a to je bilo tijekom izleta u kanjon Charyn u Kazahstanu, samo sam se nasmijao. Međutim, počeo sam je čuti posvuda, čak i onda kad nije imalo smisla, pa sam se malo zainteresirao i saznao da na ruskom ta riječ znači "putovanje". Dakle, ne nekakvo neobično, avanturističko putovanje, što bi kod nas značila ta riječ, nego najobičnije putovanje. S druge strane, tijekom putešestvija po utvrdama sjeverno od Khive, vozač se malo pogubio pa je uključio navigaciju na ruskom jeziku. Glas je govorio "povernut nalevo", šta mi je bilo sasvim jasno, ali i "povernut napravo", šta mi nije bilo najjasnije, dok nisam shvatio da ići "pravo" zapravo znači ići "desno".<br />
- u sve četiri zemlje sam viđao (i dalje viđam svakodnevno) natpise "kafe-kafesi", što zapravo znači restoran ili zalogajnica, a ne kafić. Često u njima nisu ni imali kavu kada bi je tražio, a ako baš želite kavu, morate naručiti "kofe", bez naglaska na zadnjem slovu, i u 90% slučajeva ćete dobiti instant kavu 3u1. S obzirom da ju nikada nećete platiti više od 2-3 kune, može im se oprostiti.<br />
- znate da nije lako prevesti neke riječi na engleski, ako im abeceda ima slova koja engleska nema. Dodatnu zbrku čini ćirilica, budući da se neka slova pišu isto kao u latinici, ali se zapravo radi o nekom drugom slovu. Tako sam u Ošu bio u restoranu Texas koji ima svoje specijalitete pa kad sam naručio "Shaurma Texas", konobarica je ponovila "Shaurma Tehas". Zašto? Zato šta je X u ćirilici slovo H u latinici. Opet, to ne objašnjava zašto hamburger uporno pišu gamburger (ili čak gamburg), a vidio sam na karti Karakola i disco club Hollywood, koji se u stvarnosti zove Gollivud. I za kraj opet nešto neobjašnjivo: pitao me vlasnik hostela u Karakolu da li mislim ići na "skaj" (ne priča engleski, samo ruski). Nisam imao pojma o čemu govori, dok nije s rukama pokazao kako skija. Dakle, "ski" kao općeniti naziv za zimske sportove oni izgovaraju "skaj". Totalno zbunjujuće.</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-76935099851900604452017-11-22T10:53:00.000+01:002017-11-22T10:59:54.493+01:00Khujand i put za Osh<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Da bi se došlo između opuštajućeg Panjakenta i moje sljedeće destinacije, grada Khujanda (čitaj: Hudžand), opet je trebalo prijeći preko visokog planinskog lanca Turkestan, čiji najviši vrhovi dosežu visine od preko četiri kilometra. Ovaj put uspon nije pratio kanjone i doline, nego je cesta bila usječena u padinu planine i uz mnoge serpentine se postepeno dizala sve do pet kilometara dugačkog tunela Shahriston, otvorenog 2012. godine i udaljenog od uzbekistanske granice tek četiri kilometra. Kao i u slučaju tunela Anzob, i ovdje se prije otvaranja tunela moralo prelaziti istoimeni prijevoj na visini od 3378 metara koji je također tijekom zime često bio neprohodan. U području oko tunela je bilo dosta snijega, ali je tunel, za razliku od Anzoba, i osvijetljen i ventiliran. Za manje od četiri sata bio sam u drugom najvećem gradu Tadžikistana (oko 200 tisuća stanovnika) koji se vjerojatno ne bi našao na mom
popisu za posjetu da se ne nalazi na putu prema kirgistanskom Oshu. Na ovom je
mjestu Aleksandar Veliki sagradio svoju najsjeverniju postaju na Putu svile i
grad je bio jako bogat dok ga Mongoli nisu sravnili sa zemljom. Zbog fizičke
odvojenosti od juga zemlje i Dušanbea, ovaj je kraj ostao
relativno miran nakon raspada SSSR-a pa se sada smatra najbogatijim dijelom
Tadžikistana.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRJ_6ebtmuphPIQRVck8Wy-YvQ5bWG6P2rm-ymiqA_LszN7htAnMk3CQHmiZu637AsftsyZ-QAC6TgF7bg7HKSD3TcimBI7mZ0ZXdm8a3AiN8Jof6X72HCBmtI2oME7rFnbdVQn7sqC7A/s1600/IMG_20171115_123806.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRJ_6ebtmuphPIQRVck8Wy-YvQ5bWG6P2rm-ymiqA_LszN7htAnMk3CQHmiZu637AsftsyZ-QAC6TgF7bg7HKSD3TcimBI7mZ0ZXdm8a3AiN8Jof6X72HCBmtI2oME7rFnbdVQn7sqC7A/s400/IMG_20171115_123806.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Neposredno prije dolaska pred tunel Shahriston</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Iako je teško reći da je Khujand s turističkog stajališta zanimljiv grad, ipak se ovdje može potrošiti jedan dan jer se bogatstvo grada vidi i u njegovoj uređenosti, koja odudara od prosjeka Srednje Azije. Bio sam smješten u hostelu Sharq (10 dolara noćenje s doručkom) kojeg vodi simpatična obitelj, koja stvarno brine da ti bude ugodno i da ti ništa ne fali, i opet sam bio njihov jedini gost te dvije noći. Hostel je smješten samo par minuta hoda od ogromnog bazara zvanog Panchshanbe (značenje: četvrtak) koji je smješten u nekoliko velikih paviljona, ali se raširio i po okolnim ulicama. Unatoč tome, bazar ko bazar, vidiš jednog, kao da si ih vidio sve. Ipak, pokraj ovog bazara nalazi se najveći trg koji sam vidio na ovom putovanju i to ne bi bila neka zanimljivost da se zapravo ne radi o trgu uobičajene veličine za prosječne europske gradove. Shvatio sam da srednjoazijski gradovi zbog nekog razloga uopće nemaju trgove. Na jednoj strani ovog trga nalazi se ulaz u paviljon s lijepom fasadom, dok se na suprotnoj strani nalazi fotogenični religijski kompleks Sheikh Massal ad-Din s mauzolejom, dvije džamije i dva minareta. U daljini, preko rijeke Syr Darya, vide se planine koje, zajedno s centralnom fontanom, upotpunjuju lijepu sliku. Nastavio sam sjevernije uz glavnu ulicu do gradske utvrde iz desetog stoljeća, od koje su ostale samo obnovljene zidine, nekad dugačke šest kilometara sa sedam gradskih vratiju, unutar kojih se danas nalaze dva muzeja. Na području te utvrde nalazio se i grad kojeg je davno prije osnovao Aleksandar Veliki. Nešto sjevernije, između utvrde i rijeke, smjestio se prekrasan park pun drvenih paviljona, travnatih površina, statua i ukrasa od cvijeća i dvobojnog kupusa. Prešao sam rijeku do monumentalnog stepeništa ukrašenog mozaicima, na vrhu kojega se nalazi dvadesetak metara visoki kip Ismaila Somonija, pa nastavio prema stadionu sagrađenom povodom dvadesete godišnjice nezavisnosti Tadžikistana koji je, srećom, bio otvoren pa sam prošetao po tribinama i uslikao grad s njihovog vrha. Samo kilometar dalje, u jednom prilično neuglednom parku, nalazila se završna točka moje šetnje - 22 metra visoki kip Lenjina koji je do 1974. godine bio u Moskvi, ali je tada premješten (darovan) u Khujand koji se u vrijeme Sovjetskog Saveza zvao Leninabad. Bila je to lagana šetnja od oko tri sata koja mi je pokazala sve zanimljivo u ovom gradu.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3DXzpDcQ4baIQQ2rneZwGSkGJTUEWwa7y7mxO9lm-KCqX1l0u8UDtr7kVAtptX5I2efqpwNEzJFP8BvBPZSVMVcUSvmpQmZ92aNsG_iyv4rphqG6vkr4bG_e_BA7_-i9NmWeg4-6e9Uo/s1600/IMG_20171116_101526.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3DXzpDcQ4baIQQ2rneZwGSkGJTUEWwa7y7mxO9lm-KCqX1l0u8UDtr7kVAtptX5I2efqpwNEzJFP8BvBPZSVMVcUSvmpQmZ92aNsG_iyv4rphqG6vkr4bG_e_BA7_-i9NmWeg4-6e9Uo/s400/IMG_20171116_101526.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Trg pokraj bazara</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPtEG2OO6_FwP8FF6wSnhOBVTrYb-PSsQHbjKnt9GRtwal8QhyphenhyphenwAxU-yaxlPP9LQkPsDXE1wN4GFKnqGjvooMsi8mbdtjNLuDrgTaKk1_0ubvwP193llEkHkejzvE0nci0620pHnIh2ZA/s1600/IMG_20171116_105551.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPtEG2OO6_FwP8FF6wSnhOBVTrYb-PSsQHbjKnt9GRtwal8QhyphenhyphenwAxU-yaxlPP9LQkPsDXE1wN4GFKnqGjvooMsi8mbdtjNLuDrgTaKk1_0ubvwP193llEkHkejzvE0nci0620pHnIh2ZA/s400/IMG_20171116_105551.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Obnovljene zidine stare gradske utvrde</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKUDCm6P8DZ2WKgq7fj4Wlxol9rWGdJz6LzmVJBBt4upteYvJLeltzDh8UpKYT5nLroFfVY5aLxqqyCBFmILajxFKzBaPG2w0HwtZ12FwRMFrgWX6Pgn-nhrXxFKLZiirlTHiNdp6268c/s1600/IMG_20171116_111022.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKUDCm6P8DZ2WKgq7fj4Wlxol9rWGdJz6LzmVJBBt4upteYvJLeltzDh8UpKYT5nLroFfVY5aLxqqyCBFmILajxFKzBaPG2w0HwtZ12FwRMFrgWX6Pgn-nhrXxFKLZiirlTHiNdp6268c/s400/IMG_20171116_111022.jpg" width="225" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Park iza utvrde s paviljonima i ukrasnim kupusom</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVDipND6pknFb-z4mLfu_0KWzMYf4SFig0xByatnsbXadtOvYiJUpIm_BY6qgZARdJyP90PGjvF7mYhCgAiat8cjbPD2S8-hpdMyBjv6P3jgHGkhmvmDA9ptddUwFffFOTR9m88YCQbD0/s1600/IMG_20171116_124656.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVDipND6pknFb-z4mLfu_0KWzMYf4SFig0xByatnsbXadtOvYiJUpIm_BY6qgZARdJyP90PGjvF7mYhCgAiat8cjbPD2S8-hpdMyBjv6P3jgHGkhmvmDA9ptddUwFffFOTR9m88YCQbD0/s400/IMG_20171116_124656.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Spomenik Somoniju s mozaicima</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTNKSy24udL-xdyInMSZCn9deKP_-3shJFE8SqcJ9aN1AuVKpHfDQ3oYQgkhNRDzViGxIBBbUl7lFeNJ06D2TaHOHMxwoRYBPcNAk9IA6e2S3VES9UTS0Mh33-HVANCMMfz0omniDmiBI/s1600/IMG_20171116_134246.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTNKSy24udL-xdyInMSZCn9deKP_-3shJFE8SqcJ9aN1AuVKpHfDQ3oYQgkhNRDzViGxIBBbUl7lFeNJ06D2TaHOHMxwoRYBPcNAk9IA6e2S3VES9UTS0Mh33-HVANCMMfz0omniDmiBI/s400/IMG_20171116_134246.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ogroman kip Lenjina</td></tr>
</tbody></table>
Sljedeće jutro čekala me vožnja od nekih šest-sedam sati koja se u samom startu zakomplicirala. Vlasnik hostela mi je rekao da se očekuje dolazak predsjednika Rahmona (čije se slike s motivirajućim citatima vide svakih sto metara, po čemu je još ekstremniji od susjednih autokratskih predsjednika Karimova i Nazarbaeva) i da će cesta prema stanici na koju moram ići biti zatvorena jer se nalazi na putu od aerodroma do grada. Cesta je stvarno bila neobično prazna, ali su ipak propuštali pokoju maršrutku pa sam se odvezao do traženog mjesta gdje su me taksisti odmah pitali da li trebam ići do Isfare, grada na granici Tadžikistana i Kirgistana. Prihvatio sam cijenu od dvadeset somona, pričekao četrdeset minuta da se popune još tri mjesta i krenuo na sat i pol dugi put do granice. Zanimljivo je kako u ovim zemljama nitko nigdje ne žuri i nije im problem gubiti i po sat-dva čekajući u autu. Doduše, i nije da imaju neku alternativu kada se busevi ili maršrutke koje voze između gradova po fiksnom voznom redu mogu nabrojati na prste jedne ruke. Stigao sam u Isfaru oko 12:30 i odmah su krenule pljuštati ponude taksista da me odvezu do gradića Batken, na drugoj strani granice, ali mi je jedan tip ponudio i vožnju direktno do Osha, oko pet sati vožnje od Isfare. Kaže da mora navečer na aerodromu u Oshu dočekati nekog čovjeka pa da mu je dovoljan i jedan putnik, samo da pokrije trošak puta do tamo. S guštom sam prihvatio ponudu (oko 110 kuna) i krenuo na put u novom i udobnom kombiju. Granica je, za razliku od prethodnih, bila jednostavna i nitko mi nije provjeravao ili skenirao torbu niti me slikao, prije svega zato što Kirgistan već nekoliko godina ima bezvizni režim i samo je bilo potrebno provjeriti ulazne/izlazne pečate prethodnih zemalja da me propuste dalje. Na granici sam odjednom izgubio sat vremena jer se Kirgistan nalazi u drugoj vremenskoj zoni, ali je za utjehu uslijedila dobra cesta koje je izgrađena prije par godina kako bi se zaobišle brojne male enklave (tadžikistanski i uzbekistanski teritoriji na području Kirgistana) koje su sve do nedavno zadavale velike probleme stranim turistima zbog potencijalnih kontrola dokumenata i potrebnih dvostrukih ili trostrukih viza. Nažalost, kada smo prošli područje tih enklava, cesta je naglo postala katastrofalna i zadnjih stotinjak kilometara smo se vozili po rupama više od dva sata. Tijekom cijelog puta stalno su mi na mobitel stizale poruke da sam ušao u Uzbekistan pa opet u Kirgistan pa opet u Uzbekistan pa opet u Kirgistan, iako iz Kirgistana izašao nisam. Na putu smo prošli kroz grad Nookat, što me podsjetilo da sam prethodnih dana prolazio i kroz mjesta zvana Lakat i Gusar. Stigao sam u Osh tek nakon zalaska sunca. Dan je bio dug, ali tu sam, u Kirgistanu, zadnjoj od četiri zemlje na mom popisu.</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-73429985425462120602017-11-19T05:35:00.000+01:002017-11-19T05:42:46.847+01:00Panjakent - planine i povijesni lokaliteti<div style="text-align: justify;">
Cesta između Dušanbea i Panjakenta (čitaj: Pandžakent) ide preko visokog planinskog lanca Zerafshan (Fan) i to je jedina kopnena veza između juga i sjevera zemlje. Malo je reći da je krajolik ovdje spektakularan, međutim do 2006. godine, kada je izgrađen tunel Anzob, nije bilo druge nego ići preko istoimenog prijevoja koji se nalazio na visini od 3372 metra i tijekom zime je često bio u potpunosti zatrpan snijegom pa je zemlja prometno bila odsjećena na dva dijela. Puštanjem u promet tog preko pet kilometara dugačkog tunela osigurala se cijelogodišnja povezanost dviju regija, ali tunel sve do nedavno nije uopće bio asfaltiran, nego čisti makadam pun rupa i lokvi vode, a još ni sada nije osvijetljen, a bome niti ventiliran, što se primijeti čim se uđe u njega pa imate osjećaj kao da vozite po mrklom mraku i gustoj magli ("maglu" naravno stvaraju ispušni plinovi kamiona i ostalih vozila). Obavezno je zatvaranje prozora jer bi se do izlaska iz tunela vjerojatno ugušili, a ne mogu ni zamisliti šta bi se dogodilo da vam tamo slučajno "rikne" auto. Sve osim te kritične točke, koja je opet stoput bolja od starog rješenja, je čista fantazija! U tom se planinskom lancu, zapadno od ceste, nalazi više vrhova od preko pet kilometara visine, ali i ostali vrhovi, svi redom viši od tri kilometra, izgledaju impresivno. Cesta prolazi kroz kanjone, tu i tamo se uz cestu pojavi neko malo selo, uglavnom uz malu rijeku, a bilo je zanimljivo vidjeti i sve te silne asfaltne baze i postrojenja za preradu kamenja u pijesak, što dokazuje da stvarno brinu o stanju i prohodnosti ceste, a cesta je trenutno u odličnom stanju. Budući da u Dušanbeu nisam odmah našao taksi do Panjakenta, udaljenog od prijestolnice oko 250 kilometara, prihvatio sam ponudu vozača koji je išao za Khujand, još dalje na sjeveru, da me iskrca u gradiću Ayni (140 km od Dušanbea) gdje se odvaja cesta za Panjakent. Dogovorio sam cijenu od 60 somona (50 kuna), što je više nego obično, ali to su realne cijene na toj relaciji, kako zbog zahtjevnog terena, tako i zbog veće potrošnje goriva koje je u Tadžikistanu ionako najskuplje u okruženju. Niti minutu nakon šta sam izašao na tom raskršću i stavio ruksak na leđa, potrubio mi je jedan vozač i s rukama pokazao da li trebam prijevoz za dalje. Dao sam znak da se zaustavi, otvorio je prozor, pitao sam ga da li ide za Panjakent, odgovor je bio potvrdan, ponudio sam 50 somona, što je vjerojatno i više nego šta bi me on tražio, i ušao u auto. Iako se krajolik poprilično promijenio (nema više onih visokih planina, već samo "običnih" planina), dolina Zerafshan s istoimenom rijekom su stvorili naizgled jako gostoljubivo mjesto. Cesta je i ovdje nedavno u potpunosti obnovljena (kaže vozač prije dvije godine), svakih par kilometara se nalazi neko lijepo naselje, rijeka je malo s lijeve, malo s desne strane, povremeno je stvorila i pravi kanjon, brda zamjenjuju planine, oranice i šumarci se neprestano izmjenjuju, vrbini drvoredi prate cestu, domaće životinje pasu na poljima, djeca se igraju uz cestu.... Ne znam, čak sam pomislio da bi ovdje mogao i živjeti koliko mi se svidjelo. Niti puna četiri sata nije mi trebalo da od Dušanbea stignem u Panjakent, a na forumima sam čitao priče stare samo par godina, prije kompletne rekonstrukcije te planinske ceste, da je vožnja između ta dva grada trajala 6-7 sati. Čovjek me iskrcao ispred samog ulaza u hotel Umariyon (11 dolara noćenje s doručkom) koji se pokazao najboljim/najluksuznijim na ovom putovanju. Ovaj dan je bio savršen!<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdeOQvfjHP0oAPkU5qDbTleSQSN6sH9_qbD76t4E3549idBXzy5x5n8wzdCjYe4ijWv7Ipsui-0FpaENUShrQ4Sbx0lS3pNPbo8hEzQ7K7SG5PPgYOCCCvq97kKPVzJdZ5qMkKKXuVdhw/s1600/IMG_20171112_123902.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdeOQvfjHP0oAPkU5qDbTleSQSN6sH9_qbD76t4E3549idBXzy5x5n8wzdCjYe4ijWv7Ipsui-0FpaENUShrQ4Sbx0lS3pNPbo8hEzQ7K7SG5PPgYOCCCvq97kKPVzJdZ5qMkKKXuVdhw/s400/IMG_20171112_123902.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Negdje prije početka završnog uspona</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglFcg8mz_hxpLll3PuXkU3Her3ywAC-SqrgUbq4C9hV4_CjDrEjOY6sTnsFe9fEt4_X2MAZn-OppDQAgRMbCTiqTiXCPEfPgWAx0wn_6-Z_AeMQQy_7s_kpVdPXSBYTZ2VveRyu6Puhto/s1600/IMG_20171112_131111.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglFcg8mz_hxpLll3PuXkU3Her3ywAC-SqrgUbq4C9hV4_CjDrEjOY6sTnsFe9fEt4_X2MAZn-OppDQAgRMbCTiqTiXCPEfPgWAx0wn_6-Z_AeMQQy_7s_kpVdPXSBYTZ2VveRyu6Puhto/s400/IMG_20171112_131111.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Obratite pažnju na serpentine u doljnjem lijevom kutu</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0tIXvT1pARKREAnh363f1B6XixZh_GwJIce57iPyppiI_8l0qvjipdo8ugH6Cle2aPKwtVGdZbJVQ955nqRp8m6OeT3SmFKeIlNL6oZVChuUgb4IwgQJiJDp4OXFEMrRUYpMsYlHmd2k/s1600/IMG_20171112_131251.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0tIXvT1pARKREAnh363f1B6XixZh_GwJIce57iPyppiI_8l0qvjipdo8ugH6Cle2aPKwtVGdZbJVQ955nqRp8m6OeT3SmFKeIlNL6oZVChuUgb4IwgQJiJDp4OXFEMrRUYpMsYlHmd2k/s400/IMG_20171112_131251.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Otvorio se pogled na visoke planine</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqqq-4mbF63vdwrgVGbMiI0NWx4NPk9Oy-lQf0zWbIfrx7Qwy1Nyq5Vv5wbQwoC9VoOERJSdjplBFNce6HCd4sNpe2U71Fjq4dAKL5LFTqx3-bi5YrS1K7JuwVZUh52O53L-TD3p-sx-c/s1600/IMG_20171112_135339.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqqq-4mbF63vdwrgVGbMiI0NWx4NPk9Oy-lQf0zWbIfrx7Qwy1Nyq5Vv5wbQwoC9VoOERJSdjplBFNce6HCd4sNpe2U71Fjq4dAKL5LFTqx3-bi5YrS1K7JuwVZUh52O53L-TD3p-sx-c/s400/IMG_20171112_135339.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pauza nakon silaska s planina<br />
<br /></td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtteIsfS_9LxV0Cs2ChZiuzo0b5k72FdPw039jKOqdXLMn9ZyENvJMjnZbTKRVngYayUsPjDJSlsIgZSv8kaMPwY43NObKI58am7Iahth6m6JV6rO4yY6EsdE75JLldi3CsUN9OEXpqWA/s1600/IMG_20171112_143503.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtteIsfS_9LxV0Cs2ChZiuzo0b5k72FdPw039jKOqdXLMn9ZyENvJMjnZbTKRVngYayUsPjDJSlsIgZSv8kaMPwY43NObKI58am7Iahth6m6JV6rO4yY6EsdE75JLldi3CsUN9OEXpqWA/s400/IMG_20171112_143503.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Krajolik se mijenja jer smo ušli u dolinu Zerafshan<br />
<br /></td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVODzTQx_bX-3H9NTmwl4GpAfZGvLlCKbhBIpkfskyUuFTeHAJUIDSlWjACLwtmrZo-CeeqaojBKhzW4owGpznJ8iRNs7tmBAhCyQ8XiHWbjUqwER3hyFq-zyN02PsoxWaUSkuNgn-L4M/s1600/IMG_20171112_151152-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVODzTQx_bX-3H9NTmwl4GpAfZGvLlCKbhBIpkfskyUuFTeHAJUIDSlWjACLwtmrZo-CeeqaojBKhzW4owGpznJ8iRNs7tmBAhCyQ8XiHWbjUqwER3hyFq-zyN02PsoxWaUSkuNgn-L4M/s400/IMG_20171112_151152-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Šta nije lijepo?<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Times, Times New Roman, serif; font-size: small;">Panjakent je gradić od nekih 40 tisuća stanovnika, a smješten je na visini od ravno tisuću metara. Očekivao sam zbog toga puno hladnije vrijeme od onoga što me dočekalo. Doduše, dani su bili manje vrući nego u Dušanbeu, a večeri prohladne, ali teško da se to još može smatrati planinskom klimom. Možda i bolje da je tako. Iako se Panjakent nalazi samo 60 kilometara od Samarkanda, zbog konstantnih napetih odnosa između Uzbekistana i Tadžikistana ta je granica već godinama zatvorena pa zaobilazni put između ta dva susjedna grada traje 8-10 sati. Šteta, jer bi Panjakent zasigurno privukao dobar dio turista koji dođu u posjet tom uzbekistanskom dragulju. Tu se dolazi zbog ljepote krajolika, prvenstveno planinskih jezera u zaleđu grada do kojih ima par dana planinarenja, ugodnije klime tijekom nesnosnih ljetnih vrućina na jugu zemlje, ali i zbog ostataka dvaju antičkih gradova. Iako sam došao ranije od očekivanog, nisam bio raspoložen ni za kakva razgledavanja, nego sam samo prošetao niz glavnu ulicu da nađem mjesto za ručak, a kasnije i za večeru. Ono što sam odmah primijetio jest ležernija atmosfera na ulici, bez neke gužve i jurnjave, nema toliko smeća niti iritantne prašine zbog koje sam svaku večer morao čistiti tenisice, sve je nekako drugačije i smirenije u odnosu na gradove koje sam do sada posjetio na ovom putovanju. Sviđa mi se ovdje.</span></div>
</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="text-align: justify;"><br /></span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMTT6BMvJJOtV-Y-awPbM8lSCQ2r_qlbRTkNp_b54aknYEExwpOFlGW1PQs4I8xTVlkjm2hmWoFvncCHjFwrQafd1iza4ixAbjho9-M1Bs5bP4rjEsykXpD4BGrQcCfkWChjdHSOoMf2M/s1600/IMG_20171113_100025.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMTT6BMvJJOtV-Y-awPbM8lSCQ2r_qlbRTkNp_b54aknYEExwpOFlGW1PQs4I8xTVlkjm2hmWoFvncCHjFwrQafd1iza4ixAbjho9-M1Bs5bP4rjEsykXpD4BGrQcCfkWChjdHSOoMf2M/s400/IMG_20171113_100025.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Hotel Umariyon u glavnoj ulici u Panjakentu</td></tr>
</tbody></table>
Drugo jutro krenuo sam pun volje i energije prema glavnom bazaru i onda uzbrdo prema ostacima starog grada. Nakon petnaest minuta hoda vidio sam ostatke nekakvih zidina na brdašcu desno od ceste. Popeo sam se do njih, prošetao naokolo, ali nije to bilo to. Čitao sam da je površina koju je stari Panjakent zauzimao bila ogromna pa sam zaključio da negdje mora biti još ostataka. Odmah s druge strane ceste je puno veće brdo, ali gledano s ove strane ne izgleda kao da tamo ima ičega. Srećom da sam išao provjeriti, za svaki slučaj, jer tamo se nalazio gotovo nepregledni plato s ostacima starog grada. Antički Panjakent osnovan je u 5. stoljeću od strane Sogdijanaca, naroda iranskog porijekla, koji su bili sljedbenici Zoroastrizma. Zbog svoje pozicije na Putu svile i trgovine s Kinom grad je vrlo brzo prosperirao i neko je vrijeme bio jedan od najkozmopolitskijih gradova srednje Azije. To je potrajalo sve do 722. godine kada su stigli Arapi i osvojili grad i, unatoč tome što ga nisu do kraja razrušili, do kraja 8. stoljeća je bio u potpunosti napušten. Ono što sada ovdje možete vidjeti nije ništa veličanstveno jer se uglavnom radi o ostacima zidova i temelja starih zgrada, ali poanta je u površini koju ti ostaci pokrivaju, ali i o lijepom pogledu na novi Panjakent i dolinu Zerafshan s vrha brda. Spustio sam se do grada i krenuo do glavnog mosta preko rijeke koji vodi do naselja na sjevernoj strani doline. Putem sam svratio do Rudakijevog muzeja, toliko spominjanog i u ovim krajevima obožavanog pjesnika koji je rođen upravo u Panjakentu. U muzeju se nalaze izlošci posvećeni njemu samome, ali i reprodukcije značajnijih nalaza iz starog Panjakenta (originali su uglavnom u slavnom Ermitažu u St. Petersburgu) i još starijeg grada Sarazma, petnaestak kilometara od Panjakenta. Ispred muzeja sam vidio "cvijetne" gredice ukrašene dvjema vrstama kupusa koji zajedno izgledaju sasvim lijepo, a koje sam viđao i kasnije na nekim mjestima. Na povratku s druge strane rijeke, gdje nema ničeg zanimljivog, svratio sam u neki restoran uz samu obalu u kojem nema uobičajene sale sa stolovima, nego dugački hodnici s puno vratiju iza kojih se nalaze male prostorije koje služe kao privatni separei. Malo je bilo neobično biti potpuno sam u jednoj takvoj prostoriji, uz povremeni dolazak konobara da provjeri da li je sve u redu i treba li mi nešto, ali da sam imao privatnost - jesam. Drugi dan sam i u samom centru grada jeo u jednom takvom restoranu, iako su ovdje separei bili zaštićeni samo zavjesom. Što se drugog dana tiče, iako sam imao u planu posjetiti prije spomenuti Sarazm, prastari grad koji je osnovan još u 4. tisućljeću pr.n.e. (!) i koji je već oko 3000. godine pr.n.e. bio glavni centar metalurgije u srednjoj Aziji, iskreno rečeno - jednostavno mi se nije dalo. Iako ovaj lokalitet, uvršten u Unescovu kulturnu baštinu, zauzima ogromnu površinu, trenutno su iskopani i arheološki obrađeni samo manji dijelovi koji su natkriveni da bi ih se zaštitilo od atmosferskih utjecaja. Značaj Sarazma za izučavanje ranih početaka ljudske civilizacije je velik, ali radije sam drugi put išao prošetati po uzvisini gdje se nalaze ostaci starog Panjakenta i još malo uživati u labirintu povijesnih ostataka i panorami grada, nego pokušati naći rijedak prijevoz prema zapadu i zatvorenoj granici s Uzbekistanom da bi vidio par fragmenata ovog prapovijesnog grada.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8UGpMOW5NrB2aOCxDFzP8ZYUOjgrlWi10iHMJVBfhrRNe9yWSThwRLYxcU3fnYCLrJ0Nc7zA9lj-IT5vF2DkpXRKX5fvMs955mkLuQ1uEXTek70Fb8x5iU5kD4rzNG-XgFicG6vBvDs8/s1600/IMG_20171113_112659-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8UGpMOW5NrB2aOCxDFzP8ZYUOjgrlWi10iHMJVBfhrRNe9yWSThwRLYxcU3fnYCLrJ0Nc7zA9lj-IT5vF2DkpXRKX5fvMs955mkLuQ1uEXTek70Fb8x5iU5kD4rzNG-XgFicG6vBvDs8/s400/IMG_20171113_112659-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Manje brdo na koje sam prvo došao u potrazi za ostacima starog Panjakenta (slikano s velikog brda)</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5YRer3F8m8JHkoet7oomyA8_HplHHVXT5Jxl8uwZNHqhHpdx8dDwX4h-XlEgYeSobWA6v55iu7odrytd8bjLUPDxEDiumAecdvGlrE2d-YBsx6NQRHz7b1XTkK3zH1uUdKoF5M5Gsj9c/s1600/IMG_20171113_105731-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5YRer3F8m8JHkoet7oomyA8_HplHHVXT5Jxl8uwZNHqhHpdx8dDwX4h-XlEgYeSobWA6v55iu7odrytd8bjLUPDxEDiumAecdvGlrE2d-YBsx6NQRHz7b1XTkK3zH1uUdKoF5M5Gsj9c/s400/IMG_20171113_105731-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Veliko brdo s brdom ostataka starog grada</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgDj6axGcxctuVEf2RxTY9W8pA1dv9WAaZ69jfT_1nMdSl8WmF7gLfnp-Wz6MfB2JornB3mmGwpHFu5Keu2qJa_pJlTB3KlfwVnQZiHSs8fK3lcCfxT5QPqN36im6T7W3uDeaj2EjRAJY/s1600/IMG_20171113_111029-01-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgDj6axGcxctuVEf2RxTY9W8pA1dv9WAaZ69jfT_1nMdSl8WmF7gLfnp-Wz6MfB2JornB3mmGwpHFu5Keu2qJa_pJlTB3KlfwVnQZiHSs8fK3lcCfxT5QPqN36im6T7W3uDeaj2EjRAJY/s400/IMG_20171113_111029-01-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na grad</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmWg5_ONBP0TnQ74z00mXQP8RjpVBRYEkzTLkiq0Ntk6zgkvYkQ-dtMOI7fI_FchMNE1BwGjk0w6uj4s1uxRTyWl5jkW9DWl01CBYVxZ5B6aSg3edOY2tVzi9khmzNU2GTG2JxtrIUk4g/s1600/IMG_20171113_144321.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmWg5_ONBP0TnQ74z00mXQP8RjpVBRYEkzTLkiq0Ntk6zgkvYkQ-dtMOI7fI_FchMNE1BwGjk0w6uj4s1uxRTyWl5jkW9DWl01CBYVxZ5B6aSg3edOY2tVzi9khmzNU2GTG2JxtrIUk4g/s400/IMG_20171113_144321.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Most preko rijeke Zerafshan</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-24963445613935733212017-11-16T05:05:00.000+01:002017-11-16T05:05:23.136+01:00Dušanbe - prijestolnica Tadžikistana<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Na tadžikistanskoj strani granice sam promijenio preostale uzbekistanske some u tadžikistanske somone po tečaju 1000:1. Dobio sam tako 74 somona, a 40 (oko 35 kuna) ih je već otišlo na vožnju taksijem do Dušanbea, udaljenog od granice oko 65 kilometara. Nakon dobrih sat vremena vožnje bio sam iskrcan na raskršću nešto sjevernije od hostela Doshan i oko 15:30 se pojavio na njihovom ulazu. Moram reći da je ovaj hostel bio nešto drugačiji od ostalih. Ne samo po cijeni koja je bila ludo niska (25 kuna s uključenim doručkom), nego i po tome šta sam četiri od šest noći provedenih u Dušanbeu bio njihov jedini gost, tako da je u hostelu bio dežuran vlasnikov tata, budući da je u penziji i ima vremena, iako nije znao ni riječ engleskog. S obzirom da sam ja Igor (zanimljivo da Rusi to izgovaraju "Igr") i da dolazim iz slavenske zemlje, on je odlučio da ja njega razumijem i raspričao se kao da se znamo godinama. U početku mi je bilo malo neugodno stalno govoriti da nešto ne razumijem, ali s obzirom da je tip veseljak, uglavnom se smijao pa sam se smijao i ja. Svako toliko bi mi skuhao čaj, dva puta čak i večeru, pa me pozvao u kuhinju da malo popričamo kao u dobra stara vremena. Mogu reći i da mi se zbog toga razumijevanje ruskog jezika poprilično popravilo u tih šest dana.<br />
<br />
Glavni grad Tadžikistana ima oko
600 tisuća stanovnika, a nalazi se na 800 metara nadmorske visine što je značilo ipak nešto podnošljivije dnevne temperature, ali i prohladne noći. Sve do
dvadesetih godina prošlog stoljeća ovo je mjesto bilo toliko nevažno da je
dobilo ime po jedinoj važnoj stvari koja se tamo održavala svakog ponedjeljka -
tjednom bazaru. Drugim riječima, Dušanbe znači „ponedjeljak“. Stvari su se
naglo promijenile 1929. kada do ovog mjesta dolazi željeznica i ubrzo slijedi
industrijalizacija i naseljavanje grada. Raspadom SSSR-a, Dušanbe je postao
središte velikih nemira (građanski rat je trajao sve do 1997. godine), a tijekom
devedesetih su gradom vladale naoružane bande. Danas je Dušanbe sasvim ugodan
grad za život, gdje su se stare sovjetske zgrade nedavno počele zamijenjivati
novim modernističkim zdanjima raspoređenim duž širokih avenija s drvoredima. Iako se pokazalo da je grad manji nego sam mislio da će biti, dobro sam se tu osjećao. Imao sam svoja mjesta za popit kavu, za otići na večeru ili jednostavno prošetati kada bi me uhvatila dosada.<br />
<br />
Odlučio sam ostati u ovom gradu čak šest noći zato što sam dva dana planirao potrošiti na cijelodnevne izlete u Qurgonteppu i Nurek, ali o tome malo kasnije. Što se tiče Dušanbea (zanimljivo, ali čini mi se da Tadžici to izgovaraju s naglaskom na zadnjem slovu "e"), već sam u dva dana vidio sve šta vrijedi vidjeti. Centralni park je najljepše mjesto u gradu, tu ima dosta zelenila, klupica za odmor, puno cvijeća, fontana, jezeraca i nekoliko turističkih atrakcija. Nisam ljubitelj obilazaka muzeja, ali oni su uglavnom u monumentalnim zgradama, kao što je to njihov Nacionalni muzej, pa sam ga svejedno išao pogledati, barem izvana. U tom se parku još nalaze ogromna Nacionalna knjižnica, Palača naroda sa zlatnom kupolom i drugi najveći barjak (postolje za zastavu) na svijetu, visok 165 metara, koji se vidi iz svih dijelova grada. Doduše, prilikom njegove izgradnje to je bio najviši barjak na svijetu, ali je par godina kasnije izgrađen još viši u Dubaiju. S Rusom, kojeg sam upoznao u Bukhari i s kojim sam se opet našao jedan dan u Dušanbeu, sam komentirao tu opsjednutost da se bude "naj" u nečemu, kao da su države svijeta muškarci koji se hvale veličinom svog znate već čega. Imam osjećaj da se tu radi o sindromu manje vrijednosti ili nedostatku samopoštovanja ako moraš stalno dokazivati i pokazivati drugima da si bolji u nečemu. Mislim, koga briga koliko ti je visok prokleti stup za zastavu? Šta će ljudi u toj zemlji bolje živjeti zbog toga? Dajte odrastite!<br />
<br />
U parku se nalaze i dva lijepa i bogato ukrašena spomenika, jedan posvećen Rudakiju (858.-941.), slavnom perzijskom pjesniku i utemeljitelju klasične perzijske književnosti, a drugi posvećen Ismailu Somoniju (849.-907.), Samanidskom emiru koji je tu dinastiju doveo do vrhunca njezine moći. Istočno od parka je lijepa avenija Rudaki koja se proteže možda i desetak kilometara u pravcu sjever-jug i koja je u centralnom djelu puna cvijetnih gredica, popločenih šetnica i visokih drvoreda. Na najjužnijoj točki avenije nalazi se i moderan željeznički kolodvor koji je manje-više prazan cijelo vrijeme jer na njega pristanu jedan ili dva vlaka na dan! Jedan dan sam skočio i do Parka pobjede, istočno od avenije, gdje stanovnici grada navodno vole otići u šetnju jer se park nalazi na brdu s lijepim pogledom na grad. Tijekom sat vremena laganog uspona i šetnje po raznim puteljcima nisam vidio niti jednog jedinog čovjeka, osim radnika na održavanju zelenih površina. Pogled na grad bi bio i bolji da se nad njime svih šest dana nije nadvijao smog, prije svega od ispušnih plinova vozila. Kada bi se predvečer ponekad smanjila količina smoga nad gradom, na sjeveru bi se ukazale i visoke planine za koje prva dva dana nisam bio ni svjestan da su tamo od silne zagađenosti. Ne znam da li se radi o štednji pa u rezervare stavljaju lož ulje ili im je kvaliteta goriva općenito kriminalna, ali količina dima koja izlazi iz auspuha na velikom broju vozila je prestrašna. Usput treba spomenuti da je cijena benzina i dizela duplo veća nego u susjednom Uzbekistanu i kreće se između pet i šest kuna po litri. Iako sam govorio da je ovdje vozni park napokon raznolik, primjeti se nadmoć njemačkih autiju, prije svega Opela. Na drugoj strani rijeke Varzob nalazi se jedno blatno jezero po kojem se stanovnici Dušanbea (Kako ih nazvati? Dušanbejci?) vole voziti barčicama i pedalinama, a na obali jezera se nalazi i, kako oni kažu, najveća (opet sindrom manje vrijednosti) čajana na svijetu, kao i manji zabavni park ili po naški - lunapark. Nešto sjevernije se upravo gradi ogromna, ali baš ogromna džamija o kojoj nisam uspio saznati baš ništa. To bi bilo to što se tiče prijestolnice Tadžikistana.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiM_uxDvwTpIMpHfqc9xj5HMlFEA6ziGNNMqdaITr7x4iUDnLlRdN1R16dLQ6I2EeJfoqS70xeWsf6wnKY8XJEN3xwQA19nOOBmD-C6-3PFmtJKYCJHWEU1kkKZjGTHUOJtbuw3yXzdroY/s1600/IMG_20171108_123738.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiM_uxDvwTpIMpHfqc9xj5HMlFEA6ziGNNMqdaITr7x4iUDnLlRdN1R16dLQ6I2EeJfoqS70xeWsf6wnKY8XJEN3xwQA19nOOBmD-C6-3PFmtJKYCJHWEU1kkKZjGTHUOJtbuw3yXzdroY/s400/IMG_20171108_123738.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nacionalni muzej</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhl44lehPv_DEl4rqG3CkL1e3FCG1ENWlnDOj9yEFOZfKr6dyafLDzPAX6CB13wqiFUBQM0KqzHoo9e_TxAGzZwz0JRcAeGkwLHnNznPxZ2JhHGCsEm98SF5KIyQs3HbyR-xEZF9MdZDLE/s1600/IMG_20171108_131532.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhl44lehPv_DEl4rqG3CkL1e3FCG1ENWlnDOj9yEFOZfKr6dyafLDzPAX6CB13wqiFUBQM0KqzHoo9e_TxAGzZwz0JRcAeGkwLHnNznPxZ2JhHGCsEm98SF5KIyQs3HbyR-xEZF9MdZDLE/s400/IMG_20171108_131532.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">3u1 - Palača naroda, Rudakijev spomenik i famozni barjak (koji je dalje od Palače naroda pa je jasno da je stvarno visok)</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5YiB7mEwjm1jVWvhHh0A_2EtPotd6jGYQqTrrY11OlVKe_eQO1vIh9ctBwVJe_Q9_cWEIyGStmjMLcYzGBdkBulZym_cyzYsZfUZzpQtmT0aA7fpylWKAjoxtcfe46J02SjMkoBGkWrc/s1600/IMG_20171110_122535.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5YiB7mEwjm1jVWvhHh0A_2EtPotd6jGYQqTrrY11OlVKe_eQO1vIh9ctBwVJe_Q9_cWEIyGStmjMLcYzGBdkBulZym_cyzYsZfUZzpQtmT0aA7fpylWKAjoxtcfe46J02SjMkoBGkWrc/s400/IMG_20171110_122535.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Panorama grada iz Parka pobjede</td></tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF_2DFDcbWLbl4513JRH79tcI73Rm4czb2kI-8TsIWi479LkZ3q_hyphenhyphen2MAQkUqKVRo53TorNh3qYcdi5_bX1y298iPNUJhsg536Eo-nLi7pt5v1SJF9KJ-uTtIFZ0r0E-lzDMpPoITB0uo/s1600/IMG_20171110_111741.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF_2DFDcbWLbl4513JRH79tcI73Rm4czb2kI-8TsIWi479LkZ3q_hyphenhyphen2MAQkUqKVRo53TorNh3qYcdi5_bX1y298iPNUJhsg536Eo-nLi7pt5v1SJF9KJ-uTtIFZ0r0E-lzDMpPoITB0uo/s400/IMG_20171110_111741.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Spomenik poginulim Tadžikistancima tijekom 2. svjetskog rata u Parku pobjede</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIGObPYq8RKBELNIBOLpCq34nRWKpooKuFolo8OqlKsVXnfoL-F0ZGXAXvDEeK7AJrTiXzUoC__HFEyBqDk4jgLasFkonMyFHuz678hec1xMsVKfrNroU7Ww1Dze7O_7hYWIcZPuSyPXE/s1600/IMG_20171110_175043.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIGObPYq8RKBELNIBOLpCq34nRWKpooKuFolo8OqlKsVXnfoL-F0ZGXAXvDEeK7AJrTiXzUoC__HFEyBqDk4jgLasFkonMyFHuz678hec1xMsVKfrNroU7Ww1Dze7O_7hYWIcZPuSyPXE/s400/IMG_20171110_175043.jpg" width="225" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Spomenik Somoniju s Nacionalnom knjižnicom u pozadini</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Jedan sam dan otišao na izlet na jug do stotinjak kilometara udaljenog grada Qurgonteppa. Ono šta me jako razveselilo je činjenica da je prije nekoliko godina u neposrednoj blizini mog hostela sagrađen novi autobusni kolodvor europskog tipa. Dakle, nema gužve, naguravanja, ludnice, dernjave, trubljenja, ali zato ima čekaonica, bankomata, kafića i ono što mi ponekad u ovim zemljama posebno fali - fiksnih voznih redova. Kompanija koja je izgradila kolodvor (Asian express) ima ovdje svoju bazu i ultramoderne autobuse s malim ekranima na svim sjedalima, ali zbog kvalitete cesta i nezahtjevnog terena trenutno vozi samo na jug i jugoistok zemlje. Cijena karte do Qurgonteppe bila je samo 15 somona (12 kuna), a vožnja je trajala dva sata. Iskrcali su me na periferiji grada na "autobusnom kolodvoru" na kojem nije bilo niti jednog autobusa, ali zato masa ljudi, autiju i maršrutki. Otišao sam pješke do centra grada, oko dva kilometra dalje, i putem nisam vidio ništa zanimljivo. Jedini lijepi kutak grada je bilo malo umjetno brdašce kružnog oblika na vrhu kojeg se nalazio muzej koji je podsjećao na svjetionik. Popeo sam se gore i pogledavši panoramu grada shvatio da je ovo bila greška. Sjeo sam malo dalje nešto pojesti i popiti kavu i usput pogledati na karti i internetu šta bi se još ovdje moglo vidjeti. Petnaestak kilometara istočnije nalazi se jezero s branom i zanimljivim formacijama stijena iznad njega. Prošetao sam do bazara s kojeg uvijek idu shared taksiji za okolna mjesta i već za pet minuta krenuo prema gradiću Sarband. Vozač me iskrcao sto metara od brane pa nije bilo teško otići do nje, ali mi tamo čuvari nisu dali da slikam, čak niti jezero koje je u suprotnom smjeru od brane za koju mi je jasno da je objekt pod strogim nadzorom. Nakon kratkog nagovaranja ipak sam dobio dopuštenje za jednu sliku jezera, a tada sam vidio i da ljudi slobodno šetaju preko same brane do druge strane rijeke. Razmislio sam malo ima li smisla ići prijeko jer sam dosta vremena izgubio na nezanimljivu Qurgonteppu, a već u poslijepodnevnim satima drastično opada dostupnost prijevoza natrag za Dušanbe. Odlučio sam vratiti se do centra Sarbanda koji nema ništa zanimljivo za vidjeti pa zaustavio maršrutku koja je išla natrag u Qurgonteppu. Tamo su me opet iskrcali na bazaru gdje sam se samo prebacio u drugu maršrutku i ubrzo bio na "autobusnom kolodvoru". Preko puta, uz rub glavne ceste, bilo je par autiju s nešto ljudi pokraj njih i to je uglavnom znak da se radi o shared taksijima. Istina je što kažu da najčešće ne moraš niti pitati gdje koji vozi jer čim kreneš prema njima oni sami krenu nuditi destinacije za koje voze. Odmah sam našao prijevoz, iako je trebalo čekati još 20 minuta da se auto napuni i da krenemo. Cijena je bila 20 somona, ali je zato vožnja trajala duplo kraće nego s busom.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBbmJlNISBNSqjNaO0aFjknNswpLDjCwP6QJoKMpwcOKdgAwnFA-s1sbpCRSPSJ03COi3BoqD1jIJ7SdmTdCRi2-3H6_Yc63Spvzn4wX6-dzyWCnh90904pm3k2N4_lanEj_lEJqXKvIM/s1600/IMG_20171109_111238.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBbmJlNISBNSqjNaO0aFjknNswpLDjCwP6QJoKMpwcOKdgAwnFA-s1sbpCRSPSJ03COi3BoqD1jIJ7SdmTdCRi2-3H6_Yc63Spvzn4wX6-dzyWCnh90904pm3k2N4_lanEj_lEJqXKvIM/s400/IMG_20171109_111238.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Svjetionik/muzej u Qurgonteppi</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLN89P9kqUG1nPeWIrB3ViEsauBW2bzTWa1aH4wKg6Wr_OVciLzewq7Sbv_FywrAhaht7uSrHrASS_f1Ik0LEwUwJvHEegNxznuehkzWD0GqRIUUIihuUbg0So8bKgQR0UVBWWQhAbPR0/s400/IMG_20171109_121833.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="400" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jezero pokraj Sarbanda</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLN89P9kqUG1nPeWIrB3ViEsauBW2bzTWa1aH4wKg6Wr_OVciLzewq7Sbv_FywrAhaht7uSrHrASS_f1Ik0LEwUwJvHEegNxznuehkzWD0GqRIUUIihuUbg0So8bKgQR0UVBWWQhAbPR0/s1600/IMG_20171109_121833.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a><br /></div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLN89P9kqUG1nPeWIrB3ViEsauBW2bzTWa1aH4wKg6Wr_OVciLzewq7Sbv_FywrAhaht7uSrHrASS_f1Ik0LEwUwJvHEegNxznuehkzWD0GqRIUUIihuUbg0So8bKgQR0UVBWWQhAbPR0/s1600/IMG_20171109_121833.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a><br />
Pripreme za odlazak u Nurek su trajale puna dva dana. Našao sam na par mjesta na internetu istu informaciju od kuda idu taksiji za Nurek. Ta mi je lokacija bila već poznata jer se nalazi pokraj željezničkog kolodvora, tzv. Sadbarg. Otišao sam tamo oko 9 ujutro i našao karakteristično stajalište shared taksija i pitao ide li koji za Nurek, međutim ljudi su me samo blijedo gledali i slijegali ramenima. Nitko nije znao engleski pa sam mislio da možda samo trenutno nema ponude za taj smjer i da će uskoro netko doći. Prošetao sam do željezničkog kolodvora koji isto ima taksi stajalište, ali i tamo su svi okretali glavom na moj upit. Vratio sam se natrag do Sadbarga, ponovio pitanje, ali je odgovor bio isti. Kao da nitko nije ni čuo da netko uopće ide za Nurek. Još sam jednom postao zbunjen (česta pojava na ovom putu), ali sam se sjetio poslati poruku na Viber sinu od onog simpatičnog dede iz hostela koji zna nešto engleskog. Desetak minuta kasnije dobivam poruku "you need find 7 km" (moraš naći 7 km). Naravno da nisam imao pojma o čemu priča pa sam mu odgovorio da ne razumijem. Stiže poruka s objašnjenjem - "it's a place" (to je mjesto). Teško da sam mogao biti zbunjeniji od toga pa sam se javio onom Rusu i rekao mu da ne idem u Nurek pa se možemo naći nešto kasnije. Srećom, Rus je došao do centra grada s nekim lokalnim dečkom kojeg je upoznao preko Couchsurfinga i kojeg sam pitao isto pitanje. On je nazvao nekog prijatelja i dobio sam odgovor: nedavno je napravljen novi terminal da se shared taksiji maknu iz centra grada i sada taksiji za Nurek i većinu mjesta na jugu i istoku zemlje idu s tog mjesta. Dečko je označio to mjesto na karti i pokazala se udaljenost od 7,02 km. Nasmijao sam se i rekao im kakav sam odgovor dobio od onog tipa, a dečko kaže da se taj dio grada zapravo i službeno zove "7 kilometara", zbog očitog razloga. Zbunjenost je napokon nestala. Sljedeći dan otišao sam 7 kilometara istočno od centra, ali tamo je po običaju bila anarhija - ne znaš tko, šta, gdje, kako ni kada. Pravi mravinjak. Ne, zapravo, u mravinjaku postoji jasan red. Pitao sam par ljudi, nitko mi nije znao pomoći, netko je pokazivao u kojem smjeru da idem tražiti i tada me vidio neki dečko koji je znao engleski i pitao šta tražim. Kažem mu da želim ići u Nurek, a on odgovori da je maršrutka otišla prije sat vremena i da će se vratiti za isto toliko vremena jer je Nurek udaljen oko 60 kilometara od Dušanbea, a samo jedna maršrutka vozi na toj relaciji. Kaže mi da će se malo raspitati da li netko ide za Nurek pa će mi javiti ako nađe nekoga. I stvarno, desetak minuta kasnije mi pokazuje na nekog tipa koji je natovaren prtljagom išao prema svom autu. Iz Nureka je, vraća se natrag pa da nešto i zaradi na tom putu odlučio je uzeti još četvero ljudi, što je stvarno česta praksa u ovim zemljama. Nisu, dakle, svi vozači shared taksija "profesionalci" u smislu da žive od toga, već ih dosta njih jednostavno odluči zaraditi nešto ako već mora na put. Oko pola sata sam čekao da se napune sva mjesta i sat vremena kasnije sam bio iskrcan u centru ovog gradića poznatog po atraktivnom akumulacijskom jezeru okruženom planinama i drugoj najvišoj brani na svijetu (ravno 300 metara visine). Krenuo sam od centralnog Lenjinovog trga, na kojem se nalazi kip Lenjina, duž dugačke Lenjinove ulice, uz koju usporedo ide i Komunistička ulica, do brane kojom su se Sovjeti jako ponosili. Brani se, očekivano, ne može tek tako prići, jer je okružena bodljikavom žicom i visokim ogradama uz čuvare za dodatnu sigurnost, ali je na pristojnoj udaljenosti napravljen jedan parking s kojeg se gigantska brana sasvim dobro vidi. Nažalost, sunce je bilo baš iza brane pa je čak ni vlastitim očima nisam najjasnije vidio, ali ipak dovoljno dobro da se zaprepastim njezinom veličinom i smještaju između dvije stijene, čiji je procijep brana u potpunosti zatvorila. Divio sam se koju minutu tom prizoru pa krenuo natrag prema gradu, ali ovaj put uz samu rijeku koja, nekim čudom, nije Lenjinova. Ubrzo sam ugledao most koji mi na prvi pogled nije izgledao stabilno, ali sam vidio neki auto kako ga puževim korakom prelazi pa sam zaključio da je siguran i odlučio ići preko njega da vidim grad s druge strane. Kad sam stigao do mosta nisam mogao vjerovati da netko ima muda ići s autom preko njega, jer je i mene samoga bilo strah s obzirom da je dio mosta urušen i lagano nakošen na stranu, a kasnije sam vidio i improvizirani potporni stup koji tu stranu mosta drži u zraku. Strašno! U svakom slučaju, isplatilo se prijeći preko jer je pogled na rijeku, grad i planine bio prekrasan. Vratio sam se do glavnog trga i nastavio kilometar dalje do još jednog "autobusnog kolodvora" koji vjerojatno još od svog otvaranja nije vidio pravi autobus. Tu su se, po običaju, nalazili taksiji i za nekih pola sata krenuo sam natrag u metropolu.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcGO4movwNlNjVN3qtSFHnevssxS3g5jPpWybfSfsakZ2SXSq8Uzko692-JE5NZU2YEYY8-wRXCy70RE0GPej7CBO1T4Ko8t2cNtmBLi1c6uE6XaPNDHhZBCljjRCGB9AFO1SY8ldz7Wg/s1600/IMG_20171111_123234-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcGO4movwNlNjVN3qtSFHnevssxS3g5jPpWybfSfsakZ2SXSq8Uzko692-JE5NZU2YEYY8-wRXCy70RE0GPej7CBO1T4Ko8t2cNtmBLi1c6uE6XaPNDHhZBCljjRCGB9AFO1SY8ldz7Wg/s400/IMG_20171111_123234-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ogromna brana kod Nureka (uz malo filtriranja slika je ipak ispala relativno dobro)</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8HqARD51HsRLitO_bIHzUiSjKs-qZyrk4DsqP6CUgnnReol102AxyeNvF-gIXCHwtQasQ8nmg03bndzjbT-k6OzNeZennPKytU801l1-1tpMyz3SkD-EtCNBuw3CWjn8QgFehD8v43sg/s1600/IMG_20171111_131341.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8HqARD51HsRLitO_bIHzUiSjKs-qZyrk4DsqP6CUgnnReol102AxyeNvF-gIXCHwtQasQ8nmg03bndzjbT-k6OzNeZennPKytU801l1-1tpMyz3SkD-EtCNBuw3CWjn8QgFehD8v43sg/s400/IMG_20171111_131341.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nurek</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhA0qvBSmRwxV2y7QnwOIUto_IiW35aszG4YwvG0e9Aa4ov-RFRWtoGYZQ77YxoESZibN4RqYF9T0kPKUa782__4dedlt1UPHTwhT85WWq1WaL3i_Qc9fvkLPTGP6pQ6I9wCpLFHmZIMSo/s1600/IMG_20171111_131836.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhA0qvBSmRwxV2y7QnwOIUto_IiW35aszG4YwvG0e9Aa4ov-RFRWtoGYZQ77YxoESZibN4RqYF9T0kPKUa782__4dedlt1UPHTwhT85WWq1WaL3i_Qc9fvkLPTGP6pQ6I9wCpLFHmZIMSo/s400/IMG_20171111_131836.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Obratite pažnju na potporni stup ovog klimavog mosta</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhi8sg4SVNcHcyYtsAgVCZ5EfW437mRSAtI3hCuuNciDjtHaQv-DGsVl2ZPEhbskI6VtjpzquRWCmzZsVTvylCiW_RVCUAi1kyCRMFvXdCgFHjd_lTutPbX_Vg1T6SIbE4eFw6mIVGHlWo/s1600/IMG_20171111_133038.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhi8sg4SVNcHcyYtsAgVCZ5EfW437mRSAtI3hCuuNciDjtHaQv-DGsVl2ZPEhbskI6VtjpzquRWCmzZsVTvylCiW_RVCUAi1kyCRMFvXdCgFHjd_lTutPbX_Vg1T6SIbE4eFw6mIVGHlWo/s400/IMG_20171111_133038.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Rijeka Vakhsh (iza onog zavoja u daljini nalazi se brana)</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivsqgq5nhRRAi3YFdz7JYPg7_UmuV2XmXrroKwnSqJ36V7TWUDsTr3uY6qSutbYbY2ggbQyJ4kVtaoUzi6NPdmYXvr2pg0Ayup2APx7IaSmt9I1p5-1BbCxtyNFmYFR6pMDHoOH-hzs2M/s1600/IMG_20171111_134512.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivsqgq5nhRRAi3YFdz7JYPg7_UmuV2XmXrroKwnSqJ36V7TWUDsTr3uY6qSutbYbY2ggbQyJ4kVtaoUzi6NPdmYXvr2pg0Ayup2APx7IaSmt9I1p5-1BbCxtyNFmYFR6pMDHoOH-hzs2M/s400/IMG_20171111_134512.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Gospodin Lenjin na svom trgu</td></tr>
</tbody></table>
</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-16602878544809093792017-11-13T05:23:00.001+01:002017-11-13T05:23:58.834+01:00Termez i granica s Afganistanom<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Putovanje noćnim vlakom do Termeza nije bilo toliko ugodno kao tri dosadašnja jer sam ovaj put bio smješten na bočni krevet, uz koridor, koji je malo kraći od ostalih, a i problemi s trbuhom su i dalje bili prisutni pa sam u Termez stigao neispavan i još umorniji nego sam krenuo iz Samarkanda. Ovaj grad veličine Rijeke nalazi
se na samoj granici s Afganistanom, od kojeg ga razdvaja samo rijeka Amu-Darya.
Grad je to bogate prošlosti, čiji se ostaci još uvijek mogu vidjeti na njegovoj
periferiji, a najvažnije su ruševine starog Termeza i budističkog kompleksa koje je
1220. godine sravnio sa zemljom slavni Džingis Khan. Po dolasku na kolodvor, koji je srećom bio blizu centra, trebalo je pronaći smještaj jer ovo definitivno nije turističko mjesto i ponuda nije velika. Našao sam neke informacije na internetu i uglavnom se spominjalo ime hotela Surxon kao najjeftinije opcije (oko 15 dolara) pa sam prvo otišao do njega i iznenadio se njegovim lijepim izgledom. Još je veće iznenađenje bilo kada su mi pokazali cjenik s iznosom od 95000 soma (oko 12 dolara) za jednokrevetnu sobu s uključenim doručkom. Iznenađenje je ipak splasnulo kad sam vidio sobu: fleke po tepihu i posteljini, stol i stolice puni udubina i oštećenja, madrac još uvijek u zaštitnom najlonu, plijesan u kupaonici i paučina na balkonu kojeg sam zatvorio čim sam protresao posteljinu. No dobro, spavao sam i na gorim mjestima, a i sumnjam da bi s druge strane granice bilo išta bolje. ☺<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjd9VmTZ5FO0vKxvFG84DUVHLQI_VCMVG1VFH8_rN6SdJ4u384jmWJQZC1H4L91m7uajBHW7EEjiYnQ0lPayuHJbsWX40EHB4ZESLw-s6DyQoVt_7A3fiGEgFXegk38c1ndV_jqOYA0egs/s1600/IMG_20171104_112146.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjd9VmTZ5FO0vKxvFG84DUVHLQI_VCMVG1VFH8_rN6SdJ4u384jmWJQZC1H4L91m7uajBHW7EEjiYnQ0lPayuHJbsWX40EHB4ZESLw-s6DyQoVt_7A3fiGEgFXegk38c1ndV_jqOYA0egs/s400/IMG_20171104_112146.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Hotel Surxon</td></tr>
</tbody></table>
Bilo je 11 ujutro kada sam se smjestio u sobu i tada sam počeo razmišljati šta napraviti s obzirom na probleme s trbuhom. Ono šta stvarno želim vidjeti su prije navedene ruševine koje se nalaze desetak kilometara zapadno od grada. Osim toga, nešto sjevernije od željezničkog kolodvora nalaze se i ostaci jedne utvrde te kompleks mauzoleja. S obzirom da sam već vidio dovoljno utvrda i da ništa ne može zasjeniti arhitekturu Samarkanda, shvatio sam da bi najpametnije bilo ostaviti to po strani i jednostavno malo prošetati centrom da ga bolje upoznam. Skoknuo sam do jedne stare pravoslavne crkve, dva kilometra od hotela, ali sam shvatio da me hodanje previše umara pa sam se vratio natrag i ostatak dana proveo u sobi odmarajući.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Ujutro mi se činilo da bi danas napokon mogao biti kraj mojih problema s probavom. To bi bilo prekrasno jer treba otići izvan grada i dosta pješačiti, ali prvo uhvatiti maršrutku broj 15 koja bi me trebala odvesti do ulaza u mauzolej Al-Hakim al-Termizi, gdje je pokopan cijenjeni sufistički filozof (9. stoljeće), kojeg smatraju duhovnim vođom i zaštitnikom ovog grada pa je ovo također i značajno hodočasničko mjesto. Naći maršrutku broj 15 nije bio nikakav problem jer doslovno svaku minutu dolazi nova, ali ima jedna velika caka koja me izluđivala dobrih pola sata. Pitao sam prvog starijeg vozača da li ide do mauzoleja, on me zbunjeno pogledao i nastavio voziti pa sam mislio da me nije shvatio. Pitao sam i drugog, ali mi je on rekao da ne ide tamo. Onda sam ja postao zbunjen. Obratio sam se nekim dečkima koji su mi rekli da moram ići s maršrutkom broj - 15. Za poludit. Pred njima sam pitao i trećeg vozača i on me isto odbio pa su došli ti isti dečki da vide u čemu je problem. Ispalo je da, iako sve "petnaestice" voze istom trasom, ne voze sve jednako daleko, nego ih se većina okreće natrag kod starog kolodvora, jedan dio ih ide do policijske kontrolne točke, dok ih samo mali dio ide sve do spomenutog mauzoleja. Iako niti četvrta maršrutka nije išla do mauzoleja, dečko koji ju je vozio je bio sretan šta ima stranca u kombiću i stalno je pokušavao pričati na ruskom, iako baš i nije išlo. Svejedno, bio je simpatičan i dobar jer me odveo do starog kolodvora, pokazao mi gdje da pričekam sljedeću maršrutku i odbio mi naplatiti vožnju. Peta je bila sretna i odvela me preko policijske kontrolne točke sve do ulaza u mauzolej. Napokon! Iako sam mauzolej ne izgleda posebno, kompleks u kojem se nalazi je lijepo sređen, sa zelenim površinama, cvijetnim gredicama, lijepim puteljcima i klupama za odmor u hladu visokih stabala. Tu se nalazi i mali muzej i nekakva spilja, čiju namjenu nisam uspio saznati. Međutim, ono što je mene posebno privuklo ovdje jesu natpisi na internetu da s ovog mjesta puca pogled na Afganistan. E pa ne puca više! Nedavno je područje oko mauzoleja ograđeno visokim zidom i više se baš ništa ne vidi. S obzirom da se on nalazi u kutu nekadašnjeg starog Termeza, otišao sam razočaran vidjeti ostatke tog grada. Ostali su samo polurazrušeni zidovi, ali i obnovljena masivna gradska vrata (porta) ispod kojih sada prolaze vozila na putu za mauzolej. Na ta vrata se može popesti kad ono - Afganistan! Nije blizu, možda nekih kilometar dalje, ali tu je, vidim ga i opet sve ovo dobiva neki smisao. Napravio sam par slika (nažalost, sunce je bilo baš u tom smjeru pa nisu baš neke kvalitete, a i slikane su mobitelom čiji zoom po običaju nije baš najbolji) i odmah ih "sakrio", budući da policija i carinici na izlazu iz zemlje vole gledati te slike i tražiti da se obrišu sve problematične, a slikanje područja uz granicu definitivno spada u tu kategoriju. Puno puta sam čitao o tome da nikako ne slikate pogranično područje pa makar na slici ne bude ništa osjetljivo. Uzbekistan jako ozbiljno čuva ovu granicu i samoj rijeci se uopće ne može prići jer je cijelim potezom ograđena bodljikavom žicom ispred koje prolazi cesta za patrole i vojna vozila, a za svaki slučaj svakih par stotina metara su postavljene i visoke osmatračnice s čuvarima.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFhvpVPdLACbBq0UVRmlEEF56uFmZ1lAxMgB2WwE2Sz_oKS0wU9cSEpO43lXpp5hn0TXxkuHMAvFYFDo_qdxoHt4D9KS_vG2jBa2z08mCkuUm0pwMuEwprVtfZyulKmLQ9tGbJPTvaOYs/s1600/IMG_20171105_121107.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFhvpVPdLACbBq0UVRmlEEF56uFmZ1lAxMgB2WwE2Sz_oKS0wU9cSEpO43lXpp5hn0TXxkuHMAvFYFDo_qdxoHt4D9KS_vG2jBa2z08mCkuUm0pwMuEwprVtfZyulKmLQ9tGbJPTvaOYs/s400/IMG_20171105_121107.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Mauzolej Al-Hakim al-Termizi</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyV7wrKnYKGzLobvfttfIcZY_v7guZjhb8M5Miwh-aUp0IeJx9-1eGco5FbpPsalngdumkE9JbQls2NoaXi_2v1FJP3-IwB_mq5oWsi16rh_9slFUTuq9e70N1aMCZYFFNqOsaDTtEfFM/s1600/IMG_20171105_123813.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyV7wrKnYKGzLobvfttfIcZY_v7guZjhb8M5Miwh-aUp0IeJx9-1eGco5FbpPsalngdumkE9JbQls2NoaXi_2v1FJP3-IwB_mq5oWsi16rh_9slFUTuq9e70N1aMCZYFFNqOsaDTtEfFM/s400/IMG_20171105_123813.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Obnovljena gradska vrata starog Termeza</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7Pwd4_zFQ-mt7nAwH2FpYuFsdx6BgndqQ8Ig3vkLWQwCJokWGA0oaxxTKaHt23M3N8Z2FY7JE2jPl7APzPc4zpmta3D4oDnHUav0h6xQF3ER80GamdBV9DU4QQAJJScQy2rAo2pif_pU/s1600/IMG_20171105_124154-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1031" data-original-width="1587" height="258" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7Pwd4_zFQ-mt7nAwH2FpYuFsdx6BgndqQ8Ig3vkLWQwCJokWGA0oaxxTKaHt23M3N8Z2FY7JE2jPl7APzPc4zpmta3D4oDnHUav0h6xQF3ER80GamdBV9DU4QQAJJScQy2rAo2pif_pU/s400/IMG_20171105_124154-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">U sredini vidite rijeku, a iza nje Afganistan. S desne strane je brdo gdje se nalazi kasnije spominjan budistički kompleks. Iako na slici izgleda daleko, obala Afganistana je u stvarnosti zaista blizu.</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAv3iTJyMY8J9FPfZMGbbuvDqCeWMiujGU7tqkoCxv0m7focNIX2laQYZ8WHaWISvsJNKlcsPqBaLx5qrTy-8JL59ijN6M45dqwYqZA_afAL3G2dk64nQKgsJtlWen6rxIYhzLsKRubkI/s1600/IMG_20171105_124508-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="942" data-original-width="1600" height="235" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAv3iTJyMY8J9FPfZMGbbuvDqCeWMiujGU7tqkoCxv0m7focNIX2laQYZ8WHaWISvsJNKlcsPqBaLx5qrTy-8JL59ijN6M45dqwYqZA_afAL3G2dk64nQKgsJtlWen6rxIYhzLsKRubkI/s400/IMG_20171105_124508-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na drugu stranu s rijekom Amu-Darya i obalom Afganistana.</td></tr>
</tbody></table>
Nastavio sam dalje kroz vrući pustinjski krajolik prema dva kilometra udaljenom budističkom kompleksu Fayaz-Tepa. Iako mi na slikama atraktivnije izgleda susjedni budistički kompleks Kara-Tepa, on se nalazi na padinama brda (na gornjoj slici) u pograničnoj zoni i tamo se može otići samo uz posebno pismeno dopuštenje državnog ureda za turizam. Budući da sam u Termezu bio samo tijekom vikenda, u subotu i nedjelju, znao sam da bi to bila nemoguća misija u zemlji beskonačne birokracije. Za utjehu mi ostaje Fayaz-Tepa, budistički kompleks nastao još u 1. stoljeću, ali ponovo otkriven tek 1963. godine. Prilikom dolaska u kompleks, uočio me neki čovjek iz kućice stotinjak metara udaljene od budističke stupe. Par puta je zazviždao dok se nisam okrenuo prema njemu pa mi je mahnuo kao znak da pričekam. Uskoro je došao i pokazao mi značku i službenu ispravu i na ruskom objasnio da je on čuvar kompleksa i da u ovaj kompleks mogu ući samo s ulaznicom, ali da u Kara-Tepu ne smijem ići ni u kojem slučaju. Rekao je da je ulaznica 18000 soma, ali mi je prvo odlučio pokazati naokolo. Objasnio mi je da je Fayaz-Tepa obnovljena 2006. godine i da se sastoji od stambenog djela, blagavaonice s kuhinjom i molitvenog prostora. Definitivno sam se uvjerio da čovjek nije folirant (da se lažno predstavlja) kada je izvadio ključ i otvorio malena staklena vratašca na velikoj stupi koja je u sebi krila malenu, originalnu stupu staru 2000 godina. Onda mi je rekao da je ova velika stupa stavljena tijekom obnove kao zaštita originalnoj stupi. Spomenuo je i da je 2012. godine ovdje bio sam Dalai Lama i onda je počeo oponašati zvukove budističke molitve i gonga šta me dobro nasmijalo. Kasnije sam pokušao potražiti na internetu podatak o toj posjeti, ali nisam našao ništa pa ćemo tu informaciju ipak uzeti s rezervom. Par puta mi je spominjao da nikako ne idem prema Kara-Tepi jer je tamo vojska (tijekom hodanja od dvadesetak minuta do ovog kompleksa stvarno sam u dva navrata vidio vojne kamione kako prolaze u daljini) i onda mi je dao dvogled da još jednom pogledam Afganistan iz blizine. Kad je tražio da platim ulaznicu, pitao sam ga da li mogu dobiti ulaznicu kao suvenir, a on je onda krenuo s pričom o cijeni ulaznice od 3 dolara (24000 soma) i da nema smisla da platim više, ali ako baš želim otići će u svoju kućicu po ulaznicu, iako mi onda može i naplatiti samo 8000 soma pa da oboje budemo zadovoljni. Nasmijao se on, nasmijao sam se i ja i dogovor je pao. Iako mi je ponudio da mi otključa i vrata malog muzeja u blizini, ipak sam odbio jer sam znao da se sve važne stvari ovdje nađene (npr. reljef Bude okruženog dvama redovnicima i ukrašen korintskim stupovima što je dokaz utjecaja antičke Grčke na ovim prostorima) čuvaju u muzeju u Taškentu, a i trebalo se vratiti natrag istim putem kroz pustinju i vrućinu. Prilikom pozdrava ponovo mi je rekao da nikako ne pokušavam otići do Kara-Tepe. Vratio sam se natrag do ulaza u mauzolej, pričekao dvadesetak minuta da se pojavi maršrutka, ukrcao se, pričekao desetak minuta da se napuni i napokon krenuo natrag. Iskrcala me sto metara od hotela pa sam mrtav umoran legao u krevet i čekao jutro i polazak prema granici s Tadžikistanom.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0KKPRjjB7L_BwPDAl2CkCotqJfZfmIQQtCYTnlL_0lodzlwW2itNhsCBIxWSg5wl_JI_fA3v50cMrs5QKbBAzw7j5s3nCmp-YejGTAE2_cK0mgviSywx0vs0RUjKAFn7Gi410_OuG_yU/s1600/IMG_20171105_130634.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0KKPRjjB7L_BwPDAl2CkCotqJfZfmIQQtCYTnlL_0lodzlwW2itNhsCBIxWSg5wl_JI_fA3v50cMrs5QKbBAzw7j5s3nCmp-YejGTAE2_cK0mgviSywx0vs0RUjKAFn7Gi410_OuG_yU/s400/IMG_20171105_130634.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Put između mauzoleja i budističkog kompleksa</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRRyTDmcND3w5CTuyyadtWSj-NewyYHYHgeAehZOTtC-f07-Sz0IHJGF-koAKNkqNo1lkQPhFN94oHTt_3MTakrpsXdK9h4YC8K1za6IgebHT7iVgT8e7egxTTrWqyxasFrG1PF3N_kyk/s1600/IMG_20171105_132537.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRRyTDmcND3w5CTuyyadtWSj-NewyYHYHgeAehZOTtC-f07-Sz0IHJGF-koAKNkqNo1lkQPhFN94oHTt_3MTakrpsXdK9h4YC8K1za6IgebHT7iVgT8e7egxTTrWqyxasFrG1PF3N_kyk/s400/IMG_20171105_132537.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Budistički kompleks Fayaz-Tepa</td></tr>
</tbody></table>
Probudio sam se ujutro oko 8 sati da što prije krenem prema granici jer sam čitao strašne stvari šta uzbekistanci carinici traže od turista (pregledavanje stotina slika s fotoaparata i mobitela, pretraga usb stickova i memorijskih kartica, čak i listanje knjiga koje imate sa sobom, kontrola lijekova koje imate jer je Uzbekistan zabranio neke supstance koje su dozvoljene u cijelom svijetu itd.). Otišao sam do starog kolodvora gdje bi trebalo naći shared taxi do grada Denau, blizu granice s Tadžikistanom. Stari kolodvor je jedno veliko gradilište pa sam se morao raspitivati kod desetak ljudi gdje naći prijevoz do granice. Neki dečko mi je rekao da će to vjerojatno biti kod novog autobusnog kolodvora (koji se ne spominje nigdje na internetu niti je ucrtan na kartama) i da do tamo uzmem famoznu maršrutku broj 15. Po običaju je došla za minutu-dvije i stvarno me odvela par kilometara dalje do nove zgrade s masu autiju, kombija i buseva gdje sam vrlo brzo uočio bus s natpisom "Denau". Oko 10:30 napokon sam krenuo na put dug dva sata (cijena karte ravno jedan dolar) i stigao u Denau - kaotični gradić gdje se taxi stajalište, autobusni kolodvor i veliki bazar nalaze na istom mjestu. Bilo me strah kako ću u toj ludnici naći taxi do same granice koja je udaljena još dobrih pola sata vožnje, ali čim sam izašao van okružili su me taksisti i kad sam rekao "Tadžikistan, border", par njih kaže doslovno "granitsa?" i upute me do jednog taksista koji je čekao još dva putnika da krene (cijena oko tri dolara). Savršeno! Pet minuta kasnije već sam bio na putu za granicu, a malo poslije 13 sati i na samoj granici. Taman kad sam se psihički pripremio da krenem u proces prelaska granice i potencijalne probleme - problema nema! Sve kao po traci, puno papirologije i kontrole dokumenata, ali nitko nije tražio/pitao ništa konkretno. Bilo je 13:50 kada me posljednji u nizu tadžikistanskih carinika pozdravio i zaželio dobrodošlicu u njihovu zemlju. </div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPUZ-Bghwc-SQtpy2Ro7Q9FTr7m3mLJMsozpK8pTPJbkIPlwq7rYZpSSHAMFe7o0I4wC9aBgMKFduxH49hlsqz_EGTLRDLCXVcvLtcBkG1R-K0Rwxg6AQC4DWp9TcyaqxZZfE3Mmj08VE/s1600/IMG_20171106_150820.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPUZ-Bghwc-SQtpy2Ro7Q9FTr7m3mLJMsozpK8pTPJbkIPlwq7rYZpSSHAMFe7o0I4wC9aBgMKFduxH49hlsqz_EGTLRDLCXVcvLtcBkG1R-K0Rwxg6AQC4DWp9TcyaqxZZfE3Mmj08VE/s400/IMG_20171106_150820.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled s granice prema Tadžikistanu. Kao prvo, vidite da se vozni park više ne sastoji samo od bijelih Chevroleta, a kao drugo, na plakatu na desnoj strani vidite njihovu verziju "velikog vođe" - Emomali Rahmon mu je ime i jedini je predsjednik Tadžikistana od osamostaljenja.</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-40483770802042814342017-11-10T20:24:00.000+01:002017-11-10T20:24:13.968+01:00Ukrasi na fasadama u Uzbekistanu<div style="text-align: justify;">
Ovdje imate malu kolekciju fotografija prekrasnih uzbekistanskih fasada medresa, džamija, mauzoleja ili drugih povijesno važnijih zgrada, uslikanih u Khivi, Bukhari i Samarkandu:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjlteguFEeK7KQwF5Un5WEXCIAkcZISLdHhQ1xXwPGl-2dxkF8f4fywUBrZIUzjdzQ1q9MqjAO5R7oi78bou0VFgcUCLgtDcgDAcKNgWKABNKdt3ZgNuLX2VYBqDPe0quL2yLkTnDCVbb8/s1600/IMG_20171031_142048.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjlteguFEeK7KQwF5Un5WEXCIAkcZISLdHhQ1xXwPGl-2dxkF8f4fywUBrZIUzjdzQ1q9MqjAO5R7oi78bou0VFgcUCLgtDcgDAcKNgWKABNKdt3ZgNuLX2VYBqDPe0quL2yLkTnDCVbb8/s400/IMG_20171031_142048.jpg" width="225" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYdAf-V2yxPatv0HX6eJN1WOf5Q28kWS7tXFBH8p0FEsV5P_9PG4gyNb4GsApvcFpT8KAoAWxqZA6vWkPPvX9IyLiFdI9GL6Jvife9YNBbKe8-t97QD-tpw0EO1H5mYXOZiWKcwRvMwTw/s1600/IMG_20171030_134331.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYdAf-V2yxPatv0HX6eJN1WOf5Q28kWS7tXFBH8p0FEsV5P_9PG4gyNb4GsApvcFpT8KAoAWxqZA6vWkPPvX9IyLiFdI9GL6Jvife9YNBbKe8-t97QD-tpw0EO1H5mYXOZiWKcwRvMwTw/s400/IMG_20171030_134331.jpg" width="225" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEineP_dPktHnne-cYTOFYRIGMw2ktSpUKf8-klzB9p7caLGlODtf9jasOX-m16yYEdrZvKPQ4W1yqeSHED5AF3NAG7WnDU-onsjtTnXUoFzJ_Oas2ToNQHzp_8DVBzp1cXo82fA7uT44ko/s1600/IMG_20171027_125730.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEineP_dPktHnne-cYTOFYRIGMw2ktSpUKf8-klzB9p7caLGlODtf9jasOX-m16yYEdrZvKPQ4W1yqeSHED5AF3NAG7WnDU-onsjtTnXUoFzJ_Oas2ToNQHzp_8DVBzp1cXo82fA7uT44ko/s400/IMG_20171027_125730.jpg" width="225" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEin79U79po-Pz4UUbaEuELxU54uzIpAtfjVGe0-cfwQY5RPhTiH-6TUb7RF-ELwAxYqEfIm4gPimAfJ-FZNzIguDoJy2uP90eLLA16_XbS2GEGXrU7iFR6vqmUI7eN70Wb04k84tNl2Lms/s1600/IMG_20171102_140549.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEin79U79po-Pz4UUbaEuELxU54uzIpAtfjVGe0-cfwQY5RPhTiH-6TUb7RF-ELwAxYqEfIm4gPimAfJ-FZNzIguDoJy2uP90eLLA16_XbS2GEGXrU7iFR6vqmUI7eN70Wb04k84tNl2Lms/s400/IMG_20171102_140549.jpg" width="225" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6Iq-9FhMSiQSnico3w5LTwOg-WMib8oC3k-1Q4Zj7J2MdydREE3XAtLoJTZur5X3gZwkyOHNtQ6u9OmNsxzfSCh3ce2Hj_q86PxeXD3co6G3gFYC0ULrmYcTDMWSte8vyvqwuOhxAtzg/s1600/IMG_20171102_141612.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6Iq-9FhMSiQSnico3w5LTwOg-WMib8oC3k-1Q4Zj7J2MdydREE3XAtLoJTZur5X3gZwkyOHNtQ6u9OmNsxzfSCh3ce2Hj_q86PxeXD3co6G3gFYC0ULrmYcTDMWSte8vyvqwuOhxAtzg/s400/IMG_20171102_141612.jpg" width="225" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBpUnPeyHFkvM6i2NU-nN6Tl1JyHkk4v_4M9M6_ocNg6FOEJ5IS3_YYgvO9sKecLcFDps_c1yFn2ZDjImQDpgm0pbFFy9OYCi3t2yBlcbSnA1SrWF91VloDwyKT8vaPy0VesK92Hf13IA/s1600/IMG_20171102_141453.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBpUnPeyHFkvM6i2NU-nN6Tl1JyHkk4v_4M9M6_ocNg6FOEJ5IS3_YYgvO9sKecLcFDps_c1yFn2ZDjImQDpgm0pbFFy9OYCi3t2yBlcbSnA1SrWF91VloDwyKT8vaPy0VesK92Hf13IA/s400/IMG_20171102_141453.jpg" width="225" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdOSYd8KVntYzcod6OXIQRBRY6QDf7ZpygJIIYQExmQkVq1hy5a5ymVVbAhGvhQM2ZFAyOgclzTAkgHygSdJgFXSZUymdMqz6cemzWiqQ9aCF7bn81FPgGdcHR3Or7x_TsuhUZqkySfT8/s1600/IMG_20171103_150233.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdOSYd8KVntYzcod6OXIQRBRY6QDf7ZpygJIIYQExmQkVq1hy5a5ymVVbAhGvhQM2ZFAyOgclzTAkgHygSdJgFXSZUymdMqz6cemzWiqQ9aCF7bn81FPgGdcHR3Or7x_TsuhUZqkySfT8/s400/IMG_20171103_150233.jpg" width="225" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijintN-W-7nYRT-TntHdr20sKgoLDlUCd5oPj7smjdAkkLuBxy_Ei7c0V5unBmLvhIohF-v6do9C7HdWIAbZXvHxVg2R0l-ADcW2WS7EUP9L9HypJMHrEd4W9VxmS9L1iA7c8v8OgsjBI/s1600/IMG_20171103_135330.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijintN-W-7nYRT-TntHdr20sKgoLDlUCd5oPj7smjdAkkLuBxy_Ei7c0V5unBmLvhIohF-v6do9C7HdWIAbZXvHxVg2R0l-ADcW2WS7EUP9L9HypJMHrEd4W9VxmS9L1iA7c8v8OgsjBI/s400/IMG_20171103_135330.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIiJdeu17RVVJpDeL12diYVAP94Lg2mvr1P_JoeIEnJE5e5Gd5gIuyi9uv2BRa3P0JsLjdHl5kdharCZD77bKd0CbjOz8G2VToLb1FZfHCDcB1-7MpFKs7ZtHooKjaOyDyLLjkSLmUA5o/s1600/IMG_20171103_144601.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIiJdeu17RVVJpDeL12diYVAP94Lg2mvr1P_JoeIEnJE5e5Gd5gIuyi9uv2BRa3P0JsLjdHl5kdharCZD77bKd0CbjOz8G2VToLb1FZfHCDcB1-7MpFKs7ZtHooKjaOyDyLLjkSLmUA5o/s400/IMG_20171103_144601.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0fxCk5MNlSae2rPB2kNqJkvrn5MIPBN-JyS4W5aDC05R5pvReuVTiriU_zxpjHrSTde4ZdRmnaKOtpg2mGBb_dGpWdpwBpKQ2_9Ja3hvyEnLb5uzZYXhmoCJOn95Dw_LspNrZaXKa148/s1600/IMG_20171103_145808.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0fxCk5MNlSae2rPB2kNqJkvrn5MIPBN-JyS4W5aDC05R5pvReuVTiriU_zxpjHrSTde4ZdRmnaKOtpg2mGBb_dGpWdpwBpKQ2_9Ja3hvyEnLb5uzZYXhmoCJOn95Dw_LspNrZaXKa148/s400/IMG_20171103_145808.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiN9Guu0oG9VLEwR5FCd6M_v8S2tZ9Dkjsm_gwtIMBTIFo6ZQvdzG4Cf2fB3Noamj5RPTfyqz4aKt9CcWMaym3hbykg1-kgRxVaLf7oYDMK0SOHJQeIs2ENv5mQbHm314onlygJ4nmBufY/s1600/IMG_20171102_141153.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiN9Guu0oG9VLEwR5FCd6M_v8S2tZ9Dkjsm_gwtIMBTIFo6ZQvdzG4Cf2fB3Noamj5RPTfyqz4aKt9CcWMaym3hbykg1-kgRxVaLf7oYDMK0SOHJQeIs2ENv5mQbHm314onlygJ4nmBufY/s400/IMG_20171102_141153.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigiPduWN72gRj2oEz38iIpYZXNvtcq8ENttNRxdJz4MxWaMF52m_KcN8uhpAM4bCglqBU4l5vhwxhCv9TRB70ONrvukxTj4GALJPhEAdKupqBh3ND0J5KomwHgtiUkSeIvUDMC5yQQBYY/s1600/IMG_20171102_141053.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigiPduWN72gRj2oEz38iIpYZXNvtcq8ENttNRxdJz4MxWaMF52m_KcN8uhpAM4bCglqBU4l5vhwxhCv9TRB70ONrvukxTj4GALJPhEAdKupqBh3ND0J5KomwHgtiUkSeIvUDMC5yQQBYY/s400/IMG_20171102_141053.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUXSB-ybMOeb0Hvx_C3QhFDJn661v4FMU90iQ6KOsXrcv1B3Qch1ipfNdMeR_H41cAyIxhB1eazLbgTRwuzRlqgGqD6HrCITk2A4sSSpbZPSQwWilFQfUNGK4MEYx2nS38dnF_yQNSwoo/s1600/IMG_20171022_135003.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUXSB-ybMOeb0Hvx_C3QhFDJn661v4FMU90iQ6KOsXrcv1B3Qch1ipfNdMeR_H41cAyIxhB1eazLbgTRwuzRlqgGqD6HrCITk2A4sSSpbZPSQwWilFQfUNGK4MEYx2nS38dnF_yQNSwoo/s400/IMG_20171022_135003.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5lAcctdUAQtOhBDCEuAuMaNQb52Ib2GS-ZXkPJ9Jdax98AyYPCg4RqipLaD-f33u9KFhXoDhVmEdNWkfstTJNf6lb_qwBuQsV_YtkK_WNVHbobm194k2P5CSFSjsXUOClexiJFqDYDaQ/s1600/IMG_20171101_142314.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5lAcctdUAQtOhBDCEuAuMaNQb52Ib2GS-ZXkPJ9Jdax98AyYPCg4RqipLaD-f33u9KFhXoDhVmEdNWkfstTJNf6lb_qwBuQsV_YtkK_WNVHbobm194k2P5CSFSjsXUOClexiJFqDYDaQ/s400/IMG_20171101_142314.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFrXcTaLssyMc6GDZZP8wBfz13OB2-UD6so7AcSte2SDJRti5kUr-R4ZWm3prE_zyqxP7rFJoDiubpJAwxwe0cSMEwqVBeSqfSlg9MkzY9xSq9ouMc6XYHnZyrUR-ZK56k6v190Zt1d4k/s1600/IMG_20171027_170617.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFrXcTaLssyMc6GDZZP8wBfz13OB2-UD6so7AcSte2SDJRti5kUr-R4ZWm3prE_zyqxP7rFJoDiubpJAwxwe0cSMEwqVBeSqfSlg9MkzY9xSq9ouMc6XYHnZyrUR-ZK56k6v190Zt1d4k/s400/IMG_20171027_170617.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br /></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-13607416304706065892017-11-08T13:40:00.000+01:002017-11-08T13:45:05.827+01:00Samarkand - najpoznatiji grad na Putu svile<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Stigao sam u Samarkand oko 18:30. Iako nije tako drastičan slučaj kao kod Bukhare, i ovaj se željeznički kolodvor nalazi 7-8 kilometara od centra grada, što mi je stvarno čudno s obzirom da se europski kolodvori uvijek nalaze u samom gradu, a ne na periferiji. Znao sam da trebam uhvatiti bus 22 da me odvede do centra i to je stvarno prošlo bez problema, vrlo brzo sam bio u hostelu Sim Sim (noćenje 7 dolara plus 2 dolara taksa). Bilo je već prekasno za bilo šta, posebno uzevši u obzir stanje mog trbuha, a on je izgledao kao da je u drugom stanju. Zato za početak imamo kratko upoznavanje s najpoznatijim gradom na Putu svile: Samarkand je osnovan u 5. stoljeću pr.n.e. čime je i jedan od najstarijih srednjoazijskih gradova, a u njemu danas živi oko 600 tisuća stanovnika. Strateška pozicija na sjecištu karavanskih puteva između Kine, Indije i Perzije omogućila mu je da stekne ogromno bogatstvo, što se odmah primjeti u najatraktivnijem dijelu starog grada – Registanu. Mongolski osvajač Timur proglasio ga je 1370. godine svojim glavnim gradom i ubrzo je tako postao glavni ekonomski, kulturni i intelektualni centar Srednje Azije.<br />
<br />
S obzirom da me za dva dana čekao noćni vlak za Termez koji kreće tek u 23:30, odlučio sam prvi dan obići udaljenije atrakcije kako bi drugi dan bio lakši za izdržati. Otišao sam s lokalnim busom do područja zvanog Afrosiab gdje se nalaze ostaci ostataka antičkog Samarkanda, tada znanog kao Marakanda. Radi se o ogromnom području pješčanih brdašaca koja skrivaju nekad ogroman i važan grad, a njegove naznake se vide tek na par mjesta gdje iz pjeska strše umjetne strukture. Šteta što nitko ne pokazuje namjeru krenuti s arheološkim iskapanjima, iako je očito da su se ona već izvodila jer se tu nalazi i muzej s prikupljenim nalazima. Par stotina metara dalje nalazi se grobnica starozavjetnog proroka Daniela. Radi se o natkrivenom sarkofagu dugom čak 18 metara! Legenda kaže da Danielovo tijelo i dalje godišnje naraste za oko centimetar pa je sarkofag potrebno neprestano povećavati. Njegovi ostaci se datiraju u 5. stoljeće pr.n.e, ali je zanimljivo da se i u iranskoj Susi navodno nalazi njegovo posljednje počivalište, što me podsjetilo na uobičajenu praksu svih svjetskih religija u vezi svetih relikvija (tako praktički svaka budistička stupa na svijetu ima vlas ili nokat od brižnog Bude). Spustio sam se bliže gradu do nekropole Shah-i-Zinda, veličanstvenog kompleksa grobnica važnih povijesnih ličnosti od kojih je najvažnija i najsvetija "grobnica živućeg kralja" (to je i doslovni prijevod imena nekropole), bratića i suradnika proroka Muhameda za kojeg se kaže da je doveo islam u ove krajeve početkom 7. stoljeća. Sve grobnice u ovom kompleksu izgledaju kao prava umjetnička djela, jedna ljepša od druge, ali sam pročitao da je tijekom njihove nedavne restauracije učinjena velika šteta zbog nasilnog pokušaja uljepšavanja grobnica pa navodno velik dio mozaika i ukrasa od terakote uopće nije originalan (dio tih ukrasa vidjet ćete u sljedećem izvještaju). Današnji izgled nekropola je dobila tijekom 14. i 15. stoljeća kada su tu pokopani neki od članova obitelji velikog mongolskog vladara Timura. Na prilazima nekropoli na tri su jezika navedena pravila ponašanja zbog svetosti mjesta, a u oko mi je upala molba da se ne ostavljaju novčani darovi unutar grobnica jer se sve molitve i zahvale upućuju isključivo Alahu, a ne smrtnicima, i bez obzira na to na svakoj, ali baš svakoj grobnici vidio sam ostavljene novčane darove. Ne možeš ti protiv ljudi i njihovog površnog intelekta. Iako vremenski nisam puno potrošio na današnje razgledavanje, nahodao se jesam pa sam se vratio u hostel i nešto kasnije našao na večeri s Novozelanđaninom koji je odabrao obrnuti smjer putovanja, iz Samarkanda u Bukharu.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirFOSangB-n04-FHACTCBSqlhkmk1AG-xKhaauHAMODbCchIrCGHyW-q7sNMq-_6T7EUjuw9XlobEVKuLoDwpdNYnf6poWRkQspoRwu9Y1EHQt7aRaQsFXIkCdWPVDoGlN40TpVX8IWwI/s1600/IMG_20171102_120146.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirFOSangB-n04-FHACTCBSqlhkmk1AG-xKhaauHAMODbCchIrCGHyW-q7sNMq-_6T7EUjuw9XlobEVKuLoDwpdNYnf6poWRkQspoRwu9Y1EHQt7aRaQsFXIkCdWPVDoGlN40TpVX8IWwI/s400/IMG_20171102_120146.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Grobnica proroka Daniela (gore lijevo)</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFYArOAds09p3Ee4hnuOegHd1zIkJgKVWtAzOgG0UnFRR81ihRSi2fK0OFlD96FgY1FGUIdUcWCyzMwBYBycfiNBTdslH6H4OaMvws-ns_KbSlmfjU-NDJcAroVKRJCfCwJ3qQr0OhMpw/s1600/IMG_20171102_122617.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFYArOAds09p3Ee4hnuOegHd1zIkJgKVWtAzOgG0UnFRR81ihRSi2fK0OFlD96FgY1FGUIdUcWCyzMwBYBycfiNBTdslH6H4OaMvws-ns_KbSlmfjU-NDJcAroVKRJCfCwJ3qQr0OhMpw/s400/IMG_20171102_122617.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Iako ih je ovdje teško uočiti, brda na desnoj strani kriju ostatke stare Marakande</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgV2zWRO7qT5cvlJHcL6XbzJ515sfDKVWwVd7IUy7LxEQomdEvI35buaSnsp1rzw438Mi1Puxr2Im3aKKkd8rrIv2wexxZg70Bfbxcxo3oTGMkeJECgPJXATm4JSVCMWm9SrP2Wk79c_Vs/s1600/IMG_20171102_133625.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgV2zWRO7qT5cvlJHcL6XbzJ515sfDKVWwVd7IUy7LxEQomdEvI35buaSnsp1rzw438Mi1Puxr2Im3aKKkd8rrIv2wexxZg70Bfbxcxo3oTGMkeJECgPJXATm4JSVCMWm9SrP2Wk79c_Vs/s400/IMG_20171102_133625.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nekropola Shah-i-Zinda</td></tr>
</tbody></table>
Drugi dan sam maksimalno iskoristio dozvoljeno vrijeme u hostelu prije obavezne odjave da bi se odmorio za ono što slijedi. Srećom, u hostelu su mi pristali pričuvati ruksak do navečer, tako da sam mogao puno lakše šetati centrom grada. Ponovo sam se ukrcao na bus 22 i otišao do nekropole koja je jučer bila najbliža točka centru grada, a danas će biti najdalja. Krenuo sam polako niz taškentsku ulicu, nedavno preimenovanu u ulicu Islama Karimova, koja je praktički jedina pješačka zona u ovom gradu, prekrasno popločena s održavanim zelenim površinama i okružena prodavaonicama suvenira i lijepim kafićima/restoranima. Na njenom sjevernom dijelu nalazi se ogromna Bibi-Khanym džamija koja je sagrađena neposredno prije Timurove smrti i koja je u to vrijeme bila jedna od najvećih i najljepših džamija cijelog islamskog svijeta. Uz nju se veže i zanimljiva legenda koja kaže da je džamiju dala sagraditi Timurova žena, porijeklom Kineskinja, kao iznenađenje dok je ovaj bio na svojim vojnim pohodima. Arhitekt se ludo zaljubio u nju i nije htio dovršiti džamiju dok mu ne dopusti da ju poljubi. Poljubac je ostavio trag kojeg je Timur po povratku primjetio te je smaknuo arhitekta, ali i izdao naredbu da od tog trenutka sve žene moraju cijelo svoje tijelo pokrivati velom da ne bi muškarce dovodile u iskušenje. Bila to istina ili ne, stvarno nema smisla. Niti je žena kriva šta se arhitekt zaljubio u nju, niti je ona poljubila njega, ali dobro - njihov problem. Srećom pa se danas tog pravila u Uzbekistanu ne drže, a ovdje ću spomenuti da niti nakon punih mjesec dana u ove dvije zemlje još uvijek nisam vidio niti jednu jedinu u potpunosti pokrivenu ženu! Nastavio sam lagano prema centralnom i daleko najimpresivnijem dijelu srednjoazijskog Puta svile - Registanu. Ovdje se radi o tri veličanstvene medrese, nevjerojatno bogato ukrašene s karakterističnim plavim mozaicima i s ogromnim trgom među njima. Iako nisu nastale u isto vrijeme, smatraju se jednim od najstarijih očuvanih medresa jer je sve starije sa zemljom sravnio Džingis Khan. Prva je sagrađena Ulugbek medresa (1420. godine) na zahtjev samog Ulugbeka, Timurovog unuka poznatijeg kao znanstvenika, a u toj je medresi navodno on sam poučavao i proučavao matematiku, astronomiju, teologiju i filozofiju. Nasuprot njoj, gotovo u savršenoj simetriji, dvjestotinjak godina kasnije sagrađena je Sher Dor medresa koju karakteriziraju slike lavova na pročelju, a koji direktno prkose islamskoj zabrani prikazivanja životinja i ljudi. Sjevernu stranu trga zatvara Tilla-Kari medresa s naknadno dodanom plavom kupolom koja je "uglavljena" tijekom opsežne obnove Registana od strane Sovjeta i kojom se narušava simetrija, ali na neki način i dodaje ljepota cijelom kompleksu. Unutar ove medrese nalazi se lijepo dvorište s klupicama u sjeni stabala i tu sam guštao pola sata upijajući atmosferu oko sebe. Ono što je mene Bodula jako razveselilo je poklon koji sam dobio od Švicaraca. Oni su rekli da se s ulaznicom koja košta 30000 soma može doći koliko god puta želiš tijekom jednog dana, samo je važno da se na ulazu to i kaže kako čuvari ne bi poderali ulaznicu. Njihove nisu poderali pa su jednu dali meni i rekli da probam ući s tom ulaznicom, samo ne u jutarnjim satima. Tako sam i napravio i nije bilo nikakvih problema po tom pitanju. Prije zalaska sunca skoknuo sam kilometar dalje posjetiti posljednje počivalište Timura i članova njegove obitelji (tu je pokopan i Ulugbek) - mauzolej Gur-E-Amir. Timur je ovaj mauzolej izgradio 1404. godine za jednog od svojih unuka koji ga je jednom trebao naslijediti, a prethodno je za sebe izgradio i skromnu kriptu u gradu Shahrisabz, 80 km južnije od Samarkanda. Međutim, godinu dana kasnije, tijekom zime, Timur je iznenada preminuo od bolesti tijekom svojeg pohoda u Kazahstanu te mu je tijelo trebalo biti preneseno u Shahrisabz, ali su snježni nanosi to onemogućili pa je ipak pokopan u ovom mauzoleju. Kao i kod svih islamskih mauzoleja, i ovdje "grobnice" koje posjetitelji vide samo označavaju mjesto ispod kojeg se nalazi kripta s pravim grobovima. Sovjetski antropolog koji je 1941. godine otvorio kriptu utvrdio je da je Timur bio neobično visok za svoje razdoblje (1,70 m), dok je Ulugbek bio dekapitiran. Lonely planet kaže da turistički vodiči vole prepričavati anegdotu da je prilikom otvaranja Timurove kripte uočen natpis koji kaže da će onaj tko otvori ovu kriptu biti poražen od još strašnijeg neprijatelja nego je to Timur, a točno sljedeći dan Hitler je napao Sovjetski Savez (iako ga nije porazio, kako je navodno glasila kletva). Vratio sam se do Registana na vrijeme da vidim paljenje noćne rasvjete i, nakon što sam vidio tu ljepotu i uživao par trenutaka u njoj, shvatio sam da bi ovaj grad mogao biti vrhunac mog putovanja. Još uvijek pod dojmom odlučio sam vratiti se u hostel po ruksak, otići nešto pojesti (moj se trbuh, po običaju, protivio) prije odlaska na željeznički kolodvor i čekajući noćni vlak za Termez nastaviti skupljati dojmove iz ovog čarobnog grada.<br />
<div>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCsM4aPeo7UVoSmdTXP5vkzhsYWI5PWZo8dOpcQ48nTFjQaWdqNeMmnYV0Ode58qzR96kXfTzNiq93lgMKq8-Fh4C4lyxKc8aZYuOBS6GN35k3eyZDTQNFx3z_lU-cpLgQ_v4OOZKqTFE/s1600/IMG_20171103_123440.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCsM4aPeo7UVoSmdTXP5vkzhsYWI5PWZo8dOpcQ48nTFjQaWdqNeMmnYV0Ode58qzR96kXfTzNiq93lgMKq8-Fh4C4lyxKc8aZYuOBS6GN35k3eyZDTQNFx3z_lU-cpLgQ_v4OOZKqTFE/s400/IMG_20171103_123440.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Bibi-Khanym džamija uz šetnicu Islama Karimova</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuoKAI6fslvun5-aYES_NKHofXTW413lx7HzhO21n_RghWB0iAAsBNJIfTlgFAWrc6_6xvsV0N3TxLBzbL_h6-Crr1ywv7_BY7iZUA7zbzO3Ca4NuJV85xRbbA-MgVM1wFE-yoW9TQPuA/s1600/IMG_20171103_134633.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuoKAI6fslvun5-aYES_NKHofXTW413lx7HzhO21n_RghWB0iAAsBNJIfTlgFAWrc6_6xvsV0N3TxLBzbL_h6-Crr1ywv7_BY7iZUA7zbzO3Ca4NuJV85xRbbA-MgVM1wFE-yoW9TQPuA/s400/IMG_20171103_134633.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Gur-E-Amir mauzolej - posljednje počivalište Timura</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjaNlstf8viYLLXwJ56tXPP869udl8rPvFa6rbNoiqBIo1cchTRuxH-Pnbn1B5t4V5Jm9dBAipOW7lyuB3EYHqikmc9eNTlwZYXkkgxZDnkZOzuq1Em2tZccIcuqQJOBGmZ-9I0rhkvlgc/s1600/IMG_20171103_135248.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjaNlstf8viYLLXwJ56tXPP869udl8rPvFa6rbNoiqBIo1cchTRuxH-Pnbn1B5t4V5Jm9dBAipOW7lyuB3EYHqikmc9eNTlwZYXkkgxZDnkZOzuq1Em2tZccIcuqQJOBGmZ-9I0rhkvlgc/s400/IMG_20171103_135248.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Središnji crni blok označava mjesto ispod kojeg se nalazi Timurov grob</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj15fwhowQ2FeQfxLwa-nrt-b-QQdpfw-LTa-qjZDODDfPpzj7n6P8jQukGCDVfYJDAODv4KyjAhoH_hMAoHXSjMUUBXAlDKMRgRHFTfFyrbTdYc7UQ4dWjAbjikmH3FNbDFxJHodfnqh8/s1600/IMG_20171103_142916.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj15fwhowQ2FeQfxLwa-nrt-b-QQdpfw-LTa-qjZDODDfPpzj7n6P8jQukGCDVfYJDAODv4KyjAhoH_hMAoHXSjMUUBXAlDKMRgRHFTfFyrbTdYc7UQ4dWjAbjikmH3FNbDFxJHodfnqh8/s400/IMG_20171103_142916.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Na sljedećim slikama nalazi se njegovo veličanstvo - Registan</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKN7tQIA3XHZNSloYM2turKmVbqAjOG0fJt1d-shhZvU5BGaejfqATZDOb2n6jBz3UwmdnkDT92Kt4v-d_cpuTYoKXDBTCrEzxyMOUfBslmc63X83MGmcOlaw4PwYVEpb7rmtX-MtGn5Y/s1600/IMG_20171103_142146.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKN7tQIA3XHZNSloYM2turKmVbqAjOG0fJt1d-shhZvU5BGaejfqATZDOb2n6jBz3UwmdnkDT92Kt4v-d_cpuTYoKXDBTCrEzxyMOUfBslmc63X83MGmcOlaw4PwYVEpb7rmtX-MtGn5Y/s400/IMG_20171103_142146.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifkVYFhYxkX1u6YCMtlBFTZcBIqLI8pnn5rso81v-cE_xQetlJAmyL9qrmpx_7G3so0sPxkEcpS5zcJSFCUTWlElDSoPfMtfwHN19uKmSbx8P40jKS4830nkxcfn2d1l9kB7d7d1fVrx0/s1600/IMG_20171103_152153.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifkVYFhYxkX1u6YCMtlBFTZcBIqLI8pnn5rso81v-cE_xQetlJAmyL9qrmpx_7G3so0sPxkEcpS5zcJSFCUTWlElDSoPfMtfwHN19uKmSbx8P40jKS4830nkxcfn2d1l9kB7d7d1fVrx0/s400/IMG_20171103_152153.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1nWBguJum-mwJdeMopR8L_DF9xo93u1gaY9BflaWfc8pirOj-xJU-rq_khmdL630nRTP3HuZrNH7ZJbPZV1sEGAtVLX4DPHICfpeJPkm6smzuBNSRxK1a5uLzlq8qQDLAJO_LodUrvFU/s1600/IMG_20171103_175001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1nWBguJum-mwJdeMopR8L_DF9xo93u1gaY9BflaWfc8pirOj-xJU-rq_khmdL630nRTP3HuZrNH7ZJbPZV1sEGAtVLX4DPHICfpeJPkm6smzuBNSRxK1a5uLzlq8qQDLAJO_LodUrvFU/s400/IMG_20171103_175001.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjynSnKLve9UdAwo6JU0wOjGchU_lJXuYPWRoVaah_MH3dXepLW3mU7ScKUYyBzjGYH6N7eTXhbcJpa1WW3CNRsdpYrpp_5UkA15gXxx20FTYnRDSIm-H5lMskD18ffR_hUKyXdPqnW9pY/s1600/IMG_20171103_175214.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjynSnKLve9UdAwo6JU0wOjGchU_lJXuYPWRoVaah_MH3dXepLW3mU7ScKUYyBzjGYH6N7eTXhbcJpa1WW3CNRsdpYrpp_5UkA15gXxx20FTYnRDSIm-H5lMskD18ffR_hUKyXdPqnW9pY/s400/IMG_20171103_175214.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKxWpn2t2raNj5BegYUmVV7iKaYAFHcchqv0fvrwyBy6aWyjHFK5XF7UyS6CG2HjuQuMg7skLZhCHcjO2FHBmgRdwylEUq7beTBcw9IeUyU4h42NR9M4tJAImw3Y6cxrQegAR2RsHT4v8/s1600/IMG_20171103_144534.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKxWpn2t2raNj5BegYUmVV7iKaYAFHcchqv0fvrwyBy6aWyjHFK5XF7UyS6CG2HjuQuMg7skLZhCHcjO2FHBmgRdwylEUq7beTBcw9IeUyU4h42NR9M4tJAImw3Y6cxrQegAR2RsHT4v8/s400/IMG_20171103_144534.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdFNtmp3Uk84sOdmVtjL2kbwsBFRn_WEFx-V4qD62fcTqUgTl-7hDLYB_0IxINTm2_P5qvEqqjl-Bz60A8lyQvdAwUpqNPtQuhFvxCUUGrZPI5wdW770jX00AcS9kaCU0uUaRltiOjZm4/s1600/IMG_20171103_143537.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdFNtmp3Uk84sOdmVtjL2kbwsBFRn_WEFx-V4qD62fcTqUgTl-7hDLYB_0IxINTm2_P5qvEqqjl-Bz60A8lyQvdAwUpqNPtQuhFvxCUUGrZPI5wdW770jX00AcS9kaCU0uUaRltiOjZm4/s400/IMG_20171103_143537.jpg" width="225" /></a></div>
<br /></div>
</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-15922431428555805462017-11-05T12:37:00.001+01:002017-11-05T12:45:46.712+01:00Bukhara<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Najsvetiji grad centralne
Azije pravi je dragulj po pitanju arhitekture i autentične atmosfere u starom
gradu. Tako barem kažu. Grad u kojem danas živi nešto manje od tristo tisuća stanovnika postao je glavnim
gradom Samanidskog carstva (iranska dinastija) već tijekom 9. stoljeća, a to je
potaknulo nagli razvoj u domeni kulture i obrazovanja. Tijekom 16. stoljeća u
tom se gradu nalazilo oko sto medresa s preko deset tisuća učenika te više od tristo džamija. Unatoč tome, nekako sam ostao razočaran Bukharom. Možda to i ne bi bio slučaj da u nju nisam došao iz prekrasne i opuštajuće Khive, jer ima ovaj grad što za pokazati, ali imao sam osjećaj da tu ipak nešto nedostaje.<br />
<br />
Došao sam u Bukharu prekasno da bi išao u razgledavanje pa sam ostatak večeri proveo u hostelu gdje sam odmah našao zanimljivu ekipu. Turčin iz Istanbula putuje srednjom Azijom kao profesionalni fotograf i kaže da stvarno živi od toga. Nosi sa sobom fotoaparat kojeg mu je poklonio (sponzorirao) Fuji i koji vrijedi oko šest tisuća dolara sa svom dodatnom opremom. Ima i sponzoriranu zvijer od laptopa i masu zimske robe, također od sponzora. Fotografije koje nam je pokazao su stvarno vrh vrhova. Tu su bila i dva Švicarca koji su iznajmili brodski kontejner za tri tisuće dolara da im iz Europe u Vladivostok prebaci njihov terenac i stari, ali moćan motor (BMW) s kojima su onda krenuli preko Sibira i Mongolije do Kazahstana pa se uputili na pamirsku planinsku cestu i preko Tadžikistana u Uzbekistan. Uspjeli su nabaviti tranzitnu petodnevnu vizu za Turkmenistan preko kojeg će onda ući u Iran. Plan je prije kraja godine stići natrag u Švicarsku. S druge strane, pričao sam vam već o Škotu i Novozelanđaninu. Škot se u Taškentu prijavio za turkmenistansku vizu i otišao napraviti đir po Uzbekistanu dok čeka odgovor. Javio mi se i rekao da su ga zvali iz ambasade da dođe čim prije u Taškent po dokumente. On je, međutim, bio u Nukusu i razgledavao Aralsko jezero pa je uhvatio prvi vlak prema istoku i nakon 20 sati vožnje saznao da su mu vratili praznu putovnicu! Zahtjev za vizom mu je odbijen. Možete zamisliti razočarenje nakon svega šta je prošao. Novozelanđanin je sletio u Kinu i krenuo polako preko Mongolije i Rusije u Kazahstan. U Almatiju je volontirao tri tjedna, a tamo je saznao i da bi u Biškeku mogao predavati engleski jezik, za novac. Tako je i bilo. Dva mjeseca je proveo u tom gradu, naučio čitat ćirilicu i neke osnove ruskog jezika pa se s dodatnom lovom uputio dalje na zapad. Misli da želi ići u Tursku, Iran ili natrag u Kirgistan, a možda i u Kinu ili Indokinu. 😀 Sve u svemu, praktički nitko koga sam upoznao nije na putu kraće od mene i da misli posjetiti "samo" ove četiri zemlje. Ipak, svi su bili iznenađeni cijenom povratne avio-karte koju sam kupio još na proljeće pa sam se bar po nečemu isticao. I svi su znali za Hrvatsku, a dobar dio ih je i bio u našoj zemlji, najčešće u Dubrovniku.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqXB5x5xHapWef7TLqj5DiGkc0t-LEqaqCpEUmHIUYWuZ9Ln7VANqIdJTUcQixFMyaCXMOGaE-NQ9kpZ-AsMODIEwXD8zIFPXF4bpsiz2KAgPo066KmdmIOrIhmpFp8Adoyuv4wRXrLLA/s1600/IMG-20171027-WA0009.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqXB5x5xHapWef7TLqj5DiGkc0t-LEqaqCpEUmHIUYWuZ9Ln7VANqIdJTUcQixFMyaCXMOGaE-NQ9kpZ-AsMODIEwXD8zIFPXF4bpsiz2KAgPo066KmdmIOrIhmpFp8Adoyuv4wRXrLLA/s400/IMG-20171027-WA0009.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">S Novozelanđaninom i Škotom u razgledavanju starih utvrda oko Khive</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Vratimo se sada Bukhari. Krenuo sam drugo jutro prema starom gradu, udaljenom pune 3-4 minute hoda od hostela. Centar starog grada gravitira oko starog kamenog bazena okruženog murvinim stablima i taj se dio zove Lyabi-Hauz. Još u 17. stoljeću tu je napravljen trg kojeg okružuje nekoliko lijepih zgrada, prije svega medresa i natkrivenih bazara. Istina je da sve to u kompletu izgleda lijepo, ali je površina koju taj strogi centar zauzima jednostavno premala i nakon deset minuta lagane šetnje već ste vidjeli sve - dvaput. Nigdje u Uzbekistanu nisam vidio tako visoke cijene hrane kao ovdje, a ljudi iz hostela kažu da su uglavnom izlazili razočarani kvalitetom hrane (baš su onim Švicarcima jednom prilikom servirali hladne kobasice). Jedina prednost u odnosu na Khivu je činjenica da Bukhara živi i kada sunce zađe i tada krene živa svirka koja me, zbog visokih noćnih temperatura i stolova restorana koji su poredani uz vodu (bazen), podsjeća na ljetne večeri u Malinskoj. Srećom, to nije sve što Bukhara nudi pa sam nastavio šetnju prema džamiji i minaretu Kalon. Iako je džamija ogromna (može primiti oko deset tisuća vjernika) i ima lijepu plavu kupolu, ipak je minaret taj koji privlači pažnju. Izgrađen je davne 1127. godine i u to je vrijeme, sa svojih 47 metara visine, bila najviša građevina srednje Azije, a poseban je i po tome što su se pri njegovoj gradnji prvi put na ovim prostorima u jednom malom segmentu (vidi niže na slici) koristile i plave pločice za izradu mozaika. Legenda kaže da je Džingis Khan, kada ga je vidio, bio toliko opčinjen njegovom ljepotom i grandioznošću da ga je odlučio poštediti razaranja, a poznavatelji njegovog lika i djela znaju da to zaista nije bio čest slučaj. Samo petstotinjak metara dalje nalazi se Ark, grad unutar grada i najstarija građevina u Bukhari, sagrađena još u 5. stoljeću, a koja je bila nastanjena svo to vrijeme, dok ju Crvena armija 1920. godine nije izbombardirala. Ove kolosalne zidine s obrambenim kulama s vanjske strane izgledaju spektakularno i nije me teško bilo namamiti unutra (ulaz 17000 soma) u nadi da će biti barem podjednako interesantno, ali se tamo nalazi jedan veliki drek. Par prostorija s dosadnim muzejima i to je to. Kasnije sam pročitao da je preko 80% površine Arka u ruševinama, što bi ja svejedno s guštom razgledao, ali su tamo podignute visoke ograde i jednostavno nemate izbora nego se nekako pokušati zabaviti s eksponatima muzeja, a koliko su zanimljivi govori podatak da sam deset minuta kasnije opet slikao i divio se vanjskim zidinama. Ispalo je da sam vidio sve šta je trebalo vidjeti u samo tri sata i onda sam shvatio grešku da u tom gradu ostanem tri noći. Dvije noći previše.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr0CQ1w8Y9pE7Z0e0ZuVtBL2ONHIZ4MrFz7fdafseDr97s7Ds3V9IqCumLqirQ13sy1-aIS7riwsAA_w97c2CIQ2yS-5dUNb0Kcieg-QucRD1ZJu8wPs_268WWlBM87x7tYmP-ffAfe44/s1600/IMG_20171030_120511.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr0CQ1w8Y9pE7Z0e0ZuVtBL2ONHIZ4MrFz7fdafseDr97s7Ds3V9IqCumLqirQ13sy1-aIS7riwsAA_w97c2CIQ2yS-5dUNb0Kcieg-QucRD1ZJu8wPs_268WWlBM87x7tYmP-ffAfe44/s400/IMG_20171030_120511.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Centralno mjesto starog grada</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMwG9guyC7Q1SnEExE8glw0LH8zQSwf36aWw2P7LVDSo2-LjzcSAttiPXwBY1pFSb8WI6-kgY-vknLFaibX78ORPtswLZ1TWYMepLkfJwMGlgO-qSFWAVm6xYgSsayMqHCRxyiKudUPdQ/s1600/IMG_20171030_121825.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMwG9guyC7Q1SnEExE8glw0LH8zQSwf36aWw2P7LVDSo2-LjzcSAttiPXwBY1pFSb8WI6-kgY-vknLFaibX78ORPtswLZ1TWYMepLkfJwMGlgO-qSFWAVm6xYgSsayMqHCRxyiKudUPdQ/s400/IMG_20171030_121825.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Detalj iz starog grada</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsd1liCxer52Z3M2wUpHPtrDIaxKryiApVvSz7fPx1Zz_kS7dRevhZ1POloqOLOYlkCUGPEy_pix3sWngTJT2RPBYqFLrnyfWzQh3RoA2Eytto4ZmjQp3rfUzur0-qr_HOHbQSiBZ3LDc/s1600/IMG_20171030_134650.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsd1liCxer52Z3M2wUpHPtrDIaxKryiApVvSz7fPx1Zz_kS7dRevhZ1POloqOLOYlkCUGPEy_pix3sWngTJT2RPBYqFLrnyfWzQh3RoA2Eytto4ZmjQp3rfUzur0-qr_HOHbQSiBZ3LDc/s400/IMG_20171030_134650.jpg" width="225" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Minaret i džamija Kalon</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqC4W3vKQem12mkexU8wew1o-KPrhLpuw5yiNTvnlxQII0QkRIk_vcgX4vtqaflLhtykHeJU45gG7Ay6SEW4KoR1tG9WijiTgt1cQFLiaIyR9i49NykiAocpJuzd8-NsWVbMU6Im1xPko/s1600/IMG_20171030_124904.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqC4W3vKQem12mkexU8wew1o-KPrhLpuw5yiNTvnlxQII0QkRIk_vcgX4vtqaflLhtykHeJU45gG7Ay6SEW4KoR1tG9WijiTgt1cQFLiaIyR9i49NykiAocpJuzd8-NsWVbMU6Im1xPko/s400/IMG_20171030_124904.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zidine Arka</td></tr>
</tbody></table>
Drugi dan sam odlučio otići dalje od centra da nekako potrošim vrijeme. Ne znam kako sam to propustio prvi dan, ali na karti grada sam vidio natpis Char Minar, što me odmah podsjetilo na istoimenu prekrasnu zgradu u indijskom Hyderabadu, a znao sam i da to znači "četiri minareta". Uzbekistanska verzija je deset puta manja, ali toliko slatka da sam je htio pojesti. Radi se o ulaznom portalu u nekadašnju medresu koje već odavno nema, a ako ćemo biti precizni, zapravo se ne radi o minaretima, nego o dekorativnim stupićima. Mislim da je to najfotogeničnija zgrada u Bukhari. Nastavio sam južno prema modernom stadionu nogometnog kluba Buxoro koji je bio otvoren pa sam malo prošetao po tribinama. Nešto dalje je aktivno židovsko groblje koje pokazuje kolika je bila njihova zastupljenost u ovom kraju. Očito još uvijek jest jer sam vidio masu spomenika napravljenih nakon 2010. U centru Bukhare nalazi se i najstarija "živuća" srednjoazijska džamija iz 9. stoljeća za koju govore da je sve do 16. stoljeća služila kao džamija tijekom dana, a kao sinagoga tijekom večeri. To dovoljno govori o nekadašnjem suživotu dviju često suprotstavljenih religijskih zajednica, iako sumnjam da bi to u današnje vrijeme funkcioniralo. Došlo je vrijeme za predah prije dolaska ispred jednog od dva očuvana segmenta starogradskih zidina koje su u svoje vrijeme imale opseg od 12 kilometara. Sjeo sam u neku lokalnu zalogajnicu, naručio plov, a dobio nešto strašno: rižu s povrćem, mesom i - grožđicama! Slatko meso! Mislim, koji vrag??? Odmah mi se zgadilo, ali sam stvarno bio gladan pa sam isčeprkao sve grožđice i nastavio jesti, iako je šteta već bila napravljena. Sljedeća četiri dana sam osjećao posljedice tog zločina protiv hrane i zdravog razuma (pišem ovo iz Termeza jer stvarno nisam imao volje pisati izvještaje s povremenim proljevom i grčevima u trbuhu). Više od sto dana sam putovao po Indiji, poznatoj po nehigijenskim uvjetima i imao sam samo dva puta probleme zbog toga. Ovdje sam tek tri tjedna i već sam dostigao Indiju. Mislim da vam je sve jasno. Hrana je u ovim zemljama očajna, gotovo nikakav izbor, a očito im ni higijena nije jača strana. Nastavio sam od prvog segmenta očuvanih zidina do drugog, udaljenog par kilometara. Pokraj zidina nalazi se i jedan lijepi park na čijem je području sagrađen Ismail Samani mauzolej, dovršen davne 905. godine. Krenuo sam polako prema hostelu jer sam počeo osjećati probleme s trbuhom. Pretpostavljam da vam je jasno da zadnji dan nisam išao u razgledavanje, nego sam čekao vlak za Samarkand koji je kretao u 16 sati. Tu je još i zanimljivost vezana uz željeznički kolodvor u Bukhari. On se, naime, uopće ne nalazi u Bukhari, nego u gradiću Kagan, desetak kilometara od grada, a između njega i grada nalazi se čak i aerodrom! Mislim da sam od nekoga čuo da je to bilo zato što su Rusi izgradili kolodvor (i prugu) na vanjskoj granici Emirata Bukhara koji se dugo vremena odupirao Boljševicima i njihovoj težnji da kontroliraju cijelo to područje.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgy0ET0jAS7xKioDXlF-8h5sOMCTPhoaGSedvQbIM38Tq8HSNCd6R53E8vKWxy8V9ZYRvHwN5MtMZh44mMzeZYkxtPDuq-Na7fUcQT9YJL5my8MBDqq-Og1MA7FsM-m25KFV21DexiM84c/s1600/IMG_20171030_114931.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgy0ET0jAS7xKioDXlF-8h5sOMCTPhoaGSedvQbIM38Tq8HSNCd6R53E8vKWxy8V9ZYRvHwN5MtMZh44mMzeZYkxtPDuq-Na7fUcQT9YJL5my8MBDqq-Og1MA7FsM-m25KFV21DexiM84c/s400/IMG_20171030_114931.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Šećer na kraju - Char Minar</td></tr>
</tbody></table>
</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-48819357227836163662017-11-02T15:26:00.001+01:002017-11-02T15:27:54.325+01:00Priča o svili<div style="text-align: justify;">
Uzbekistan se može pohvaliti da ima četvrte najbogatije zalihe zlata na svijetu, a svake godine izvuku iz zemlje oko 80 tona te dragocjene sirovine. Njihova državna naftna kompanija Uzbekneftegas je 11. najveća svjetska kompanija po proizvodnji prirodnog plina. Ova je zemlja i sedmi najveći proizvođač pamuka na svijetu, a svatko tko je bio ovdje nije mogao ne primjetiti beskrajna polja te poljoprivredne kulture. Budući da sam bio ovdje u vrijeme sezone branja pamuka, vidio sam mnoštvo radne snage na poljima, a kasnije sam saznao da je u to vrijeme obveza svih učenika, učitelja i studenata u ovoj zemlji jedan dan u tjednu pomoći u njegovom branju - besplatno. Zbog korištenja dječje radne snage mnoge su svjetske kompanije odlučile bojkotirati uzbekistanski pamuk, a među poznatijima su i Hrvatima dobro poznati H&M i Marks&Spencer.*</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovdje ćemo se, međutim, fokusirati na proizvodnju svile koja se na ovim prostorima "izrađuje" već 4500 godina i u čemu je Uzbekistan treći u svijetu, iza Kine i Indije. Podatke koje ćete ovdje pročitati saznao sam u odličnom muzeju svile u Khivi, gdje se tekstualno i slikovno prikazuje cijeli proces, od uzgoja gusjenica do dotjerivanja završnog proizvoda, bilo odjeće ili tepiha. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Svakog proljeća okružnim se uzgajalištima dodjeljuje određena kvota mladih gusjenica dudovog svilca (tog se imena sjećam iz albuma Životinjskog carstva pa pretpostavljam da je to naš službeni naziv za tu životinjicu) velikih tek 2-3 milimetra, koje se onda raspoređuju zainteresiranim kućanstvima koja ih krenu uzgajati unutar svojih kuća kako bi ih zaštitili od hladnoće i grabežljivaca. Gusjenice je u početku vrlo lako uzgajati jer se sva briga svodi na to da im se ponudi nešto nasjeckanog lišća murve (duda) koje raste posvuda u ovim krajevima, međutim pri kraju svog petotjednog ciklusa one već budu duge i do 12 centimetara te desetak tisuća puta teže nego u početku. Kako se bliži kraj ciklusa briga o njima postaje mnogo zahtjevnija jer gusjenice traže sve više i više lišća, pet puta na dan, pa seljaci moraju cijeli dan brati grančice murve da bi male beštije zadržali sitima, sve dok se nekih šest dana nakon posljednjeg presvlačenja (odbacivanja stare kože, kao što rade zmije) gusjenice odluče da bi bilo dosta prežderavanja pa krene odmor od tjedan dana koji će ih pripremiti za ono zbog čega su i toliko vrijedne ljudima - proizvodnju svilenih niti. Tu ipak nije kraj za njihove domaćine jer oni moraju ponovo na teren naći karakteristično suho nisko grmlje koje raste u pustinjskom području (znate sigurno za one kotrljajuće suhe grmiće iz starih vesterna), a koje se pokazalo idealnim mjestom u kojem će gusjenice početi kreirati svoje svilene kukuljice. Same kukuljice razlikuju se u svojoj veličini i obliku pa tako hladnija proljeća daju izduženije i tanje kukuljice i obratno, ali treba reći da to uopće ne utječe na kvalitetu same svile. Jedna jedina zdrava i dobro uhranjena gusjenica može proizvesti kukuljicu čije niti, kada se razmotaju, mogu doseći duljinu i do jednog kilometra! Dva tjedna nakon formiranja kukuljice moljci krenu izlaziti van, ali se u međuvremenu većina ličinki u kukuljicama ciljano uništi pomoću vrućeg zraka ili pare, budući da prilikom njihovog izlaska svilene kukuljice budu uništene. One preostale budu puštene kako bi izlegle jajašca za sljedeću godinu. Dudovi svilci su toliko dugo uzgajani i prilagođavani ljudskim potrebama da su moljci izgubili mogućnost letenja te je njihov opstanak postao u potpunosti ovisan o ljudskoj pomoći.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHxSdq-9BeLE9Lv6TkL8yB_luWRbKfkltWxToudBsNYUOndnPPeSWgD4cG9bSCYxUONBKdRkphMlSF8DElh3YKZfx-_T-a2vXvnJ0UjISYSNfoN9vJ8xJK9Gl2txbbuG27t1lXB4_3E14/s1600/IMG_20171028_110142-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="942" data-original-width="1600" height="235" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHxSdq-9BeLE9Lv6TkL8yB_luWRbKfkltWxToudBsNYUOndnPPeSWgD4cG9bSCYxUONBKdRkphMlSF8DElh3YKZfx-_T-a2vXvnJ0UjISYSNfoN9vJ8xJK9Gl2txbbuG27t1lXB4_3E14/s400/IMG_20171028_110142-01.jpeg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Gusjenice dudovog svilca u akciji (slika iz muzeja svile u Khivi)</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Da bi se dobila jedna nit svilenog konca potrebno je na vreteno staviti osam do deset odmotanih kukuljica i započeti proces njihovog razvlačenja i spajanja. Kada se dobije konac, potrebno je obojati ga prije pletenja i tu dolazi do novih komplikacija, budući da se koriste isključivo prirodna bojila koja se dobiju iz prirode, a s obzirom da su neka rijetka ili je skupo proizvesti ih, tako i cijena svile te boje bude skuplja od drugih. Primjerice, kombinacija kore kapule, vina i lišća dunje daje žarko žutu boju i ta je boja jeftina i svugdje dostupna jer je svako domaćinstvo može imati u svom vrtu. Kora nara (morganja) isto tako daje prekrasnu zlatnu boju. S druge strane, indigo boja se ne može dobiti iz prirode u Uzbekistanu pa ju je potrebno uvesti iz Indije što drastično povećava njezinu cijenu. Zanimljivo je i da ništa iz prirode ne boji svilu u čistu zelenu boju pa je potrebno prvo je obojiti u žutu, a zatim u plavu zbog čega je zelenu boju svile najteže dobiti. I za kraj treba spomenuti da je za isplesti prosječan svileni tepih na tkalačkom stanu (mislim da se tako kaže) potrebno da tri žene svakodnevno rade na njemu tijekom puna tri mjeseca! Na kraju se tepih odreže/odvoji od tkalačkog stana, naprave se obrubi te se stražnja strana kontrolirano spali kako bi se očistila od ostataka svile i nastalih mucica.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzVa8Nc3B6_LYGOQmjES77N0MxMsbvVjgQPxf4LBy_h-TocXC3rrXaE3C8SfB6LZWGPXnaELRppUaGlFNCKNuWsM2ppMLB_pJcqsOv5d3i6PwBqrYZz6qfsHm8lHAmrQMjsPq4dsHbB7Q/s1600/IMG_20171028_110702-01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1178" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzVa8Nc3B6_LYGOQmjES77N0MxMsbvVjgQPxf4LBy_h-TocXC3rrXaE3C8SfB6LZWGPXnaELRppUaGlFNCKNuWsM2ppMLB_pJcqsOv5d3i6PwBqrYZz6qfsHm8lHAmrQMjsPq4dsHbB7Q/s400/IMG_20171028_110702-01.jpeg" width="293" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Na slici vidite kutijicu s uzorcima prirodnog materijala za dobivanje određene boje svile, lijevo od kutijice su svilene kukuljice, a iznad nje su uzorci grube i prerađene svile.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
* Izvor: https://en.m.wikipedia.org/wiki/Uzbekistan</div>
</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-65201914512177953902017-10-31T06:52:00.000+01:002017-11-01T19:48:14.483+01:00Khiva i utvrde starog Khorezma<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Da dovršimo priču o razočarenju u Taškentu, dovoljno je da vam kažem da je umjesto u 18:03, vlak za Urgench krenuo tek u 19:27. Toliko kašnjenje već na početnoj stanici i to ne bilo kojeg vlaka, već međunarodnog na liniji Taškent - Volgograd. Ono što je uslijedilo neću pripisati Taškentu jer smo vjerojatno već izašli iz njega. Naime, nekih dvadesetak minuta nakon polaska, dežurni službenik u vagonu (ruski: provodnik) počeo je svim putnicima dijeliti male madrace, jastuke i deke, zapakirane plahte, ručnike i jastučnice, prazne šalice sa po jednom vrećicom čaja i kave 3u1 (vruća voda je uvijek na raspolaganju na kraju vagona) te jednim okruglim kruhom, sličnim našim lepinjama, za svakog putnika u vlaku! Da stvar bude bolja, radi se o nižoj (jeftinijoj) od dvije kategorije karata. Nije ni čudo da sam spavao neočekivano dobro, a još je veći šok bio kad sam saznao da smo tijekom puta nekako uspijeli smanjiti početno kašnjenje za punih 40 minuta. Po običaju je ispred željezničkog kolodvora u Urgenchu trebalo ignorirati navalu taksista i krenuti prema centru gdje bi se trebao nalaziti ultra-jeftin (1000 soma, oko 80 lipa!) trolejbus za 35 kilometara udaljenu Khivu. Iako je trolejbus lakše naći od običnog busa jer je samo potrebno tražiti strujne kabele iznad ceste, stajalište trolejbusa nije bilo niti tamo gdje je to rekao Lonely planet, niti je upisano u Google maps, niti se nalazilo tamo gdje je prikazala jedna karta s njegovom navodnom rutom do Khive, a koju sam skinuo dan ranije za slučaj da sve ostalo zakaže. Srećom, sjetio sam se pogledati alternativu Google mapama - Open Street Maps - i eto ucrtane stanice trolejbusa za Khivu, točno tamo gdje se i u stvarnosti nalazila, par stotina metara dalje od onoga što su prethodni izvori navodili.<br />
<br />
Sat vremena kasnije već sam bio u Khivi, gradiću od pedesetak tisuća stanovnika koji je bio nastanjen još u 8. stoljeću kada se tu nalazila mala
utvrda na Putu svile. Međutim, krajem 16. stoljeća započeo je njezin procvat
zahvaljujući Shaybanid dinastiji koja je Khivu proglasila svojim glavnim gradom
te je osim napretka u kulturi i obrazovanju došlo i do procvata trgovine
robljem. Stoga je ovo područje dugo vremena bilo poznato kao vrlo
negostoljubivo prema putnicima u prolazu, budući da su ih konstantno napadala
lokalna plemena s namjerom da ih prodaju kao radnu snagu. Mene, srećom, nije nitko napadao prilikom izlaska iz trolejbusa na posljednjoj stanici ispred sjevernih gradskih zidina. Prošetao sam punih stotinjak metara i našao se ispred guest housea Laliopa (noćenje s doručkom 9 dolara, plus dva dolara nekakva gradska taksa koju imaju i turistički centri Bukhara i Samarkand), u kojem su me već čekali Novozelanđanin i Škot koji su iz istog hostela u Taškentu došli koji dan ranije. Na recepciji sam vidio da organiziraju ture po okolnim utvrdama u pustinji sjeverno od grada Urgencha, a čim sam to spomenuo, Novozelanđanin mi je rekao da su čekali mene da se dogovorimo kada ćemo ići vidjeti ih. Pa ono, možemo i sutra, što se mene tiče. Svima je odgovaralo pa je dogovor pao. S obzirom da stari grad Khiva ima neku objedinjenu ulaznicu za petnaestak najvažnijih stvari za posjetiti (muzeji, medrese, džamije i tradicionalne kuće) i koja traje dva dana, odlučio sam to ostaviti za zadnja dva dana, a odmah sada obići sve izvan utvrđenog starog grada, što i nije bilo pretjerano zahtjevno jer se tu nalazi tek nekoliko interesantnih zgrada, lijepi parkić, vanjske obrambene zidine čiji dio upravo restauriraju te same gradske zidine sa svojim lijepim obrambenim kulama i prekrasim gradskim vratima na svakoj od četiri strane svijeta.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbK0G1vXSwCpKVOS1WWe-NWslGoOOuSkrBHRVj_hzXDYfQ0bEWhsNbbwdWtlrkhYVXvr7UjN8VlQ3S5BAKXMlBEulyblyzXoDSz9lStlu_4UyaMy1a2unZEEcGcuDKA5DnM-hnm5h8GIM/s1600/IMG_20171025_144921.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbK0G1vXSwCpKVOS1WWe-NWslGoOOuSkrBHRVj_hzXDYfQ0bEWhsNbbwdWtlrkhYVXvr7UjN8VlQ3S5BAKXMlBEulyblyzXoDSz9lStlu_4UyaMy1a2unZEEcGcuDKA5DnM-hnm5h8GIM/s400/IMG_20171025_144921.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Južna gradska vrata sa zidinama</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<o:p>Jutro je stiglo vrlo brzo pa je bilo potrebno spremiti se i krenuti na turu po pustinjskim utvrdama. Guest house organizira razgledavanje čak pet utvrda, a cijena po autu je samo 50 dolara, dakle niti 17 dolara po osobi! </o:p>Iako je ovaj kraj raj za ljubitelje starih ruševnih utvrda (dakle, za mene), problem predstavlja njihova lokacija, budući da su jedna od druge udaljene i po dvadesetak kilometara te se nalaze u slabo naseljenom pustinjskom području. Naravno da javni prijevoz do njih ne postoji jer se uglavnom nalaze na osami, tako da je jedina mogućnost iznajmiti auto, po mogućnosti naći suputnika zbog podjele troškova i prije polaska se žestoko cijenkati jer cijena ture navodno može biti i do 80 dolara po autu. Sada vam je sigurno jasno koliko sam sretan bio i s cijenom i s dvoje suputnika za koje sigurno već mogu reći i da su mi prijatelji. Šire
područje delte rijeke Amu-Darya (gdje spada i Khiva, ali i sve te utvrde) nastanjeno je već
tisućljećima. Službeni naziv ove regije je Khorezm, međutim lokalni naziv za
taj kraj je Elliq-Qala ili u prijevodu Pedeset utvrda. Trenutno je moguće razgledati
dvadesetak starih utvrda, svaka posebnija od druge, od kojih je nastarija
datirana u 4. stoljeće pr.n.e, ali se većina tura fokusira na one najatraktivnije ili najočuvanije. Da bi ovo područje dobilo na popularnosti, nakon uvrštenja u Unescov popis kulturne baštine, država je odlučila "brendirati" ga te su ga nazvali "Zlatni prsten drevnog Khorezma", a naš je plan bio posjetiti ove dijelove tog prstena: Toprak qala, Kyzyl qala, Ayaz qala, Guldursun qala i Janbas qala. Pa krenimo redom:<br />
1. Toprak qala - nakon punih dva sata vožnje, pri kraju po vrlo lošoj cesti punoj rupa, došli smo do utvrde koja se vidjela izdaleka i odmah smo znali da će biti dobra. Izgrađena je u 3. stoljeću i odmah je postala glavnim gradom carstva. Odlikuje ju vrhunska planska gradnja s rezidualnim dijelom, hramom, glavnom ulicom i vladarevom palačom s tri tornja visoka 30 metara, povezanim brojnim podzemnim prolazima. I dalje se može vidjeti kako je ovo ogroman kompleks morao biti u svoje vrijeme sve dok ga dugogodišnji žestoki ratovi nisu uništili pa je utvrda polako počela gubiti značaj te je prepuštena propadanju.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh795tKkpcAOw9HaOn25Ly7aFmQwdRcEkXmVyO65KqkZyi57xr4zKWYlncPRyPA9s6g4Zdhkri47aZtmLcwq0eeCv5tfeiQM8zz-Y_m5j2zZiUTbaLMzH6otEKV_GiPDCWwPdgI0L2ZCHk/s1600/IMG_20171026_112838.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh795tKkpcAOw9HaOn25Ly7aFmQwdRcEkXmVyO65KqkZyi57xr4zKWYlncPRyPA9s6g4Zdhkri47aZtmLcwq0eeCv5tfeiQM8zz-Y_m5j2zZiUTbaLMzH6otEKV_GiPDCWwPdgI0L2ZCHk/s400/IMG_20171026_112838.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Moja malenkost i ostaci vladareve palače s tri tornja u pozadini</td></tr>
</tbody></table>
2. Kyzyl qala - nedaleko od prve nalazi se ova mnogo manja utvrda pravokutnog tlocrta. Navodno je služila kao obrambena utvrda od Toprak qale, a legenda kaže i da su bile povezane podzemnim tunelom.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgK8GrwAAO8AwUPshjGxJZ7fx6vTaac58Vjx7p8cnJOCCFAJqoHulDUgoEAM28r__3oTgscxdzE3MTUg1eKPGWwDq4WCk9KpZ1Hhq-1Ai83oKEwRzAEokJDgkXSivnuW-cPbYoE4Vn9RDg/s1600/IMG_20171026_115417.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgK8GrwAAO8AwUPshjGxJZ7fx6vTaac58Vjx7p8cnJOCCFAJqoHulDUgoEAM28r__3oTgscxdzE3MTUg1eKPGWwDq4WCk9KpZ1Hhq-1Ai83oKEwRzAEokJDgkXSivnuW-cPbYoE4Vn9RDg/s400/IMG_20171026_115417.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kyzyl qala</td></tr>
</tbody></table>
3. Ayaz qala - poprilično dalje od prve dvije, na vrhu litice nalazi se i ova, najsjevernija i po mnogima najatraktivnija od svih utvrda Zlatnog prstena. Izgrađena u 2. stoljeću, ova je utvrda karakteristična po tome što je dio stambenih jedinica imala grupirane izvan same utvrde, ali i da se pokraj nje nalaze i dvije manje utvrde za koje smo mi zaključili da su, zbog svoje inferiornosti u odnosu na grandioznu glavnu utvrdu, vjerojatno služile kao poljski WC-i. Šalu na stranu, povjesničari su zaključili da Ayaz qala nije bio grad ili naselje, već kompleks utvrda koji je bio prevelik da bi zavisio o dopremljenim zalihama hrane pa su je proizvodili vlastitim snagama.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisSO8zkwloHfEcyyZNlDc_MX2ZaZ1p3m0WPWGnW1cmNtILp6Pw_pR3JdJxLHfL9uCPVPkyLl0quJZ4oNU2qmAROaJ5NWgGaUp4Bx_zEcNhL5_RdA9S9_sSkHclKQbFrcVHe49NYpjYHEA/s1600/IMG_20171026_131812.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisSO8zkwloHfEcyyZNlDc_MX2ZaZ1p3m0WPWGnW1cmNtILp6Pw_pR3JdJxLHfL9uCPVPkyLl0quJZ4oNU2qmAROaJ5NWgGaUp4Bx_zEcNhL5_RdA9S9_sSkHclKQbFrcVHe49NYpjYHEA/s400/IMG_20171026_131812.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dio glavne utvrde</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigLTvK_5OY3bjqDC0nzXV9Vz_gQOYnEweqqIkCiQ1YO-mcvLberjgvPya_c8ZxS-TXsxFH5ZJX-7wXwYKO6Q25l6rUJX1QCJ2K-c8wDoum-C2i3Hr49b7rkKUV-1qc6DA6-VfW6AHCk0s/s1600/IMG_20171026_135521.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigLTvK_5OY3bjqDC0nzXV9Vz_gQOYnEweqqIkCiQ1YO-mcvLberjgvPya_c8ZxS-TXsxFH5ZJX-7wXwYKO6Q25l6rUJX1QCJ2K-c8wDoum-C2i3Hr49b7rkKUV-1qc6DA6-VfW6AHCk0s/s400/IMG_20171026_135521.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Manja utvrda u centru pažnje, ali ipak obratite i pažnju na "brdo" u pozadini</td></tr>
</tbody></table>
4. Guldursun qala - ponovo je uslijedila duga vožnja po lošoj cesti do utvrde koju često uspoređuju sa stadionom, a kada smo joj prilazili postalo mi je i jasno zbog čega. Ove kolosalne pravokutne zidine okružuju livadu koja se trenutno nalazi u njezinom unutarnjem dijelu pa samim time podsjećaju na tribine stadiona visoke oko petnaest metara. Izgrađena je tijekom 12. stoljeća, a uz nju se vežu i neke legende poput blaga skrivenog ispod utvrde kojeg čuvaju zmajevi ili khorezmske verzije Romea i Julije.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSS28zQx73ok_UAf52fq5tC8J_kRn8XErpwu8gT8sTxNYDLXbPtL0R4sJieT7fJnaqoZ2D0VGOlyFQFuCJJydI26kCuvE_hK5dPvalDg29NsWTRA7Mf66kfC93iWSJ3rmAQV1nUmCNkF8/s1600/IMG_20171026_155437.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSS28zQx73ok_UAf52fq5tC8J_kRn8XErpwu8gT8sTxNYDLXbPtL0R4sJieT7fJnaqoZ2D0VGOlyFQFuCJJydI26kCuvE_hK5dPvalDg29NsWTRA7Mf66kfC93iWSJ3rmAQV1nUmCNkF8/s400/IMG_20171026_155437.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Stadion Guldursun</td></tr>
</tbody></table>
5. Janbas qala - iako smo mislili da je najgori dio ceste iza nas, prevarili smo se. Čak je i vozač već bio lud od svih tih rupetina i dijelova bez asfalta pa nam ga je bilo žao jer smo se već ranije uvjerili da jako voli svoj auto, ali ipak smo se nekako dokotrljali prije zalaska sunca do posljednje utvrde. Janbas qala je možda i najstarija utvrda u regiji jer se datira u 4. stoljeće pr.n.e. Ima nekoliko zanimljivih karakteristika: nalazi se na bočnoj strani brdašca, a ne na njegovom vrhu; ima dvostruke zidine, ali bez ijedne obrambene kule u kutovima; ima neobičnu strukturu ispred glavnog ulaza koja je sabijala napadače u uski koridor čime bi postali laka meta za branitelje.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIWH9ARiuvh8trM6guVeGOhPnsV4gyOYY0wZUvUFgc_maLFX6PilgSyTSej13HLjmlpsynlokONxnwLEaX1SSPhtFxSrho90OK-Ecrj7NF09XVm_3nYPmpY3aGVaDN3fFBjrxohq3c2Js/s1600/IMG_20171026_171107.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIWH9ARiuvh8trM6guVeGOhPnsV4gyOYY0wZUvUFgc_maLFX6PilgSyTSej13HLjmlpsynlokONxnwLEaX1SSPhtFxSrho90OK-Ecrj7NF09XVm_3nYPmpY3aGVaDN3fFBjrxohq3c2Js/s400/IMG_20171026_171107.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Janbas qala</td></tr>
</tbody></table>
Cijela tura je trajala deset i pol sati, a pritom smo prešli punih 320 kilometara, vidjeli pet prekrasnih utvrda i sve to za samo 110 kuna po osobi! Cijelim putem smo imali i duboke teme za raspravljanje, npr. zašto većina žena kada prijeđe pedesete izgleda kao stereotipna Babuška? Mlade cure su lijepe, mršave, moderno se oblače, a starije žene u nekom trenutku naglo promijene izgled i postanu kao babuške, debele i ukrašene šarenom robom i maramom na glavi. Da li postoji neko tajno društvo babuški? Da li postoji obred inicijacije ili određena starost do koje se mora doći da bi se ušlo u taj prestižni klub? Ne znam, do odgovora jednostavno nismo došli. U predasima od smijanja primjetio sam da smo se u par navrata na sekundicu zaustavili pa nastavili voziti kao i ranije. To je zato što na određenim točkama (granice općina?) postoje nekakve kontrole s policijom gdje se sva vozila moraju zaustaviti da ih uslika kamera, a tu i tamo neko vozilo mora proći i kontrolu dokumenata. Isto tako, primjetio sam da je Uzbekistan krcat punionica plina za aute, ali je od propana puno popularniji metan! Ne znam zašto niti ću istraživati tu temu, ali kada prilazite punionici metana svi putnici osim vozača moraju izaći van, vozač nastavi prema punionici, a putnici čekaju na njezinom izlazu. Da li je to zbog opasnosti od eksplozije ili zbog ispušnih plinova ili pak nešto treće - ne znam. Nakon povratka u Khivu, otišli smo do jednog lokalnog restorana u kojem nije bilo nikoga osim vlasnika/kuhara, starijeg čovjeka koji nekim čudom nije znao ni riječ ruskog, ali je zato bio jako simpatičan i uslužan. Račun za nas troje bio je ravno sto tisuća soma, što nas je isprva šokiralo, ali je to zapravo samo osamdesetak kuna, uključujući bocu vodke! Hrana je bila dobra pa smo se vratili i drugu večer, a s obzirom da nas je prepoznao, iskreno se nasmijao, lagano naklonio i stavio dlan na srce u znak zahvale i poštovanja. Stvarno lijepa gesta.<br />
<br />
Stigao je i treći dan u Khivi i vrijeme za istraživanje svega unutar starogradskih zidina. Kupio sam objedinjenu kartu za petnaest atrakcija (51000 soma) i krenuo u šetnju, prvo naokolo zidina i bliže sjevernim i južnim gradskim vratima jer tamo ne bi trebalo ničeg interesantnog pa da se sam uvjerim u to i onda prekrižim te rubne dijelove starog grada. Ipak, uz južne zidine nalazi se zanimljivo groblje s ciglenim grobnicama sagrađenim jedne na drugima, valjda zbog uštede prostora, a tamo se nalazi i "divlji" ulaz na same zidine na koje se inače ne može doći niti uz plaćanje pa sam iskoristio priliku prošetati po njima i vidjeti grad iz druge perspektive. Uz sjeverna gradska vrata je još jedan takav ulaz na zidine, ali osim toga radi se samo o labirintu uskih prašnjavih uličica gdje i dalje ljudi žive mirno kao da ih se buka turista samo stotinjak metara dalje uopće ne tiče. Vratio sam se, dakle, centralnom dijelu starog grada, odnosno potezu između zapadnih i istočnih gradskih vrata, mjestu gdje se sve događa i koji se, budimo iskreni, može razgledati u dvadesetak minuta. Tu se nalaze brojne palače i medrese s prekrasnim plavim ornamentima na pročeljima, stare džamije i minareti, prastari mauzoleji i bazari - sve to nedavno renovirano (barem tako izgleda), ali ipak je teško nadmašiti ljepotu nikad dovršenog Kalta Minor minareta, simbola Khive, čija je izgradnja započela 1851. godine, ali je zbog smrti naručitelja sve naprasno stalo. Navodno je trebao biti toliko visok da se s njega vidi sve do daleke Bukhare, a baš zbog takve ideje ima neobično veliku bazu za svoju trenutnu visinu pa izgleda izuzetno zdepasto. Unatoč tom obliku (ili možda baš zbog toga), izgleda prekrasno sa svojim tirkiznim mozaikom i definitivno predstavlja glavnu atrakciju starog grada. Popeo sam se i na najviši minaret u Uzbekistanu (ulaz 7000 soma), 57 metara visoki Islom-Hoja toranj, više nalik na svjetionik, u sklopu istoimene medrese. Pogled je naravno prekrasan, ali su me zbog strahovito strmih, visokih i uskih stepenica mišići bolili još i cijeli sljedeći dan. Od muzeja tu se nalaze primjerice prirodoslovni, zdravstveni, povijesni, numizmatički i ratni muzej, zatim onaj za primjenjene umjetnosti ili monumentalnu arhitekturu, ali i muzej svile koji zaslužuje posebno poglavlje jer se ipak nalazim na Putu svile. Sljedeći dan sam s Novozelanđaninom pokušao locirati još pet muzeja koja niti jedno od nas nije uspjelo naći jer su na našim ulaznicama oni navedeni na engleskom, a u stvarnosti označeni na uzbečkom jeziku. Lutali smo ulicama, gledali kartu mjesta, raspitivali se u već posjećenim muzejima, ali smo uspjeli naći samo još dva. Kasnije smo se šalili da smo vjerojatno izgledali kao lovci na Pokemone, lutali gradom gledajući u mobitel ili listu muzeja na našim ulaznicama, uopće ne obračajući pažnju na svijet oko sebe. I još bili ludi i ljuti šta nismo "ulovili" one najvrijednije, koje je najteže naći. Još da spomenem da sam u zadnje vrijeme počeo sve češće jesti šašlik ili kako bi mi rekli - šiš ćevape. Lijepo se malo maknuti od janjetine i ovčetine, a s obzirom da okusom jako podsjećaju na naše ćevape i da se uz njih uvijek dobiju kruh nalik lepinji i kapula, jasno je da sam uživao u tome. Petnaestak centimetara dugi šašlik koštao bi, ovisno o lokaciji, između 3000 i 5000 soma, dakle okvirno 3 do 4 kune, a s tri takva (uz kruh i kapulu) moj bi trbuh bio pun.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcWKguA7nf8gxwLCCvSmS_MG-32F1WTKD4MkfHUjjWfowTzIK4TWZtQCxmHGnoOmvK63c5I5_-QiiuRSQzXLlM6vOA-OWhGkAPRBUkRkOuLeqayMhb_2yPFi3Ru2l77PzqsiDi3K9yJ_c/s1600/IMG_20171028_111852.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcWKguA7nf8gxwLCCvSmS_MG-32F1WTKD4MkfHUjjWfowTzIK4TWZtQCxmHGnoOmvK63c5I5_-QiiuRSQzXLlM6vOA-OWhGkAPRBUkRkOuLeqayMhb_2yPFi3Ru2l77PzqsiDi3K9yJ_c/s400/IMG_20171028_111852.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled s minareta</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgG4u5r2STQ_sJjcG6-6Y5hbVLnu8BJX5FAKupyI4E-enThPVpGDkq7s2nyAUZnA1X6-wNr7bkzZZSKLIpe0B_RT_m0aA10MKF9FiQKNbda-Vg4Ug96XUKUcXoNEWS3QtOMdPl31q0pddg/s1600/IMG_20171028_124156.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgG4u5r2STQ_sJjcG6-6Y5hbVLnu8BJX5FAKupyI4E-enThPVpGDkq7s2nyAUZnA1X6-wNr7bkzZZSKLIpe0B_RT_m0aA10MKF9FiQKNbda-Vg4Ug96XUKUcXoNEWS3QtOMdPl31q0pddg/s400/IMG_20171028_124156.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled s južnih zidina (s visokog minareta je slikana prethodna slika)</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJHg31f5IlMnHtraVeeyICIk908AWkzMD3ypN8gk2b748lKOEhs03MDHb84cK3_4mIuu4zHVYIhsebO0Mrzj_Cn1XNohU4_H03xYRYg0fcqYELNcRsDBpTBODe0jtnc7wkSwulDL45L-g/s1600/IMG_20171028_181911.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJHg31f5IlMnHtraVeeyICIk908AWkzMD3ypN8gk2b748lKOEhs03MDHb84cK3_4mIuu4zHVYIhsebO0Mrzj_Cn1XNohU4_H03xYRYg0fcqYELNcRsDBpTBODe0jtnc7wkSwulDL45L-g/s400/IMG_20171028_181911.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prekrasni Kalta Minor minaret u sumrak</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHcIPrBOVIYc75RDEilBOglejhsHGITztnswP-rPRlufy0hd9PlzFOuMEtVSo5aC8MOZu92ncdLVZyNjl-bDIblbq8D0mjTIcU0yyVOjFXSRTIxv-tau5f0Dwt1Y3JlCxVJOChj0-8bx0/s1600/IMG_20171027_170814.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHcIPrBOVIYc75RDEilBOglejhsHGITztnswP-rPRlufy0hd9PlzFOuMEtVSo5aC8MOZu92ncdLVZyNjl-bDIblbq8D0mjTIcU0yyVOjFXSRTIxv-tau5f0Dwt1Y3JlCxVJOChj0-8bx0/s400/IMG_20171027_170814.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Muzejski prikaz života vladara Khive</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXCHZdGQL_nuqa9GbaQAKfFDgcGA6yVT1OAXLIsqki382DAXT3EelXJZmOsv4xtJXK3DUnCe9g3Qjqg0a3fuz-S7vTTFLS3rp90YccMEadedBw5Mcta-XQsjpeIA1AVGMBwKoJ28xJT98/s1600/IMG_20171027_114337.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXCHZdGQL_nuqa9GbaQAKfFDgcGA6yVT1OAXLIsqki382DAXT3EelXJZmOsv4xtJXK3DUnCe9g3Qjqg0a3fuz-S7vTTFLS3rp90YccMEadedBw5Mcta-XQsjpeIA1AVGMBwKoJ28xJT98/s400/IMG_20171027_114337.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Islom-Hoja minaret</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIfkS8Kc0D7-I5yQocDhikWYdKcWg4UmZHcK91AeigunuT9aypLcXJEKeGeKqppQhq6PbTb1Q2h5-s4vtQH0bb9KNtSmGw7E_62DHVgvU-CFFnb96BabIqmbJtt92Wvn8rp14xczNuMFI/s1600/IMG_20171027_115359.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIfkS8Kc0D7-I5yQocDhikWYdKcWg4UmZHcK91AeigunuT9aypLcXJEKeGeKqppQhq6PbTb1Q2h5-s4vtQH0bb9KNtSmGw7E_62DHVgvU-CFFnb96BabIqmbJtt92Wvn8rp14xczNuMFI/s400/IMG_20171027_115359.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Život u starom gradu</td></tr>
</tbody></table>
S obzirom da se guest house Laliopa pokazao kao dobar izbor za organizaciju putovanja, odlučio sam prihvatiti njihovu ponudu da me njihov vozač shared taxija odvede direktno do sljedećeg hostela u Bukhari. Cijena je sto tisuća soma (osamdeset kuna) za vožnju od šest do sedam sati, s tim da vozač mora prvo popuniti i ostala mjesta u autu. Sljedeće jutro krenuli smo pokupiti ostale putnike, a s obzirom da sam bio prvi u nizu mogao sam zauzeti suvozačevo mjesto. Oko deset sati krenuli smo napokon iz Urgencha na put preko pustinje do sljedeće oaze. Bukhara je udaljena preko 400 kilometara, a cesta do tamo je, u najmanju ruku, zanimljiva. Sve do izlaska iz oaze gdje se nalaze Khiva i Urgench, a radilo se o nekih stotinjak kilometara, cesta je bila živi užas. Već sam razmišljao šta nas čeka u nastavku, kad ono, čim smo izašli iz zadnjeg sela u oazi i kročili u pustinju - evo novog modernog autoputa! Punih dvjestotinjak kilometara vozili smo se po fizički odličnoj cesti, ali zato psihički ubitačnoj. S obje strane samo pustinja, duge i preduge ravne dionice, nigdje nikakvog sela (doduše, dva ili tri sam vidio, a jedno od njih gdje smo stali nešto pojesti zvalo se, vjerovali ili ne, O'NGQIRG'OQ), tu i tamo neko brdašce s kojeg se u daljini vidi rijeka Amu-Darya i susjedni Turkmenistan i onda opet ravna cesta u ravnoj pustinji. Na prilazu prvom mjestu u oazi Bukhare ponovo se cesta sužuje i postaje neravna, a što je više naselja bilo ispred nas, cesta je postajala gora i gora. Pravi paradoks. Preživio sam konstantno skakutanje i očajnu muziku u autu, strašnu vrućinu usred dana (i pustinje) i dosadan, ali ipak nekako atraktivan krajolik i oko 17 sati stigao pred sami ulaz u hostel Rumi (6 dolara na noć plus 2 dolara taksa). Raspoloženje mi se odmah popravilo, a da li će tako i ostati, ovisi o Bukhari.</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-26859456158987098302017-10-26T17:18:00.002+02:002017-10-26T17:18:51.513+02:00Taškent - prijestolnica Uzbekistana<div style="text-align: justify;">
Čim sam došao u Taškent, odmah sam otišao do željezničkog kolodvora kupiti kartu za Nukus i pritom se razočarao zbog rasprodanih karata. Otišao sam do hostela Topchan, prijavio se i odmah platio smještaj da se riješim one hrpe novčanica koju ste vidjeli u prethodnom izvještaju, ostavio stvari, provjerio na internetu mogućnosti koje mi preostaju i odlučio vratiti se na kolodvor čim prije kupiti kartu za noćni vlak za Urgench, dva dana kasnije od planiranog. Vožnja od 16 sati koštat će me oko 90 kuna. Što se tiče kupovine karata na kolodvoru, to je ponekad prava pustolovina. Četiri puta sam ga posjetio i samo dva puta uspio izaći s kartom u rukama. Jednom prilikom se srušio sistem u cijeloj zgradi pa su ljudi, a i ja zajedno s njima, počeli polako izlaziti neobavljenog posla. Kada sam odlučio kupiti karte za drugi dio putovanja, od Bukhare preko Samarkanda do Termeza, bio sam četvrti u redu na svojoj blagajni (ima ih desetak koje uvijek rade i na svakoj je gužva) i taman kad je samo jedna žena s nestrpljivim djetetom bila ispred mene - evo problema. Htjela je kupiti karte za četiri različita segmenta u četiri različita dana za tri osobe. Ne zvuči baš toliko strašno, zar ne? Ne bi ni bilo da se ne nalazim u državi koja želi imati apsolutno sve pod kontrolom i nadzorom. Za svaki segment putovanja brižna blagajnica je morala upisivati podatke sa sve tri putovnice i za svaku osobu izdati posebnu kartu, s tim da unešeni podaci iz putovnica nisu bili spremljeni za sljedeći segment, nego sve ispočetka - ime i prezime, datum rođenja i broj dokumenta. I tako 12 puta za ukupno 12 karata. Ne bi ni to bio toliki problem da u dva segmenta vlak već nije bio rasprodan. Žena s djetetom je zato morala nazvati muža i posavjetovati se što napraviti i koji od ponuđenih vlakova uzeti. Kada su napokon odlučili i kada je blagajnica izračunala cijenu, žena je opet zvala muža da provjeri da li je to previše ili im je cijena prihvatljiva. Iako sam se uvjerio da su Uzbekistanci prilično smireni ljudi i nije im problem čekati u redu, par ljudi oko mene je već počelo njurgati i govoriti si nešto u bradu. Vjerovali ili ne, kupovina karata za vlak je trajala ravno pola sata. Pola sata da se red smanji za jednu jedinu osobu! Za kraj sam od njezinog djeteta pri naglom okretu dobio udarac u ono mjesto. Baš mi je to trebalo. Prvo psihički, a onda i fizički knock-out. </div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigIZErbIzWH4CsG5TXgIoE6a_D1LrvCegQ2K98DoQsgJXLWR60CdV-S0GObt5SvY3vC715FHsk10mqLveiWIvQPP_u_xhrtt6KT53vvKqT2vlZbMkJZBMM8IFMGYn6wfnlDQIi1R3iteY/s1600/IMG_20171024_164246.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigIZErbIzWH4CsG5TXgIoE6a_D1LrvCegQ2K98DoQsgJXLWR60CdV-S0GObt5SvY3vC715FHsk10mqLveiWIvQPP_u_xhrtt6KT53vvKqT2vlZbMkJZBMM8IFMGYn6wfnlDQIi1R3iteY/s400/IMG_20171024_164246.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Željeznički kolodvor u Taškentu</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Vratimo se mi Taškentu. </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">Područje glavnog grada Uzbekistana je bilo
nastanjeno već prije više od 2000 godina. Prilikom dolaska Arapa 751. godine
ovdje se već nalazilo veliko naselje koje je pružalo utočište brojnim karavanama
na Putu svile, a današnje ime Tashkent (značenje: grad kamena) grad je dobio
već u 11. stoljeću. Povijesnih ostataka u ovom gradu zapravo i nema, budući da
je potres koji se dogodio 1966. sravnio sa zemljom gotovo cijeli grad i ostavio
bez krova nad glavom preko 300 tisuća ljudi. Sada u njemu živi preko dva milijuna
stanovnika te je zbog toga najveći grad Srednje Azije.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">Bez obzira na potres i nedostatak povijesnih građevina, bez imalo dileme mogu reći da me Taškent razočarao. Niti je lijep, niti je zanimljiv grad. Srećom, ekipa u hostelu je bila genijalna (Novozelanđani, Brazilci, Meksikanci, Španjolci, Belgijanci, Njemci, kasnije je čak došla i Beograđanka koju sam upoznao u hostelu u Almatiju) pa bi svaki dan otišao vidjeti jedan manji dio grada, uglavnom se vraćao razočaran, pa ostatak dana proveo u hostelu i pričao s njima, smijao se, zabavljao, igrao karte i pio do dugo u noć, a to je značilo i da bi buđenje bilo puno kasnije od planiranog, što se pokazalo apsolutno nevažnim. Već tijekom prvog dana primijetio sam dvije stvari (zapravo tri, ali o prisutnosti policije sam već pričao):</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">1. Ljudi su fizički potpuno drugačiji od Kazahstanaca. Gotovo da nema ljudi s kosim očima koji su u susjednoj zemlji bili većina, već su uglavnom nešto tamnije puti s crnom kosom. </span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">2. Spominjao sam aute japanske proizvodnje u Kazahstanu, ali u Uzbekistanu je situacija još luđa! Da se slikovito izrazim, od deset autiju koje vidite na cesti, osam će ih biti Chevrolet ili Daewoo (ovaj zadnji je nakon bankrota pripojen kompaniji koja proizvodi i Chevrolet pa se zapravo radi o istoj kompaniji), jedan će biti Lada i još jedan neke druge marke. S druge strane, od tih istih deset autiju, sedam ili osam će ih biti bijele boje. Ludilo! Ako parkirate svoj bijeli Chevrolet na nekom velikom parkingu, a ne znate registraciju svog auta, crno vam se piše.</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjP-jie8LqNPG1iUJtNR-uiwinghxn_pMBq5kxU_Rt9YQ4TXumkgkMmpMT4bVBcAMCmQOJsJDHSXLpIDNIfNboKHfo5wpWacjr7oABDWmypNhffuAmw453kwljob_Pl2g9MHYkob22qn_0/s1600/IMG_20171022_141130.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjP-jie8LqNPG1iUJtNR-uiwinghxn_pMBq5kxU_Rt9YQ4TXumkgkMmpMT4bVBcAMCmQOJsJDHSXLpIDNIfNboKHfo5wpWacjr7oABDWmypNhffuAmw453kwljob_Pl2g9MHYkob22qn_0/s400/IMG_20171022_141130.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Parking pokraj kasnije spominjanog Chorsu bazara. Povećajte sliku i obratite pozornost na bijele aute i marku Chevrolet (ako je znate prepoznati)</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">Budući da sam znao da ću u Taškentu ostati dva dana duže od planiranog, nisam odmah jurio obići centar, nego sam onako laganini podijelio grad na segmente i tako za drugi dan odabrao posjet TV tornju s panoramskom terasom i okolnim parkovima s jezercima koji se nalaze par kilometara sjeverno od centra grada. Prvi put sam koristio taškentski metro i ugodno se iznenadio, kako s cijenom od 1200 soma (manje od kune), tako i ljepotom nekih od podzemnih stanica ukrašenih mozaicima, kupolastim svodovima i raznim slikarijama, a da mogu biti još i ljepše uvjerio sam se sljedećih dana tijekom vožnje na drugim linijama. Stiglo je, međutim, prvo razočarenje - TV toranj je ove godine uveo posebnu cijenu za strance i ona više ne iznosi oko dva, već punih petnaest dolara, što je cijeli dan života u ovoj jeftinoj zemlji. Da stvar bude gora, svu svoju elektronsku opremu i torbe morate ostaviti na ulazu, što drugim riječima znači da plaćate petnaest dolara vožnju liftom do stotinjak metara visine i par minuta gledanja grada. Ne, hvala. Pokušao sam obići okolne parkove i jezera, ali su bile postavljene one pokretne ograde koje su čuvali policajci, tako da sam stvarno bio ljut i odlučio otići vidjeti još nešto jer sam za ovu šetnju potrošio niti sat i pol.</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEge8kKuoK2lg1_ZYvyU4M-R8RZ0hQux_McnY23KGM5yRZ7J0HIPRr2EElKZgMqAxpzGufOUzdPJOjOqpUjXKaCmp9cZ35jp3LViFOpV8T9G10tFKZa6X4jrx_RHUeCceCwhIhIKCZWjpt4/s1600/IMG_20171020_132113.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEge8kKuoK2lg1_ZYvyU4M-R8RZ0hQux_McnY23KGM5yRZ7J0HIPRr2EElKZgMqAxpzGufOUzdPJOjOqpUjXKaCmp9cZ35jp3LViFOpV8T9G10tFKZa6X4jrx_RHUeCceCwhIhIKCZWjpt4/s400/IMG_20171020_132113.jpg" width="225" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">TV toranj s vidikovcem koji mi nije bio suđen</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">Pogledao sam plan grada i odlučio otići do Sheikhantaur memorijalnog kompleksa gdje se navodno nalaze tri prekrasna mauzoleja. Kao prvo, naći ih nije bilo nimalo jednostavno jer su uglavljeni u neku sporednu uličicu koja je bila sva raskopana pa sam se prvi put okrenuo nazad jer nisam mislio da tamo mogu biti ti mauzoleji. Lutao sam naokolo i ugledao prekrasne plave kupole ukrašene mozaicima, karakterističnima za mauzoleje u ovim krajevima, i krenuo unutar kompleksa gdje su bili čuvari s fiksnim detektorom metala. Pitao sam ih gdje mogu kupiti kartu, ali su me oni zbunjeno gledali pa sam probao na hrvatskom. Nije išlo ni tako sve dok nisam pokazao na karti te mauzoleje i njihovo ime pa su me uputili kako da dođem do tamo. Ispalo je da te prekrasne kupole pripadaju islamskom sveučilištu, a ja moram ponovo ići u onu raskopanu uličicu. Kad sam napokon našao te mauzoleje, razočarao sam se koliko su mali i uobičajeni. Ništa, idem tri kilometra južnije do Navoi parka, najvećeg parka u Taškentu, koji je navodno pun ekscentričnih građevina i skulptura. Kao prvo, velik dio parka je ograđen visokim ogradama i nije dopušten ulaz u njih, u dijelu parka se izvode radovi, a jedini dio parka koji mi se svidio je bilo malo jezerce s lijepim plavim mostićima. Inače, tijekom ovog kratkog boravka vani u dva su me navrata ljubazni policajci tražili putovnicu i da objasnim gdje idem nakon Taškenta, koliko dugo mislim ostati u zemlji i slične stvari. U globalu, jedno veliko razočarenje u Taškentu pa sam se s guštom vratio u hostel gdje je atmosfera bila, po običaju, odlična.</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJxIcFMfcy00PMo94zI4vd9E8GMimQB5-HBhS2d45fq8zrb-T1_F2-xgDU5wd-pZKbzFg3PEBs-EbPDJJukSjc4uLh87yISjfiFxIvweRdtQRIUkgeLKkQM6qgQ8IAEt2qI5ryojOLWB4/s1600/IMG_20171020_145721.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJxIcFMfcy00PMo94zI4vd9E8GMimQB5-HBhS2d45fq8zrb-T1_F2-xgDU5wd-pZKbzFg3PEBs-EbPDJJukSjc4uLh87yISjfiFxIvweRdtQRIUkgeLKkQM6qgQ8IAEt2qI5ryojOLWB4/s400/IMG_20171020_145721.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jedini lijepi dio parka Navoi</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">Treći dan napokon sam odlučio otići do centra grada. Tamo navodno postoji prekrasna šetnica koju lokalni ljudi obožavaju i hvale, a zove se ni manje ni više nego Broadway. Prvo sam otišao do metro stanice Pakhtakor sa željom da vidim stadion istoimenog kluba, ali je isti bio u potpunosti zavoren i ograđen. Nastavio sam uz lijepu malu rijeku da bi došao do početka centralnog dijela grada. Vidi se da je bolje sređen od ostatka, ali jednostavno nema ničega što bi vas moglo impresionirati. Tu se nalazi nekoliko lijepih malih parkova, razni spomenici i memorijali, vladine zgrade, par normalnih fontana i jedna puno veća i atraktivnija, prekrasna (nažalost isto ograđena) stara palača ruske dinastije Romanov, centralna statua konjanika Timura i prije spomenuta šetnica Broadway koja izgleda tako brižno da nije vrijedna ni spomena. Ne znam, stvarno sam više očekivao od najvećeg grada Srednje Azije.</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5R5bEShk2zVEB6TG5nYhkcaCPaYLxOnS71GIxDcmalwWVD7UFH7Bxxkm5eKhupHL8Wjx9482jbk0pjCjNYtCtA62-0zMJu4kCYkjOGVhK7gKh9ijylnTNNV61qxlHPWGPaR9e6T0sJSg/s1600/IMG_20171021_141517.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5R5bEShk2zVEB6TG5nYhkcaCPaYLxOnS71GIxDcmalwWVD7UFH7Bxxkm5eKhupHL8Wjx9482jbk0pjCjNYtCtA62-0zMJu4kCYkjOGVhK7gKh9ijylnTNNV61qxlHPWGPaR9e6T0sJSg/s400/IMG_20171021_141517.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Atraktivna fontana u centru Taškenta</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">Sljedeći dan napokon mi se osmjehnula sreća i malo popravila sliku ovog grada. Krenuo sam na sjever do religijskog kompleksa Khast Imom koji se smatra službenim državnim religijskim centrom i gdje boravi veliki muftija Uzbekistana - najviši muslimanski autoritet ove zemlje. Dio kompleksa je novi, a stari dio je nedavno renoviran, tako da u cijelini izgleda veličanstveno. Oko prostranog centralnog trga nalaze se ogromna džamija s 54 metra visokim minaretima, medresa, mauzolej i muzejska knjižnica koja u svojem vlasništvu ima navodno najstariji kuran na svijetu koji potječe iz 7. stoljeća i koji se smatra najvećom atrakcijom ovog grada. Ovaj kompleks je stvarno prekrasan, pravo osvježenje nakon dva razočaravajuća dana pa sam sjedeći na klupi u lijepom parku proveo puna dva sata, promatrao svijet oko sebe i uživao u iznenađujuće mirnoj i opuštajućoj atmosferi. Spustio sam se pješke kroz ulice starog grada (masa niskih obiteljskih kućica među uskim prašnjavim uličicama) do Chorsu bazara, glavnog mjesta za kupoprodaju svega što raste i jestivo je. Iako moram priznati da me bazari nikad nisu previše privlačili, zbog viška vremena sam otišao posjetiti ovaj i nisam požalio. Osim ogromnog glavnog paviljona, tu se nalazi i nekoliko manjih, a svi su natkriveni s ukrašenim plavim kupolama. Osim u paviljonima, kupoprodaja se obavlja i ispod uređenih natkrivenih površina u neposrednoj blizini, ali i na otvorenom prostoru na direktnom udaru sunca. Sve ovo izgleda kao mravinjak. Toliko ljudi, žamora, svakakvih proizvoda, mirisa i boja - zaista impresivno. Ono šta sam primjetio, a šta su mi kasnije potvrdili neki gosti u hostelu, jest da niti oko bazara niti u centru grada praktički nema mjesta gdje možeš nešto pojesti! Svugdje se nude te njihove somse (kuglice tijesta s punjenjem od mesa i frigane u vrućem ulju) i to je to - restorane je u ta dva dijela grada jako teško naći. Uzeo sam zato tri somse i mislim da sam gadno pogriješio.</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-jqYPSwtLF9TZGXzCCnkbZX04iuXCNNm-7ABckr3g0zSQlERW2xD4IXDNPC-VWilPGpElvQXxsUM-OXP85IS4MYFybUc_D_5iKucUM31S0EUAOu_I6EU5-lsirPqx0WU7wv7T9DdBzj4/s1600/IMG_20171022_131853.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-jqYPSwtLF9TZGXzCCnkbZX04iuXCNNm-7ABckr3g0zSQlERW2xD4IXDNPC-VWilPGpElvQXxsUM-OXP85IS4MYFybUc_D_5iKucUM31S0EUAOu_I6EU5-lsirPqx0WU7wv7T9DdBzj4/s400/IMG_20171022_131853.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Religijski kompleks Khast Imom</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5R41B3GmnLyW4DGHUqicm0uy-VHYg_zGQsI03MJp_Z4msIF7RSfKkKIvFn8TwU8lGeuQRG3eHUATtTYWUuAd80XdCCOVUhNUk4N2PnWwap2Tp_ZpnJjzXxjw4zJ274ZDHsJ5F8hvYq0g/s1600/IMG_20171022_142051.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5R41B3GmnLyW4DGHUqicm0uy-VHYg_zGQsI03MJp_Z4msIF7RSfKkKIvFn8TwU8lGeuQRG3eHUATtTYWUuAd80XdCCOVUhNUk4N2PnWwap2Tp_ZpnJjzXxjw4zJ274ZDHsJ5F8hvYq0g/s400/IMG_20171022_142051.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Glavni paviljon na Chorsu bazaru</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">Probudio sam se sljedeće jutro ranije nego inače jer sam osjećao da mi se nešto "kuha" u trbuhu. Malo kasnije saznao sam da imam proljev, ali sam ga brzo neutralizirao s tabletama aktivnog ugljena. Uskoro me počela hvatati drhtavica, iako sam znao da je u hostelu toplo pa mi je postalo jasno da ću ovaj dan proležati u krevetu. Srećom, to se dogodilo u Taškentu, prilično nezanimljivom gradu, i to zadnji puni dan prije odlaska kada sam već obišao sve šta sam planirao. Nije bilo ugodno sve do predvečer kada sam nešto sitno povraćao i odjednom sam se počeo osjećati bolje. Iskreno sam se nadao da će me do sutra to proći jer me predvečer čekalo putovanje vlakom do Urgencha u trajanju od oko 16 sati. Tako je i bilo, doručak sam drugo jutro pojeo bez problema, nisam unosio u sebe nikakve gluposti (slatkiše, grickalice...), ali sam zato forsirao ispijanje vrućeg čaja i vode. Osjećao sam se dobro pa sam oko 16 sati polako krenuo iz hostela prema željezničkom kolodvoru i riješio uobičajenu detaljnu provjeru karata, dokumenata i prtljage prije samog ulaska u vlak. Čujemo se za par dana iz Khive, prvog u nizu od tri dragulja na uzbekistanskom dijelu Puta svile.</span></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-50374162732571784422017-10-22T19:12:00.000+02:002017-10-22T19:12:58.370+02:00Priča o Uzbekistanu<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Dan je dobro počeo. Oko deset sati sam se odjavio iz hostela u Shymkentu, odmah mi je došao bus koji me odveo do autobusne stanice Samal, kaotične kao i svaka u ovim krajevima. Pitao sam jednog uniformiranog čovjeka za maršrutku do granice Chernaevka, on mi je pokazao s rukom gdje bih trebao ići i tridesetak metara dalje vidio sam jednu s natpisom tog graničnog prijelaza. Bilo je samo dvoje ljudi unutra, a deset mjesta za popuniti, tako da je trebalo pričekati oko pola sata da napokon krenemo. Vožnja je trajala malo više od sat vremena i koštala dvadesetak kuna. Granice sam se malo pribojavao nakon svih onih natpisa na forumima, ali mislim da sam dobro prošao. Čak i jako dobro. Prvo sam razmijenio pet eura u uzbekistanske some i dobio 40 novčanica od po tisuću soma (slab tečaj, ali tako je to na granici) kako bi imao nešto sitno za doći do grada. Četiri tisuće soma sam platio nekoj ženi da mi popuni dva primjerka deklaracije o unosu novca i robe u Uzbekistan jer oni to jako ozbiljno shvaćaju. Deklaracija je krcata teksta na ćirilici i stvarno mi se nije dalo trošiti vrijeme na čitanje svega toga. Morate popuniti uobičajene formalnosti, ali i navesti s koliko točno gotovine ulazite, bilo koje valute, i nikako vam se pri izlasku iz zemlje ne smije dogoditi da imate više nego li ste naveli prilikom ulaska u zemlju. Treba navesti i sve elektroničke naprave pa sam ja napisao da imam mobitel i mašinicu za šišanje/brijanje. Potrošio sam zadnjih 500 tengi na vodu i par čokoladica i krenuo preko granice. Prvo na kazahstansku stranu koje se kasnije pokazala kao kompliciranija, iako u globalu mogu reći da sam odlično prošao jer mi je cijela procedura trajala samo pola sata. Pregledali su mi putovnicu nekih 7-8 puta, dva puta mi provukli prtljagu kroz skener, jednom je ručno prekopali, dva puta me uslikali, a carinici na kazahstanskoj strani su mi pokušali izvući nešto dolara jer su me malo gnjavili, tražili da pokažem sav novac koji iznosim iz zemlje i prijeteći nešto govorili na njihovom jeziku. Srećom, pravio sam se blesav pa su brzo odustali. Uzbekistanski carinik koji mi je udario ulazni pečat u vizu je znao za Hrvatsku (Horvatija) i odmah spomenuo Cro Copa. Ubrzo sam bio vani kad su me napali vozači taksija i nudili vožnje za deset dolara pa za pet dolara pa za 30000 soma, ali sam ih odbio i nastavio hodati oko kilometar do nekog parkinga. Tamo sam ipak prihvatio ponudu jednog tipa da me odveze do željezničkog kolodvora u Taškentu jer mi se činilo da ću imati problema naći maršrutku, a bus do grada navodno niti ne postoji. Koštalo me 25000 soma, što je oko tri dolara. Ne znam koliko bi ta relacija trebala koštati, ali nije mi se dalo više gnjaviti. Da stvar bude bolja, Uzbekistan je sat vremena ispred Kazahstana pa ispada da za cijelu proceduru na granici nisam vremenski ništa izgubio. Uskoro sam dobio i sms za ulazak u Uzbekistan koji kaže ovo: Cijena poziva prema Hrvatskoj je 17,02kn/min, a prema Uzbekistanu 23,22 kn/min. Dolazni poziv naplacuje se 8,66 kn/min, slanje SMS-a 4,94 kn, MMS-a 7,11kn, a cijena surfanja je 9,15kn/100 kB. Dolazni SMS se ne naplacuje. Sretan put i uzivaj! Drugim riječima, ne zovite me, neću se javiti! :-)</span><span style="font-family: "times new roman" , serif;"></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span>
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFkYZkaQjW3Hv5K01ueM6jBQ-72QuRbq_rh6QwU5lb5o6ATlHxTSBskYNrDPABP9Tcbt_D58V9kb4hq0okvegidVmMBy3PFnZ7_JGIvKw_AFQJ4JopxlKjTf0LEd8IiQRX2QoZHCoRb3s/s1600/IMG_20171019_121434.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFkYZkaQjW3Hv5K01ueM6jBQ-72QuRbq_rh6QwU5lb5o6ATlHxTSBskYNrDPABP9Tcbt_D58V9kb4hq0okvegidVmMBy3PFnZ7_JGIvKw_AFQJ4JopxlKjTf0LEd8IiQRX2QoZHCoRb3s/s400/IMG_20171019_121434.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dolazak na kazahstansko-uzbekistansku granicu</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Prvo što sam namjeravao napraviti kada su me iskrcali kod željezničkog kolodvora bilo je potražiti banku da promijenim novac i tu sam ipak dobio normalan tečaj od 9430 uzbekistanskih soma za 1 euro (novcu ćemo se vratiti malo kasnije). Odmah sam otišao kupiti kartu za noćni vlak koji polazi za četiri dana na krajnji zapad zemlje, u Nukus, međutim uslijedio je prvi pravi šok na ovom putovanju - vlak je rasprodan, karata nema ni u kojoj klasi! Budući da taj vlak vozi samo dva do tri puta tjedno, a bukiran je i onaj sljedeći i s obzirom da nema buseva/maršrutki koje voze na toj relaciji, a govorimo o 15 do 20 sati vožnje, morao sam malo razmisliti šta učiniti i sa žaljenjem odlučio ostati u Taškentu dva dana duže i izbaciti posjet Aralskom jezeru, odnosno ići direktno noćnim vlakom u Urgench (Khivu).</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjL39Y7mKmTe6vW_v3t3DkDYf7wBy1D8vV9XF48Gtd_GfUP4YwSAolRppw9u4DX2msqke7qQw2O8rWCLgkTPfOOlIZ9iaGb6rQo3jIWvzVsPS9x78gkP7QFiT29rIoFPID-Mw3lv4EDswA/s1600/IMG_20171021_173406.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjL39Y7mKmTe6vW_v3t3DkDYf7wBy1D8vV9XF48Gtd_GfUP4YwSAolRppw9u4DX2msqke7qQw2O8rWCLgkTPfOOlIZ9iaGb6rQo3jIWvzVsPS9x78gkP7QFiT29rIoFPID-Mw3lv4EDswA/s400/IMG_20171021_173406.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Karta za Urgench, sve vam je jasno, jel tako?</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="text-align: justify;">Nukus, glavni grad Republike Karakalpakstan, autonomne pokrajine u Uzbekistanu, poznat je kao optimalna baza za izlete do mitskog Aralskog jezera, čije se nestajanje smatra jednom od najvećih ekoloških katastrofa izazvanih ljudskom intervencijom. Plan mi je bio posjetiti </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">mali gradić Muynak, nekih 210 kilometara sjevero-zapadno od Nukusa, koji</span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"> je nekada bio jedna od dvije glavne ribarske luke na Aralskom jezeru (druga je grad Aralsk, danas u Kazahstanu, s kojim Uzbekistan dijeli to jezero). Danas se nalazi, vjerovali ili ne, oko sto kilometara od jezera, a sve zahvaljujući sovjetskom projektu preusmjeravanja dviju rijeka koje su ga punile, kako bi se omogućilo navodnjavanje okolnih polja pamuka. Nekada četvrto najveće jezero na svijetu spalo je 1997. godine na samo 10% svoje originalne veličine, stvorivši pritom nekoliko manjih jezera, ali je Kazahstan, srećom, nedavno uzeo stvar u svoje ruke i razina vode se u najsjevernijem od tih jezera, nakon izgradnje brane, počela napokon dizati. Na južnoj strani, u Muynaku, i dalje se vide posljedice ekološke katastrofe, budući da su ljeta postala toplija, zime hladnije (zbog nedostatka vode koja djelomično regulira temperaturu), tlo izuzetno slano i neprikladno za uzgoj biljaka, a uz sve to su sve češće pješćane oluje koje tu istu sol dižu u zrak pa lokalno stanovništvo pati i od zdravstvenih problema. Nažalost, neću vidjeti legendarne ruzinave ribarske brodove "usidrene" u pijesku ispred Muynaka, pijesku koji je nekada bio dno jezera, a sada ga vjetar diže u kovitlace kao usred pustinje. Šteta, ali šta je, tu je.</span></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Uzbekistan je specifičan i po tome da se radi o jedinoj državi na svijetu, uz Lihtenštajn, koja ne samo da nema izlaz na more, nego niti jedna od njegovih susjednih država (Kazahstan, Turkmenistan, Afganistan, Tadžikistan i Kirgistan) nema izlaz na more. A specifičan je i po pitanju monetarne politike. Od raspada Sovjetskog Saveza, Uzbekistanom je vladao samo jedan čovjek - Islam Karimov, sve do njegove smrti u rujnu 2016. godine. S ekonomsko-monetarnog aspekta donosio je neke neobične odluke:</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">- vezao je tečaj soma striktno uz dolar, neovisno od inflacije, tako da je crno tržište sve više raslo te se na ulici moglo dobiti duplo više soma od službenog tečaja u bankama koji je uvijek iznosio 4210 soma za jedan dolar.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">- unatoč visokoj inflaciji, nije dopuštao tiskanje novčanica viših apoena od 1000 soma što je danas protuvrijednost od punih 77 lipa! Prije 2013. godine, kada je napokon odlučio dopustiti tiskanje novčanica od 5000 soma, za 100 dolara na crnom tržištu dobili biste bunt od 800 novčanica maksimalne vrijednosti.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">- obvezao je sve domaće izvoznike da četvrtinu svojih prihoda (do nedavno čak i 50%) u stranoj valuti moraju prodati po niskom službenom tečaju Centralnoj banci.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">- onemogućio je privatnim osobama (stanovnicima) da kupuju stranu valutu, već samo da je prodaju i to, naravno, po niskom službenom tečaju. To je i dovelo do procvata crnog tržišta.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYfh1t8vvexGGsXqNQTmjlSKKajoxWa3dJh1JEWm0ISYlMYuVknwiscVKwl9MRBHuMSBaupWiQfJ9QZDvmWLik0Sc_ch9pEx3ZD6XKTnlze5PYrK9aAE0ghNP8xmQ8nbNUpKF0HjRKf-4/s1600/IMG_20171019_144703.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYfh1t8vvexGGsXqNQTmjlSKKajoxWa3dJh1JEWm0ISYlMYuVknwiscVKwl9MRBHuMSBaupWiQfJ9QZDvmWLik0Sc_ch9pEx3ZD6XKTnlze5PYrK9aAE0ghNP8xmQ8nbNUpKF0HjRKf-4/s400/IMG_20171019_144703.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ova hrpa vrijedi malo više od 200 kuna, točno koliko i 3 noćenja u mom hostelu</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Sve se promijenilo godinu dana nakon smrti autokratskog predsjednika Karimova, kojeg je naslijedio dugogodišnji premijer Shavkat Mirziyoev. On je 3. rujna ove godine donio odluku koja stupa na snagu već 5. rujna, a kojom je među ostalim ukinuo gore navedene odredbe i definirao novi tečaj u odnosu na američki dolar koji će iznositi 8100 soma i kojeg će ubuduće definirati tržište (trenutno je 8000). Također je tijekom ove godine tiskao novčanice od 10000 i 50000 soma, što se pokazalo i više nego opravdanim. Usporedo s tim odlukama, došlo je i do velikih racija diljem Uzbekistana u kojima su se hapsili poznati preprodavači stranih valuta na crnom tržištu i plijenio njihov novac. Ja sam bio spreman na korištenje crnog tržišta za promjenu svojih dolara, međutim prilikom sređivanja pozivnog pisma za dobivanje vize, ljudi iz Topchan hostela obavijestili su me o novonastaloj situaciji i ozbiljno upozorili da ne pokušavam promijeniti novac na taj način jer se time ništa više ne dobiva (zbog promjene službenog tečaja koji je sada kao i nekada "neslužbeni"), ali se zato riskira veliku kaznu pa čak i zatvor.</span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Iako je Uzbekistan </span><span style="font-family: "times new roman" , serif;">s udjelom od 90%</span><span style="font-family: "times new roman" , serif;"> većinski muslimanska zemlja, ipak se radi o sekularnoj državi koja priznaje i druge religije koje na tom prostoru postoje duže vremensko razdoblje. Kao i u Kazahstanu, niti u Uzbekistanu se žene ne moraju pokrivati, a čak me iznenadio mali broj žena koje barem pokrivaju kosu i radi se u pravilu o starijim ženama. Iskreno da vam kažem, u jednom jedinom danu u Briselu ili Parizu vidio sam više u potpunosti pokrivenih žena, nego što ću ih u ovim zemljama vidjeti u 50 dana. U biti - jako žalosno. Mlađe cure bez ustručavanja pokazuju svoje lijepe noge i moderno se oblače, često farbaju kosu i ljube se s dečkima u javnosti. Alkohol je dostupan gotovo svugdje, a česti su i ovakvi dućani/kafići koji uvijek imaju natpis sličan ovome:</span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYhcb56H4wdcU-c1uuWIML2nji530inclCQyuI3C0yGJlkRChM3a6LsTKwIeXHuxwnHQbcwU2kcE0raY5vzTXlvL7GU-7_SNd3lVEEPOXvYZi1DxcFA_ueWdZaSa5DTtr5oqeawzoJhhY/s1600/IMG_20171019_184644.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYhcb56H4wdcU-c1uuWIML2nji530inclCQyuI3C0yGJlkRChM3a6LsTKwIeXHuxwnHQbcwU2kcE0raY5vzTXlvL7GU-7_SNd3lVEEPOXvYZi1DxcFA_ueWdZaSa5DTtr5oqeawzoJhhY/s400/IMG_20171019_184644.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Dosta je neobična i razina policijske kontrole svega i svačega. Policajci ili vojnici su svugdje i u svako doba. Kontroliraju ulaze u javne zgrade, privatne institucije, željezničke i autobusne kolodvore, podzemnu željeznicu, pothodnike, važnije turističke atrakcije - kontroliraju sve! </span><span style="font-family: "times new roman" , serif;">Čak i kada mislite da ih nema, budite uvjereni da vas neka kamera snima. </span><span style="font-family: "times new roman" , serif;">Nose maslinasto-zelene uniforme, n</span><span style="font-family: "times new roman" , serif;">ajčešće su opremljeni ručnim detektorima metala i naoružani pištoljima i pendrecima. Pregledavaju vam torbe i dokumente (nemojte ni pomisliti izaći van bez putovnice!), postavljaju vam razna pitanja, ali ipak, sve se to radi relativno ljubazno, čak i sa smješkom na licu ili spremni na šalu. Droga se ovdje praktički niti ne može nabaviti, a za dva grama marihuane prijeti vam 15 godina zatvora (kako kaže jedan od lokalnih u hostelu). Vlast izuzetno prezire sve oblike religijskog fanatizma i svim se snagama bori protiv toga. Z</span><span style="font-family: "times new roman" , serif;">a neke je strance možda i neugodno vidjeti toliko vojske i policije na ulicama, ali barem znate da čine sve što je u njihovoj moći da održe svoju zemlju sigurnom, što ona bez sumnje i jest.</span></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-42984648909062847562017-10-20T07:37:00.000+02:002017-10-20T07:37:32.225+02:00Turkestan i Shymkent<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Nekako sam se bojao ovog dana, jer sam znao da ću morati imati i dozu sreće da vidim sve što želim vidjeti zbog vremenskog ograničenja. Nije dobro krenulo - vlak iz Almatija je u Turkestan stigao oko 10 ujutro, dakle 50 minuta kasnije od planiranog. Odmah sam uletio u maršrutku broj 10 koja od željezničkog kolodvora ide do centra grada. Ta maršrutka je zapravo uobičajeni kombi koji se može vidjeti kod nas na cestama, ali kojem je skinuta većina sjedala da bi stalo više ljudi. Putnici, dakle, uglavnom stoje u takvom kombiju, a vjerojatno znate da to baš i nije jednostavno jer nisu dovoljno visoki za takvo što. No dobro, koštaju jednu kunu pa ću im oprostiti nedostatak komforta. U Turkestan se dolazi da bi se vidjela najznačajnija kazahstanska povijesna građevina koja je ujedno i
najvažnije hodočasničko mjesto u zemlji – mauzolej velikog muslimanskog sufističkog
sveca zvanog Kozha Akhmed Yasaui, kojeg je krajem 14. stoljeća sagradio
mongolski osvajač Timur. U cijelom kompleksu oko njegovog mauzoleja nalazi se još dosta drugih zanimljivih građevina, među kojima su podzemna džamija, stare gradske zidine, masivna ulazna vrata u stari grad i nešto manji mauzolej Sultana Begima. Čim sam vidio glavni mauzolej ponovo mi se vratio osmijeh na lice. Zgrada je jednostavno veličanstvena! Toliko velika da ljudi pokraj nje izgledaju kao mravi, a tek plave kupole ukrašene prekrasnim mozaicima? Jasno mi je zašto se ta građevina smatra i simbolom Kazahstana. Šetao sam malo oko lijepo uređenog i održavanog kompleksa i tražio savršenu poziciju za fotografiranje. Kada sam je našao, opet sam se prisjetio Indije i problema kad pitam prolaznike da me uslikaju. Dvoje ljudi je uslikalo mene u cijelosti, a mauzolej u pozadini tek do pola, s odsječenim krovom. Stvarno ne razumijem te ljude! Pa valjda im je jasno da ne želim uslikati samo sebe, ako ih zamolim da me uslikaju s mauzolejom u pozadini! Treća je bila sreća, ili možda ne, jer sam mu pokušao što jasnije objasniti da želim vidjeti cijeli mauzolej, a da meni može i "odsječi" dio tijela.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY2ha69T1naTdq0X_JguIBar60MzWzuEEzv2BlGDwuY-FsUd3T1GGCCxMgo99C9zEolYqGssKS3OvI18BJ0Vl2CBefKzJvjHm8T2ixCTP6ac56Ntq2fsXZe_onKjU87UHMKIn40OugjLg/s1600/IMG_20171017_112551.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY2ha69T1naTdq0X_JguIBar60MzWzuEEzv2BlGDwuY-FsUd3T1GGCCxMgo99C9zEolYqGssKS3OvI18BJ0Vl2CBefKzJvjHm8T2ixCTP6ac56Ntq2fsXZe_onKjU87UHMKIn40OugjLg/s400/IMG_20171017_112551.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Mauzolej Kozha Akhmed Yasaui</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEie0vn7XG9HLIK_3hQYvSOmhgV8n_CDyiOs6PrFywsM1OrntTmAhlKQB9y9OVtt85n-wFN8WavPSImkh-a_Awl_aJzp5gip5ixo0qyrk-aKRZEMizl5R5LgipZ1d9O_6Hd1QlG_q0oSyPc/s1600/IMG_20171017_104859.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEie0vn7XG9HLIK_3hQYvSOmhgV8n_CDyiOs6PrFywsM1OrntTmAhlKQB9y9OVtt85n-wFN8WavPSImkh-a_Awl_aJzp5gip5ixo0qyrk-aKRZEMizl5R5LgipZ1d9O_6Hd1QlG_q0oSyPc/s400/IMG_20171017_104859.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Obnovljene stare gradske zidine</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Oko sat vremena sam proveo u tom kompleksu i već me počela hvatati glad, ali sam znao da nemam vremena negdje sjesti i na miru pojesti jer ide ono najteže - pokušati naći ili bar saznati kako javnim prijevozom doći najbliže ostacima jedne od najočuvanijih utvrda na Putu svile, utvrdi Sauran, koja se nalazi oko 50 kilometara zapadno od grada. Tu počinju moji problemi. Turkestan ima tri autobusna kolodvora, praktički jedan do drugoga, i sa svih idu busevi, maršrutke i shared taksiji u svim pravcima. Jako kaotično mjesto. Na internetu sam pročitao da bi trebalo otići do Avtovokzal i tamo se raspitati, ali su me tamo poslali preko puta, u Avtobeketi Altyn Orda gdje su mi rekli da mi je najbolje ići do Merey Avtobeketi! Postao sam nervozan i počeo razmišljati da uzmem taksi jer je vrućina bila nesnosna, a ja u debeloj jakni (stvarno nisam bio pripremljen za ovakve vrućine u listopadu) i s ruksakom na ramenu u uzaludnoj potrazi za ikakvom korisnom informacijom. Uzeo sam si par savijača (pogodite šta je bilo u njima), čisto da mi prestane kruliti u želucu, i nakon par koraka pita me vozač maršrutke da li želim ići u Shymkent? Kažem mu da ne, da želim ići i Krepost Sauran ("krepost" znači utvrda i u ovom slučaju je to bilo važno jer se 12 kilometara prije utvrde nalazi selo Sauran pa ih je potrebno razlikovati), on se malo raspita oko sebe, kaže mi da ne postoji prijevoz do tamo, ali da pričekam malo. Nazvao je nekoga na mobitel i za minutu se pojavi tip koji kaže da će me on odvesti do utvrde. Pitam ga koliko će me to koštati, a on mene pita koliko sam mu spreman dati? Opet se potvrđuje da je nekad dobro imati neke informacije prije puta jer sam pročitao da taksisti inače naplaćuju 5000 tenga (oko 90 kuna) za tu relaciju, uz sat vremena čekanja kod utvrde, pa sam ponudio 4000 tenga za slučaj da on kaže neki viši iznos pa da mi ostane prostora za cijenkanje. Izgleda da je tip bio fer i rekao je da je uobičajeni iznos 5000 tenga i da ne može ići ispod toga pa sam pristao. Minutu kasnije ušli smo u njegovu prastaru Ladu, koje su krcati i Turkestan i Shymkent (za razliku od puno bogatijih gradova Almatija i Astane) i krenuli prema Sauranu. Cesta do tamo je odlična, gotovo autoput, a kažem "gotovo" zato što se s njega skreće direktno na makadamske puteve i svakih par kilometara je rupa u ogradi s legalno označenim povratkom u suprotan smjer. Krajolik je tipičan kazahstanski - nepregledna ravnica s lutajućim govedima i tu i tamo neko malo selo u raspadajućem stanju. Stigli smo na nedavno uređen mali parking ispred utvrde gdje nije bilo žive duše. To sam i očekivao jer je utvrda na dosta izoliranoj poziciji, nema nikakvih popratnih sadržaja niti naplate ulaza, a tek su nedavno počeli povremeni radovi na rekonstrukciji glavnog ulaza što me veseli jer utvrda je stvarno genijalna i mislim da ima veliki potencijal. Sauran je sa svojim sofisticiranim sistemom opskrbe vodom, masivnim vratima, obrambenim kulama i gotovo tri kilometra dugačkim zidinama okruženih močvarom služio kao glavni grad mongolske
Bijele horde tijekom 14. stoljeća. Zidine su nekada bile visoke 3 do 6 metara, ali je veliki dio s vremenom urušen što na neki način čak i povećava njegovu atraktivnost. Ušao sam kroz glavna vrata i ostao u čudu! Kompletna unutrašnjost utvrde, a ona ima površinu od otprilike 70 nogometnih igrališta, bila je samo za mene! Doduše, ispalo je da nisam sam. Tu sam bio ja (magarac na prvom mjestu), dva konja (na drugom mjestu) i rekao bih oko tisuću ovaca (koje su kao i u ljudskom svijetu uvijek na zadnjem mjestu). Krenuo sam polako duž zidina dok nisam shvatio da takvom brzinom neću sve obići niti u dva sata pa sam morao ubrzati korak ne bi li vidio što je više moguće. Utvrda sigurno krije pravo blago ispod naslaga pijeska, ali dok arheolozi ne krenu s opsežnim radovima na ovom ogromnom kompleksu, jedino što možete jest lutati naokolo, penjati se na očuvane dijelove zidina i zamišljati kako je ovo nekada moralo moćno izgledati.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJ8QvC8kJivwKo9VpvBXaIGnF3k_UeCAoe6viW7OwXYXsbFxruPFdIEqen0SznWQXyzpLWF1NZI_HkZ-Z4DWK5LVBedrO11Fs3H2LUS9wz_zKCcVU7aksZwHs1tvlCjStabuqDtMVDF54/s1600/IMG_20171017_140756.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJ8QvC8kJivwKo9VpvBXaIGnF3k_UeCAoe6viW7OwXYXsbFxruPFdIEqen0SznWQXyzpLWF1NZI_HkZ-Z4DWK5LVBedrO11Fs3H2LUS9wz_zKCcVU7aksZwHs1tvlCjStabuqDtMVDF54/s400/IMG_20171017_140756.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Glavni, djelomično obnovljeni ulaz u utvrdu Sauran</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjC0ftC6tqLE4ChTdmtL-F0JIU5AwNqMet8c55Y_miT-O5ArPsEU4MaltVs65uyQUDQyruUa4r2zMImmkD0lcjDH9PiJtEOxir49s8tEXCHfmr14ukBE9NjX47iL8HOJKKtvZmxjCVOR9M/s1600/IMG_20171017_133840.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjC0ftC6tqLE4ChTdmtL-F0JIU5AwNqMet8c55Y_miT-O5ArPsEU4MaltVs65uyQUDQyruUa4r2zMImmkD0lcjDH9PiJtEOxir49s8tEXCHfmr14ukBE9NjX47iL8HOJKKtvZmxjCVOR9M/s400/IMG_20171017_133840.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Povećajte sliku da bi vidjeli do kuda sežu zidine</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8B9SdrVg6Zo4SKGwrC1nEpvATbYApmiSTtBdHWEKzmUREYOnZqH5N_dWOz0jJeWixBLjsJ9VoXVpHR3TcGS0kTXi4pU2-YfJF9IBbsSQhjdPIqXzWOy5ihET1-aVNvAQDLKHNXgiJke8/s1600/IMG_20171017_132723.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8B9SdrVg6Zo4SKGwrC1nEpvATbYApmiSTtBdHWEKzmUREYOnZqH5N_dWOz0jJeWixBLjsJ9VoXVpHR3TcGS0kTXi4pU2-YfJF9IBbsSQhjdPIqXzWOy5ihET1-aVNvAQDLKHNXgiJke8/s400/IMG_20171017_132723.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zidine pokraj glavnog ulaza</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Inače, taksist po običaju nije znao ni riječ engleskog, na što sam se već i navikao, ali smo ipak pokušali nešto pričati na ruskom s obzirom da dužinu vožnje. Ja, naravno, na hrvatskom, ali ipak se ponešto može shvatiti. Tako sam saznao da ima 34 godine, iako po licu izgleda kao da mu je 50. Zanimalo ga je kako se živi u Hrvatskoj, kakva je zemlja po pitanju krajolika, klime i bogatstva, koliko košta kruh, čime se bavim i kako to da mogu putovati 50 dana, odnosno da li to znači da sam bogat? Teško je bilo odgovarati na sva ta pitanja zbog problema u komunikaciji, ali bi zbunjeni osmijeh s obje strane uvijek olakšao situaciju. Po cijelom Kazahstanu vidim jako puno prometne policije, tako smo je i ovdje vidjeli u dva navrata da zaustavlja prebrze vozače. Pitao sam ga kolika bi bila kazna ako je ograničenje 50 km/h, a on vozi 80 km/h, a on mi kaže da je kazna jako visoka, ali se uvijek možeš "dogovoriti" s policijom i platiti između 3000 i 5000 tenga. Kad sam mu rekao da je kod nas minimalna kazna deset puta veća, ostao je u čudu. Vratio me oko 16 sati natrag na mjesto od kuda smo i krenuli, objasnio mi je koliko koštaju busevi i maršrutke za Shymkent i gdje mogu dobro i jeftino jesti. Iskoristio sam oba savjeta, dao mu ruku, platio i zahvalio na svemu.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimVvlYs_mt2HpC2_tOpciGi_uxgTRCgu2oQ6RHGJaRCzTFVJ3nmV1eRhvJop2c8hHV52uI04xYPLKXLHqt6JfV_OzKnCwO8HhBAbrn3xYZT_3vgHgrS8O7XjZjBlI0qQzAAvLzrZKIrrc/s1600/IMG_20171017_123608.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimVvlYs_mt2HpC2_tOpciGi_uxgTRCgu2oQ6RHGJaRCzTFVJ3nmV1eRhvJop2c8hHV52uI04xYPLKXLHqt6JfV_OzKnCwO8HhBAbrn3xYZT_3vgHgrS8O7XjZjBlI0qQzAAvLzrZKIrrc/s400/IMG_20171017_123608.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kokpit taksija do Saurana</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Prilikom planiranja puta imao sam namjeru posjetiti i Otrar,
nekoliko desetaka kilometara južnije od Turkestana, međutim i ta je lokacija dosta
daleko od ikakvog naseljenog mjesta i do tamo se, navodno, može doći samo
taksijem. Budući da se nalazi baš u suprotnom pravcu od Saurana, odabrao sam ono što me ipak malo više privlačilo. Uglavnom, u Otraru se nalaze ostaci nekad velikog grada kojeg je početkom 13.
stoljeća u potpunosti sravnila sa zemljom vojska Džingis-kana kao čin odmazde
zbog ubojstva njegovih trgovaca koji su poslovali u tom gradu. Govori se da je
tim područjem prošla najveća mongolska vojska ikad (oko 200 tisuća vojnika) i
nakon uništavanja Otrara, nastavila s rušenjem Bukhare i Samarkanda te
produžila svoj osvajački pohod prema Istočnoj Europi.<br />
<br />
Nakon zaslužene pauze za ručak, otišao sam do mjesta od kuda idu jeftinije maršrutke za Shymkent koje koštaju 600 tenga. To je iznos od 11 kuna za udaljenost od oko 170 kilometara! Za razliku od gradskih, ove maršrutke imaju isključivo sjedeća mjesta pa čak i TV na kojem smo gledali neki američki film. Dolaskom na autobusni kolodvor u Shymkentu, taman pred sumrak, pomislio sam da znam gdje se nalazim jer sam čitao gdje maršrutke iz Turkestana ostavljaju ljude. Odmah mi se učinilo da nešto ne valja jer ceste u okruženju nisu odgovarale onima oko kolodvora Samal, u čijoj se blizini nalazi i moj hostel. GPS na mobitelu mi zbog nekog razloga cijeli dan šteka i ne može me locirati pa sam pitao nekog čovjeka da li je to kolodvor Samal. Kaže on da nije i da uzmem bus 12. Odem preko puta, pričekam par minuta i stigne bus 12. Pitam konduktera "Avtovokzal Samal?", a on odmahne glavom. Još jednom su mi dali krive informacije, za poludit! Srećom, svi busevi koji su dolazili su imali napisanu rutu (na ćirilici) pa sam teškom mukom na busu 69 vidio natpis "Samal" i ušao u njega da se bar prebacim u svoj kvart. Pratio sam malo kartu grada na mobitelu i uspoređivao je sa skretanjima busa i uspio se locirati. Ispalo je da me taj bus dovezao ravno pred ulaz u hostel Bereke gdje sam imao smještaj za 28 kuna/noć. Soba i kupaonice su prekrasne, vidi se da je sve novo, moguće da su se tek nedavno otvorili, a mislim da sam čak bio i njihov jedini gost te dvije noći. Dan je bio naporan, ali kad razmislim šta sam sve vidio i da sam napokon ponovo ispružen u krevetu - vrijedilo je!<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrD-AXcn37y0_y_bvD3hgwc1MiwMa96BtXadvUV2lC7Dz7BtzhQJ2U2G4VgFOb1Z0miojWcqzxcG6mQBYurIbYvMkOJsQwwt7ldvtQO-dm1JfauN1GjU7D6xARPh-wu_5_7a9iqqB_UDM/s1600/IMG_20171018_132601.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrD-AXcn37y0_y_bvD3hgwc1MiwMa96BtXadvUV2lC7Dz7BtzhQJ2U2G4VgFOb1Z0miojWcqzxcG6mQBYurIbYvMkOJsQwwt7ldvtQO-dm1JfauN1GjU7D6xARPh-wu_5_7a9iqqB_UDM/s400/IMG_20171018_132601.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zgrada u kojoj se nalazi hostel Bereke</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Shymkent je grad od oko 700 tisuća stanovnika i nalazi se samo stotinjak kilometara od Taškenta pa sam ga odabrao kao svoju bazu prije ulaska u Uzbekistan. Njegovi počeci se također vežu uz Put svile, kada je ovdje postojalo relativno malo naselje koje su uništili Mongoli za vrijeme svojih pohoda središnjom Azijom. Sredinom 19. stoljeća Rusi preuzimaju kontrolu nad gradom i ubrzano ga šire i razvijaju, tako da se danas smatra jednim od najvećih industrijskih centara u Kazahstanu, što automatski znači da s turističkog aspekta i nije pretjerano atraktivan. Ono što me drugog jutra posebno razveselilo bilo je naoblačenje popraćeno hladnim vjetrom. Napokon mogu reći da imam robu prikladnu vremenskim uvjetima. Pročitao sam malo šta pišu o ovom gradu, šta bi se moglo ići posjetiti, pa sam skoknuo do glavnog trga gdje se nalaze neki spomenici i do starijeg dijela grada (prije ruske ere), gdje bi se trebali nalaziti zadnji tragovi starih drvenih kućica, međutim ono šta sam ja tamo vidio više me podsjeća na, bez zamjerke molim, cigansko naselje. Sjeo sam nešto pojesti kad je počela lagano padati kišica, prva na mom putovanju, pa sam odlučio da je bilo dosta natezanja i forsiranja nekog razgledavanja ako se nema šta za razgledati. Otišao sam natrag u svoju sobu, izležavao se i puna tri sata piskarao ovaj izvještaj.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsqNrnI-4q3KaHZJro_V0DesriSAYIMPqAQock3GaVZAmqR_XZEhJed_qa_UBhH71ac66nsynMLCnZbREBgecpYEcxgV4c6gtVOlZLR6YSPiIlxaIJ7rOOc-9mZtRk4pf9zpc4inDgnWE/s1600/IMG_20171018_103629.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsqNrnI-4q3KaHZJro_V0DesriSAYIMPqAQock3GaVZAmqR_XZEhJed_qa_UBhH71ac66nsynMLCnZbREBgecpYEcxgV4c6gtVOlZLR6YSPiIlxaIJ7rOOc-9mZtRk4pf9zpc4inDgnWE/s400/IMG_20171018_103629.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Glavni gradski trg u Shymkentu</td></tr>
</tbody></table>
Sutra ujutro se pozdravljam s Kazahstanom i krećem prema granici s Uzbekistanom, čiji prelazak zna biti kompliciran kao i dobivanje njihove vize. Javim se kroz par dana iz Taškenta. Budite mi dobro.</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-38681680073722543952017-10-17T18:37:00.000+02:002017-10-18T04:32:30.648+02:00Almaty<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Stigao sam u Almaty brzim noćnim vlakom iz Astane. Nekada se ova relacija (oko 1200 km) prelazila za oko 18 sati, sve dok se prije nekoliko godina nisu pojavili brzi vlakovi, jedan dnevni i jedan noćni, koji taj put prevale za 13 sati (cijena karte samo 190 kuna). Budući da se radi o noćnom vlaku više kategorije, svi putnici imaju osiguran ležaj s posteljinom i mogu reći da sam se baš lijepo naspavao tu noć. Čak mi je odgovaralo i kašnjenje vlaka u dolasku od oko pola sata, budući da sam se u hostel pod imenom International Hostel City Center (27 kn/noć!) mogao prijaviti tek u podne pa sam lagano prošetao prema njemu i na pola puta sjeo na lijepu terasicu pojesti doručak i popiti kavu. Prvo što sam primijetio je puno toplija klima u odnosu na Astanu pa se tijekom dana komotno moglo lutati ulicama grada bez jakne. Ono što me malo zbunilo jest da se praktički po cijelom gradu ulice križaju pod pravim kutom i stvarno sve izgledaju slično pa se nije teško izgubiti. S druge strane, sve su ulice pune drvoreda, a s obzirom da je jesen tu, žute krošnje i njihovo lišće na cestama daju neki posebni ugođaj. Terase kafića i zalogajnica pune su ljudi, vrijeme je prekrasno, sunčano i toplo, i stanovnici grada to očito znaju iskoristiti</span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1rOBVNpcUcuAvBewFpirVL_cvXsGdK4pYVHdVjULZL4sXMEQKXdSUwUoUIlasEUCb6D81-j9q7V4iXBewWBcEHbhLGEKy-ZnekIitchdmTNrhxcnhSjte2uNFoAjHNc2X2fOOb1D0tLA/s1600/IMG_20171013_141542.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1rOBVNpcUcuAvBewFpirVL_cvXsGdK4pYVHdVjULZL4sXMEQKXdSUwUoUIlasEUCb6D81-j9q7V4iXBewWBcEHbhLGEKy-ZnekIitchdmTNrhxcnhSjte2uNFoAjHNc2X2fOOb1D0tLA/s400/IMG_20171013_141542.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jedna od ulica karakterističnih za Almaty, prekrasni drvoredi i terase kafića posvuda</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Počeci njihovog grada sežu u 1854. godinu kada je na mjestu stare oaze Almatu, koja se nalazila na Putu svile, osnovana ruska granična utvrda Verny. Nagli uspon grad je doživio poslije 1927. godine kada je Almaty (značenje ruske inačice imena Alma-Ata je djedovina jabuka, budući da se oko grada nalaze nepregledni nasadi divljih jabuka) proglašen glavnim gradom sovjetskog Kazahstana, a samo tri godine kasnije do grada je došla i pruga između povijesnog Turkestana i Sibira koja je još više ubrzala napredak grada. Raspadom Sovjetskog Saveza grad mijenja ime u Almaty, a 1997. godine prepušta i titulu glavnog grada Astani. Almaty danas ima oko 1,5 milijun stanovnika, što ga čini najvećim gradom u zemlji, a nalazi se na visini od oko 850 metara.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Jedini zadatak koji sam si zadao za prvi dan u Almatiju bio je otići do uzbekistanske ambasade i podignuti vizu. Zvuči jednostavno, ali čitajući forum Caravanistan (odličan izvor informacija za putovanje Srednjom Azijom) znao sam da me čeka dva do tri sata čekanja i guranja. Nažalost, imali su pravo. Ambasada radi s vizama od 15 do 18 sati. Došao sam pred ulaz pet minuta prije otvaranja, a tamo se već naguravalo stotinjak ljudi. Srećom, samo ih je tridesetak čekalo za vizu, dok su ostali tamo bili zbog drugih administrativnih gluposti. Oko 15:05 čuvar propušta prvih desetak ljudi, zatvara vrata i onda kreće lagano naguravanje koje je dovelo do toga da čuvar traži pojačanje. Ja sam se lagano udaljio i gledao to ludilo. Bilo je 15:35 kada je čuvar viknuo "tourist visa, tourist visa!". Ja i par drugih ljudi je dignulo dokumentaciju u zrak i bili smo propušteni kroz vrata (raja), uz očito negodovanje ostalih nesretnika. Dvadesetak metara dalje je mala kućica sa šalterom gdje se predaje dokumentacija, međutim morali smo čekati dodatnih 20 minuta da se isti otvori. Predali smo dokumente u par sekundi pa nam je rečeno da čekamo dok nam ne daju upute za plaćanje vize. Opet čekanje od nekih 15-20 minuta pa slijedi prozivanje imena, a mene su prozvali "Igor Liii...., Igor!". Dobio sam upute koliko platiti u kojoj banci i onda slijedi izlazak iz ambasade i traženje banke. Srećom, i tu se Caravanistan pokazao jako korisnim jer sam točno znao gdje se ta banka nalazi. Cijena vize je bila 26250 tenga, što je oko 67 eura, odnosno 13 eura manje nego što sam pročitao da bi za nas trebala koštati. U svakom slučaju ugodno iznenađenje! Po povratku u ambasadu nisam morao čekati na ulaznim vratima, a i dalje je bilo ljudi koji su uporno čekali, nego sam samo predao potvrdu iz banke i u roku pet minuta dobio putovnicu s vizom. Sve zajedno je trajalo oko dva sata pa sam valjda dobro i prošao. Na povratku iz ambasade, sa smješkom na licu, krenuo sam prema parku Panfilov u kojem se nalazi prekrasna pravoslavna ruska katedrala Zenkov koju karakteriziraju oni prekrasni raznobojni tornjići kakvi se mogu vidjeti i na poznatoj katedrali na moskovskom Crvenom trgu. Naravno da je usporedba pretjerana, ali fotogeničnost joj se ne može poreči. Zenkov katedrala cijela je sagrađena u drvu, čak i čavli su drveni (!), ali ovaj put ipak nisam imao sreće - u tijeku je renovacija pa je skoro u potpunosti prekrivena skelama. Otišao sam unutra vidjeti interijer, ali iskreno - crkva k'o crkva, ništa posebno. U istom parku nalazi se i fascinantan, čak i zastrašujući masivni spomenik palim borcima tijekom 2. svjetskog rata, prije svega maloj pješačkoj jedinici iz Almatija koja je u selu nadomak Moskve odbila napad nacističke vojske potpomognute tenkovima.</span></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi521FodiNY99TLuv31P4OPnKOFtN-OAeSWuliDHol1ODsSuSt0YrLj8Sbd9Sg7fA91Yi6HRmb-nH-nht9StwVLpAwZbS4gNpqhMkqVg0F5r4xRiU4KVI3nCyIXrFqIWv7vBh4gkAE_OoU/s1600/IMG_20171012_143746.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi521FodiNY99TLuv31P4OPnKOFtN-OAeSWuliDHol1ODsSuSt0YrLj8Sbd9Sg7fA91Yi6HRmb-nH-nht9StwVLpAwZbS4gNpqhMkqVg0F5r4xRiU4KVI3nCyIXrFqIWv7vBh4gkAE_OoU/s400/IMG_20171012_143746.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Manje zastrašujući, ali i dalje impresivan dio spomenika palim borcima i prekrasan drveni muzej instrumenata u lijevom kutu</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Za Almaty sam si uzeo jedan dan više od planiranog jer sam pod svaku cijenu htio otići do kanjona rijeke Charyn. Nikako mi nije išlo za rukom naći ikakve konkretne informacije, osim da sigurno puno agencija u gradu organizira takve jednodnevne izlete, ali koje, kada ili kako - o tome ni riječi. Javnim prijevozom je u teoriji moguće vidjeti najpoznatiji od nekoliko kanjona kao jednodnevni izlet iz Almatija, ali budući da se radi o mjestu udaljenom 200 kilometara od grada, uz neophodno pješačenje od nekoliko desetaka kilometara do samog kanjona i kroz njega, postojala bi velika vjerojatnost da ne bi našao prijevoz za nazad u večernjim satima te bi zapeo u tom slabo naseljenom području. Od tuda i taj dan rezerve, zlu ne trebalo. Zahvaljujući Tamari i Moreni (hvala vam, cure, još jednom), stupio sam u kontakt s jednom od tih agencija i u petak ujutro odmah otišao uplatiti nedjeljnu turu "Četiri kanjona rijeke Charyn" da ne bih izgubio mjesto. To je značilo da će boravak u Almatiju postati puno ležerniji pa sam se s guštom ukrcao u metro (izgrađen 2011. godine, to je drugi metro u zemljama Srednje Azije, poslije onoga u Taškentu), prebacio u bus koji me odveo do podnožja brda Kok Tobe i onda pješke uzbrdo do omiljenog izletišta građana u kojem se nalaze i zabavni park, nekoliko vidikovaca, uspinjača, restorani i hoteli, mali ZOO, čak i skulptura originalne četvorke Beatlesa u prirodnoj veličini, uz zvučnu kulisu njihovih hitova, koja je tamo postavljena na zahtjev lokalnih obožavatelja. Na jednoj je tabli i popis poznatih osoba koje su posjetile Kok Tobe, a meni jedini poznati bili su francuski predsjednik Francois Hollande i legendarni Steven Seagal (budimo realni, jedino je Chuch Norris iznad njega po vještini umlaćivanja negativaca). Pogled na grad i snijegom prekrivene planine južno od grada, na granici s Kirgistanom, vrlo je lijep pa sam uz neobično jeftinu kavu za takvu poziciju uživao u suncu i panorami, potvrđujući ono što mi se motalo po glavi ova dva dana - ovaj grad kao da nema centar! Jednostavno nedostaje nekakav centralni gradski trg, ogroman spomenik, katedrala/džamija ili palača koja bi označavala centralno mjesto okupljanja lokalne mladeži i turista. No dobro, to je njihov problem, meni se grad sviđa i bez toga.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikb2LHIMOwyuNBCSYiYJHkUUSu-Vm1wsQt-1dGs-Ril5c1CtVWyzR5WMeGATqtE4gmQvdYJ5CEo0hM64KXsqMHkOMZSprVY53ok1F2TwnXrEIZVFWh4j9WD3S828__gtoQBGF9-X8dE98/s1600/IMG_20171013_104642.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikb2LHIMOwyuNBCSYiYJHkUUSu-Vm1wsQt-1dGs-Ril5c1CtVWyzR5WMeGATqtE4gmQvdYJ5CEo0hM64KXsqMHkOMZSprVY53ok1F2TwnXrEIZVFWh4j9WD3S828__gtoQBGF9-X8dE98/s400/IMG_20171013_104642.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na grad s brda Kok Tobe</td></tr>
</tbody></table>
Sljedeće jutro krenuo sam u obilazak onoga što mi se na planu grada učinilo kao mogući centar, a dan ranije sam s vidikovca na tom području vidio nekoliko viših modernih nebodera. Nakon samo par minuta hoda od hostela došao sam to trga Respublika Alany koji izgleda prilično monumentalno sa svojim palačama i spomenicima, ali je problem što taj "trg" razdvaja avenija s ukupno sedam prometnih traka za koju mi je trebalo punih 40 sekundi da je pređem (skoro svi semafori u Astani i Almatiju imaju odbrojavanje do promijene svijetla), a dio je ograđen visokim metalnim ogradama, budući da su u tijeku nekakvi radovi (nadam se na suženju avenije). Nastavio sam dalje na jug do ulice s najvišim neboderima, međutim osim modernih staklenih poslovnih zgrada nema ničega interesantnog za vidjeti pa sam se vratio natrag i s podzemnom željeznicom otišao do stanice Zhibek Zholy (ili kako bi Kazahstanci rekli: Žbek Žole), ime koje se javlja posvuda, a tek sam danas slučajno saznao da znači "put svile". Malo dalje nalazi se centralni park Gorky, pun šetnica, jezeraca, kafića, raznih naprava za igru i zabavu, ali su mi opet za oko zapele prekrasne jesenje boje lišća na stablima i tlu. Nisam veliki ljubitelj jeseni, vjerojatno zato što to znači stalnu kišu u najdražem gradu na Rječini, ali ovaj njezin segment ipak popravlja ukupni dojam. Kad smo već kod Rijeke, u Almatiju sam na par mjesta vidio reklame prodavaonice namještaja pod imenom Armada (na latinici) pa me to podsjetilo da pozdravim prijatelje iz Ekipe 94.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEje2CiZqyuntX1ttXID6uL9tnkskjmgLk-Mrkrg0FXdYAOGD9mtBR5JC5uMpqOiuUYev3Kc4IvvdHEC2691GwhhR3rJcclS_NLHhcBQdbL6iKbhGeVsGG2Cz9gTJ1db0_CpfcFU1W-jb5M/s1600/IMG_20171014_114346.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEje2CiZqyuntX1ttXID6uL9tnkskjmgLk-Mrkrg0FXdYAOGD9mtBR5JC5uMpqOiuUYev3Kc4IvvdHEC2691GwhhR3rJcclS_NLHhcBQdbL6iKbhGeVsGG2Cz9gTJ1db0_CpfcFU1W-jb5M/s400/IMG_20171014_114346.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Respublika Alany i sedmerotračna avenija</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3ROvaRKXUSp66xD8dyVJkb7s5h5FvOi9KIdoHtMMLWFNHhkfd4_MI426PefpUaNvnMGWYIB83Z4_2RYDDiJHl71ziuWh5mko_puKPIjAJNQMQnNxdKcl5zYJOf_d5S3eHr7ojC1BKwJU/s1600/IMG_20171014_124144.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3ROvaRKXUSp66xD8dyVJkb7s5h5FvOi9KIdoHtMMLWFNHhkfd4_MI426PefpUaNvnMGWYIB83Z4_2RYDDiJHl71ziuWh5mko_puKPIjAJNQMQnNxdKcl5zYJOf_d5S3eHr7ojC1BKwJU/s400/IMG_20171014_124144.jpg" width="225" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jesenje boje u parku Gorky</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Došla je i nedjelja. Buđenje u 6 ujutro da bi do 7 stigao do teatra Auezov gdje je bilo mjesto okupljanja grupe prije polaska u posjet kanjonima rijeke Charyn. Minibusom smo krenuli na četiri sata dug put do najudaljenijeg kanjona Temirlik, gdje nas je čekao polusatni silazak u prekrasan kanjon s malim potokom i još ljepšom šumom koja ga okružuje. U davna vremena ove kanjone (navodno ih je pet, od čega smo mi posjetili četiri), duboke 150 do 300 metara, izdubila je rijeka Charyn i dotjerala erozija te ih tako pretvorila u zanimljive prirodne atrakcije, koje svako godišnje doba izgledaju drugačije. Puno se vremena izgubi na putovanje između dva kanjona jer se oni nalaze desetak kilometara od glavne asfaltirane ceste pa je potrebno voziti po utabanim neravnim stazama. Tada mi je sinulo: čovječe, pa ti se upravo nalaziš usred nepregledne stepe u najudaljenijem dijelu Kazahstana, okružen devama i raznim vrstama goveda koja bezbrižno pasu nisko sivo raslinje i poljskim miševima koji na vrhu svojih hrpica pijeska znatiželjno promatraju rijetke prolaznike! Nakon tog trenutka prosvijetljenja, popraćenog dugim osmijehom, krenuli smo u kraći obilazak dvaju kanjona koje smo razgledali samo s njihovog ruba da bi nastavili do najpopularnijeg, a samim time i najposjećenijeg kanjona kojeg domaći zovu Dolina Zamkov, a koji se najčešće uspoređuje s mnogo većim i daleko poznatijim Grand Canyon u SAD-u. S obzirom da nije bilo vremena za silazak u sami kanjon, a slijediti sporu grupu ljudi koja svakih dvadeset metara treba odmor ili pauzu za slikanje selfija nije imalo smisla, pitao sam vodiča kad moram biti kod minibusa i krenuo u obilazak "zamaka" u vlastitom aranžmanu. Lutao sam tako sat vremena po rubovima litica, spuštao se prema podnožju kanjona i penjao na najviše stijene u potrazi za najljepšim pogledom, pazeći da se ne izlažem opasnosti više nego je to potrebno. Vrijedilo je truda! Ti oblici i boje zauvijek će mi ostati u sjećanju.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihgseszLC2pzgBpHK7RWRJycajP0SGwK54MC1H8TxjvLmG2g7P5cK6txSMn6VLeKLntYZ320DyxZzlDXUZSERFec07pQwYvSy-6KcK_TQenv3l9xRj9hFxzkVh55tvToqZ7yUkr_Epn3I/s1600/IMG_20171015_132440.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihgseszLC2pzgBpHK7RWRJycajP0SGwK54MC1H8TxjvLmG2g7P5cK6txSMn6VLeKLntYZ320DyxZzlDXUZSERFec07pQwYvSy-6KcK_TQenv3l9xRj9hFxzkVh55tvToqZ7yUkr_Epn3I/s400/IMG_20171015_132440.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kanjon Temirlik</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJCSiMqf6RMmQw6iunfL7G5Bj-oLDf6yhcqAvXTQPNGhSeQqcXe0r_oCoXmZlCXIyMgRKopQEBbpK9xbM853si7otgVh0C0YxOJqsa_41LKn8CnwYI12nU3QCBIa7Uvk7KAHoHcQf73uA/s1600/IMG_20171015_142836.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJCSiMqf6RMmQw6iunfL7G5Bj-oLDf6yhcqAvXTQPNGhSeQqcXe0r_oCoXmZlCXIyMgRKopQEBbpK9xbM853si7otgVh0C0YxOJqsa_41LKn8CnwYI12nU3QCBIa7Uvk7KAHoHcQf73uA/s400/IMG_20171015_142836.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kanjon čijeg se imena ne sjećam</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2rg7qyS4KDiwBUwcT4xdTlmpSgmcBp5QPDvr56_tpTH28sanjUp0ffBlatp6gdyiJvjTbSBEI8WQa_X6q7z-FRUe0gzU57MlXr7QVGKUnV1FIbaJhEoAm1L3OGo1pKYUipnubOINGVwc/s1600/IMG_20171015_162647.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2rg7qyS4KDiwBUwcT4xdTlmpSgmcBp5QPDvr56_tpTH28sanjUp0ffBlatp6gdyiJvjTbSBEI8WQa_X6q7z-FRUe0gzU57MlXr7QVGKUnV1FIbaJhEoAm1L3OGo1pKYUipnubOINGVwc/s400/IMG_20171015_162647.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dolina zamkov s malom oazom u dnu</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Drugo jutro odjavio sam se iz hostela u 11 sati, otišao u moje omiljeno mjesto smazati zadnji kebab s ajranom i razmisliti kako izgubiti vrijeme do večernjeg vlaka za povijesni Turkestan. Odluka je pala - idem još jednom do brda Kok Tobe uživati u pogledu. Zanimljivo, ali tek taj dan poslijepodne pojavili su se prvi oblaci u dosadašnjih osam dana boravka u Kazahstanu. Tako lijepo i toplo vrijeme stvarno nisam očekivao jer termometar pokazuje čak 23°c. Pisao sam tekst za ovaj blog puna dva sata, sjedio u parku izuvenih tenisica, pio kavu, grickao kikiriki ili jednostavno - uživao. Vrijeme je prošlo neobično brzo pa sam se tijekom zalaska sunca polako spustio u centar i otišao do željezničkog kolodvora na krajnjem sjeveru grada. Sutra oko 9 ujutro trebao bi stići u Turkestan.</div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-25502621734556126612017-10-15T19:33:00.000+02:002017-10-15T19:42:16.093+02:00Zapažanja iz Kazahstana<div style="text-align: justify;">
Kao i prilikom pisanja <a href="http://100indija-10nepal.blogspot.com/" target="_blank">putopisa iz Indije i Nepala</a>, u ova prva tri dana u Astani isto sam primijetio neke stvari koje smatram zanimljivima i vrijednim dijeljenja s vama pa krenimo redom:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
1. Već prvo sunčano jutro sam se prilikom šetnje više puta okretao oko sebe da vidim gdje to teče/kaplje voda sve dok nisam skužio da taj zvuk proizvode gume autiju u dodiru s asfaltom. Ne sve gume i ne na svim cestama, tako da i dalje nisam sasvim siguran šta je točno uzrok tog neobičnog zvuka (kao kiša), iako takvo nešto nisam čuo niti jednom u Almatiju.</div>
<div style="text-align: justify;">
2. Vidio sam više benzinskih stanica i na svima se cijena benzina i dizela kretala od 150 do 170 tenga. Jednostavnom računicom dolazimo do cijene od - tri kune za litru! Tako je to kad ti zemlja leži na nafti i plinu.</div>
<div style="text-align: justify;">
3. Iako nisam lud za autima, vrlo brzo sam primjetio da je jaaako puno japanskih auta (Nissan, Mazda, Honda, Toyota, Mitsubishi), rekao bih 40-50% svih autiju na cesti. Od ostalih prednjače njemački proizvođači, prije svega Mercedesi i BMW-i, ali to su uglavnom crne limuzine koji razvoze političare i sve vrste vladinih dužnosnika, a njih stvarno ima masu u novom glavnom gradu Kazahstana.</div>
<div style="text-align: justify;">
4. Što se tiče prometne kulture, tu je situacija prilično zanimljiva. Pješaci imaju apsolutnu moć! Čim zakoračiš na cestu na pješačkom prijelazu bez semafora, auti se zaustavljaju. Jako pohvalno. A opet, vozači i ovdje vole koristiti trubu kao da će ona na neki čaroban način smanjiti gužvu na cesti. Daleko je to od trubljenja u Egiptu ili Indiji, ali s obzirom da pokazuju veliku prometnu kulturu u jednom segmentu, ne očekuješ da će u drugom biti toliko nazadni.</div>
<div style="text-align: justify;">
5. Vožnja modernim gradskim autobusima u Astani je neobična zbog njihovih vozača. Kako bi se kod nas reklo, kao da razvoze vreće krumpira. Naglo ubrzavaju, naglo koče, ulaze u zavoje kao luđaci, a ljudi lete s jednog kraja busa na drugi. Inače, i ovdje je na snazi onaj oblik socijalizma gdje će se za svakog naći posao pa tako ne trebate brinuti o kupovini karata za bus ili eventualnom švercanju/kaznama jer svaki bus ima svog prodavača karata koji poslije svake stanice naplaćuje karte putnicima koji su upravo ušli i koji jedini ima iskustvo/znanje kako pri takvoj vožnji ostati na nogama. Pohvalno je i da mlađi odmah prepuštaju svoje mjesto starijima ili majkama s malom djecom.</div>
<div style="text-align: justify;">
6. Čitao sam da je u Srednjoj Aziji svaki auto potencijalni taksi. Stopiranje u našem obliku zapravo i ne postoji jer se uvijek očekuje neka naknada za vožnju, makar simbolična. Vidio sam već puno ljudi, muških i ženskih, starih i mladih, da stanu uz cestu, dignu ruku za nekih 45° u odnosu na tijelo i bez ikakvih palčeva u zraku čekaju da im netko stane. I stane im u pravilu za najviše minutu-dvije. Navodno se prije ulaska treba dogovoriti cijena, tako da za turiste to može predstavljati problem zbog nepoznavaja jezika i uobičajenih cijena.</div>
<div style="text-align: justify;">
7. Isto tako sam primijetio da na cestama nema niti motora niti bicikala! Mislim da sam tijekom tri dana vidio ravno dva motora i tek nešto više bicikala. To je zanimljivo jer je Astana sagrađena na ravnom terenu i premrežena je širokim i beskrajno dugačkim avenijama, idealnim za bicikliranje. To je prepoznala i gradska vlast i postavila punktove s onim gradskim biciklama za iznajmljivanje (cijena 500 tenga/dan), ali ljudi izgleda jednostavno nisu zaintetesirani.</div>
<div style="text-align: justify;">
8. Skoro sam zaboravio spomenuti nešto neobično i nimalo ugodno. Cijelo vrijeme tijekom šetnji u Astani (sada sam u Almatiju i toga više nema) zrakom su letjele neke svilene niti i tražile nešto za što bi se zakačile - bilo stupove, ograde ili ljude. Bilo ih je posvuda i prvo se me podsjetile na paučinu, ali mi to nije imalo smisla jer ih je stvarno bilo previše. Drugi dan mi se jedna zakačila po ruci i onda sam prvi put primijetio malog crnog paučića kako baulja po mojoj koži. Više mi nije bilo svejedno. Niti znam koliko ih se već naselilo po meni niti o kakvoj se vrsti radi, ali barem znam da nisam jedini koji je imao te probleme jer su i ljudi oko mene bili puni tih bijelih niti. Sreća da sam nosio šiltericu pa sam ih rijetko osjetio na licu, ali zato često po rukama.</div>
<div style="text-align: justify;">
9. Istina je da malo ljudi govori engleski. Ruski i kazahstanski se podjednako koriste, a bez poznavanja ćirilice loše vam se piše. Znam da ruska ćirilica ima par različitih slova u odnosu na srpsku, ali sam vidio da kazahstanska ima još nekoliko "novih" slova s kojima se do sada nisam susretao. Ipak, većina tekstova je dvojezična pa sam teškom mukom ipak uspijevao čitati i razumijeti šta negdje piše. Puno je lakše kada slušaš ljude kako pričaju ruski jer se puno toga može shvatiti iz konteksta. Ono šta je stvarno lagano za razumijeti su brojevi koji su izgovaraju skoro isto kao kod nas.</div>
<div style="text-align: justify;">
10. Koliko sam uspio shvatiti, većina trgovina i ureda se otvara u 9 ili 10 ujutro, a grad prije 9 ujutro izgleda neobično prazno. Nema toliko uličnih prodavača hrane koliko sam ih očekivao, ali to bi moglo biti i zato što pokušavaju centar nove Astane održati "na nivou". Doduše, niti u Almatiju nije puno bolje, ali ipak sam uspio naći ih nekoliko kod kojih sam uzimao razne pekarske proizvode, uvijek različite, i od (mislim) pet kupljenih, četiri su imali punjenje od mesa i kapule. Dobar okus, ali ipak bi bilo lijepo promijeniti ga tu i tamo. Što se hrane tiče, nisam puno različitoga jeo jer sam tu tek par dana, ali probao sam njihova dva najpoznatija jela, plov (riža s povrćem i mesom, najčešće ovčetinom) i lagman (isto to, ali s paštom umjesto riže) - dobro, ali ništa posebno. Iskreno, najviše mi se svidio kebab u Almatiju, drugačiji nego ga kod nas spremaju i on je stvarno bio za prste polizat, posebno nakon što sam drugi dan otkrio tzv. ajran, nešto između mlijeka i kefira, dosta slano, ali odlično paše u kebab.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_UNFmbrv4tQuPgmfo8kJSeQuwPHS9S5cZAELVHjMOiG9GtpM6Hnn6hC-oVX_OMMFljJTin_jHItNvD6xQksZqMMEdmqVbY9Wbb2jp7O-5pB2aBC4u__kxG27Y-THQumb-DpEj1hpm0yQ/s1600/IMG_20171014_140459.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_UNFmbrv4tQuPgmfo8kJSeQuwPHS9S5cZAELVHjMOiG9GtpM6Hnn6hC-oVX_OMMFljJTin_jHItNvD6xQksZqMMEdmqVbY9Wbb2jp7O-5pB2aBC4u__kxG27Y-THQumb-DpEj1hpm0yQ/s400/IMG_20171014_140459.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Lagman</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizp5OaG9M3ElOWXOxVIRrHmEK-9J-R6V3LTCGPoh74-oHOYqS5R0xuag0CE6YkjHyUQsRqgHdkB8yjFZM9hCuSz_YlAOubNBu-cLD7l3esmsChuutUNfQyRWeU32c8CYt5Ug_zJE_H5jE/s1600/IMG_20171013_131947.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizp5OaG9M3ElOWXOxVIRrHmEK-9J-R6V3LTCGPoh74-oHOYqS5R0xuag0CE6YkjHyUQsRqgHdkB8yjFZM9hCuSz_YlAOubNBu-cLD7l3esmsChuutUNfQyRWeU32c8CYt5Ug_zJE_H5jE/s400/IMG_20171013_131947.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ovdje sam svakodnevno uživao u kebabu s ajranom</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-87231044158900704622017-10-12T09:21:00.001+02:002017-10-12T09:21:33.377+02:00Astana - grad budućnosti<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Stigao sam u Astanu u nedjelju u večernjim satima. Let iz Budimpešte je trajao malo više od četiri sata. Stigao sam među prvima u red za provjeru putovnica, par ljudi je prošlo i onda su počele komplikacije: uniformirani i naoružani carinici počeli su vraćati grupu po grupu natrag, iako su svi zbunjeno gledali i nisu shvaćali šta se događa. Onda je došla jedna carinica i rekla na ruskom i lošem engleskom da svi moramo ispuniti migracijske kartone. Naravno, nitko nije imao pojma da je to potrebno jer je Kazahstan ukinuo vize za državljane EU u siječnju ove godine. Uglavnom, ja sam bio na početku reda i odjednom sam se našao na kraju jer su kartoni bili na šalteru iza nas. Uskoro je nestalo kartona pa smo čekali da donesu nove, ali sam se dobro sjetio uzeti ga i odmah stati u red i popunjavati ga u hodu. Kod predaje dokumenata carinik me pitao "visa - no visa?", pretpostavljam jer nije imao pojma šta je to Hrvatska pa sam samo rekao "no visa, EU". Ovaj je pečatirao migracijski karton i putovnicu i tako sam ubrzo izašao van, odbio dvije ponude za taksi i pokušao saznati gdje staje bus 10 koji bi me trebao odvesti do centra. Dok sam gledao naokolo tražeći stanicu, vidio sam da ispred terminala dolazi baš taj bus, ušao i za pol sata (cijena karte 90 tenga, niti 2 kune) bio u neposrednoj blizini glavnog simbola grada - tornja Baiterek - gdje se nalazi hostel Nochleg u kojem sam rezervirao smještaj za 5 eura/noć. Prva impresija o Astani je bila - wow! Odmah su mi na pamet pali Las Vegas ili New York: šarena rasvjeta, svaka zgrada drugačije osvijetljena, reklame blješte na sve strane, neobična arhitektura - ludilo! Bez obzira na uzbuđenje i oduševljenje, smjestio sam se i odmah išao spavati jer je put od Rijeke do Astane bio, prema očekivanjima, vrlo naporan. Treba napuniti baterije jer od sutra kreće pedeset dana akcije!<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbIcMs8cVcDRsiyUDs5WwZ-fU_ECJ5DuaPxXWaAGnGeYlDa1xuC8jdq7CxamHqaj10gm3lWRrLC7wfy8n38LdfEdV0LvU7NlM6D2jj3q_xJ8yelFQvoy158dv3cSI5KQdIH8-yGZM_dVM/s1600/IMG_20171009_195827.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbIcMs8cVcDRsiyUDs5WwZ-fU_ECJ5DuaPxXWaAGnGeYlDa1xuC8jdq7CxamHqaj10gm3lWRrLC7wfy8n38LdfEdV0LvU7NlM6D2jj3q_xJ8yelFQvoy158dv3cSI5KQdIH8-yGZM_dVM/s400/IMG_20171009_195827.jpg" width="225" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Toranj Baiterek</td></tr>
</tbody></table>
<br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaL-PhQs7f0kj5W4dqnQPzHq04w158ZTkBUdpldqe1QM_tm2ZQoAEqaQ33A3tt8oxx1WTNzielZAGEaOKoUpuUytk4UDHF3jf9P9zBYHkNl7FM_FNOVnYBQFrlslJpK8ven0VyysHxOmA/s1600/IMG_20171009_185720.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaL-PhQs7f0kj5W4dqnQPzHq04w158ZTkBUdpldqe1QM_tm2ZQoAEqaQ33A3tt8oxx1WTNzielZAGEaOKoUpuUytk4UDHF3jf9P9zBYHkNl7FM_FNOVnYBQFrlslJpK8ven0VyysHxOmA/s400/IMG_20171009_185720.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Centar Astane u sumrak</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Za početak malo o Astani i Kazahstanu. Cijela regija na sjeveru
ove zemlje do devetnaestog je stoljeća praktički bila nastanjena isključivo
nomadskim plemenima, sve dok Rusija nije počela širiti svoj utjecaj prema jugu.
Današnja metropola Kazahstana, koja se nalazi u tom području, prvi
put se spominje 1830. godine kao ruska utvrda Akmola. Usporedo s premještanjem titule glavnog grada iz Almatija u
Akmolu tijekom 1997. godine, tadašnji i sadašnji (zapravo i jedini od
osamostaljenja) predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbaev mijenja ime grada u
Astana, što na njihovom jeziku znači jednostavno – prijestolnica. Astana nema
niti milijun stanovnika, međutim njezin strelovit ekonomski uspon i nezamislivi
milijuni dolara utučeni u najmodernije arhitektonske tvorevine i infrastrukturu
nezaustavljivo privlače nove stanovnike iz svih dijelova Kazahstana, kao i susjedne
Rusije, koji u ovom gradu vide priliku za bolju budućnost. Prije točno mjesec
dana ovdje je završio i tromjesečni međunarodni skup EXPO 2017 posvećen
(zelenoj) energiji budućnosti, što je možda i neobično ako se uzme u obzir da
je Kazahstan svoje bogatstvo stekao crpeći naftu i zemni plin, ali novac očito
može kupiti sve pa tako i domaćinstvo EXPO-a. Ja se neću buniti jer me takve arhitektonske novotarije izgrađene istim tim novcem jako privlače.<br />
<br />
Pustimo sada povijest i politiku i vratimo se onom lijepom u Astani. Grad je podijeljen na dva dijela - sjeverni (stari) dio grada i južni (novi) dio grada, a dijeli ih rijeka Ishim. Stari dio i nije toliko star, ali ima kakvu-takvu dušu, dok ju novi definitivno nema - ogromni stakleni neboderi, masivni stambeni blokovi, trgovački centri, široke avenije i hrpa dizalica koje nagovještavaju kako će grad izgledati za koju godinu. Pa ipak, ima nešto privlačno i u tome, prije svega zbog neobične arhitekture. Izašao sam prvo jutro u šetnju centrom tog dijela grada i odmah otišao do tornja Baiterek koji predstavlja zlatno jaje koje sadrži tajnu ljudske sreće, a kojeg je na vrhu stabla, izvan ljudskog dosega, iznesla mitska ptica iz kazahstanske legende. Lift vodi do zlatne kugle na 97 metara visine, međutim baš zbog te boje konstrukcije pogled na grad ima žučkastu boju pa sve to djeluje nekako umjetno. Nastavio sam sa šetnjom do početne točke avenije gdje se nalaze predsjednička palača, futuristička koncertna dvorana i dva okrugla zlatno-žuta tornja koje su neki na internetu već prozvali limenkama pive. Kako sam šetao naokolo, viđao sam sve više i više zanimljivih građevina pa stvarno nema smisla opisivati svaku od njih. Ono šta se mora spomenuti je ogroman "šator" koji se nalazi na suprotnom kraju tri kilometra dugačke pravocrtne avenije, a koji je sagrađen koristeći najnoviju tehnologiju solarnih čelija zbog čega je unutra uvijek ugodna temperatura, čak i kada je vani -30°c. Ime tog "šatora" je Khan Shatyr, a u njemu se nalazi luksuzan trgovački centar koji ne bi bio vrijedan spomena da se na najvišem katu ne nalazi Sky Beach Club, egzotična pješčana plaža s palmama i toplim bazenima, koktelima, ležaljkama od trstike, a sve to uz temperaturu zraka karakterističnu za Karibe. Ulaz je dvadesetak eura, ali ako vam je dosta hladne sibirske zime, možda i nije loše pobjeći na jedan dan u neki drugi svijet. Otišao sam istu večer pogledati kako grad izgleda po noći, a kad sam se vratio natrag u hostel, mrtav umoran, pogledao sam rezultat nedavno instalirane aplikacije Strava koja je pratila moje kretanje putem GPS-s i izračunala da sam tijekom 11 sati šetnje propješačio 43 kilometra! Sad mi je barem jasno od kuda žuljevi na nožnim prstima i bol u nogama. Inače, ako netko želi pratiti moje svakodnevne šetnje, možete instalirati tu aplikaciju na svoj mobitel i potražiti moj profil (Igor Linardic) pa ćete stalno biti u toku.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqKRxXSbsBdwV2AaUeoPKVHb5B4DNMB2ZyC_8mo8zZhg0dwPyDPc4yjSoMfqxOgvEjfUFOh0vDLs3UyY1waHWOBFO7WGF7VzwgoM90a82VGTPxk0C5GGDpzL7gFpBbsCKPm4b2InfMKI0/s1600/IMG_20171009_140837.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqKRxXSbsBdwV2AaUeoPKVHb5B4DNMB2ZyC_8mo8zZhg0dwPyDPc4yjSoMfqxOgvEjfUFOh0vDLs3UyY1waHWOBFO7WGF7VzwgoM90a82VGTPxk0C5GGDpzL7gFpBbsCKPm4b2InfMKI0/s400/IMG_20171009_140837.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sjedište državne naftne kompanije i trgovački centar Khan Shatyr u pozadini</td></tr>
</tbody></table>
<br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg91C9bS_1cpwvzsy3T1Wrcz5h07pkKeFYr5KHm_s4PZAg2MOcR2XnoDtvjRcIzwuyfEedwbuYTHaEVbLLALB0s7fyAHBaIzBIqxE-K80PTL_U-qiMhiq00m4H_wX4CVvouKYaq5NlnMfI/s1600/IMG_20171009_183522.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg91C9bS_1cpwvzsy3T1Wrcz5h07pkKeFYr5KHm_s4PZAg2MOcR2XnoDtvjRcIzwuyfEedwbuYTHaEVbLLALB0s7fyAHBaIzBIqxE-K80PTL_U-qiMhiq00m4H_wX4CVvouKYaq5NlnMfI/s400/IMG_20171009_183522.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">"Limenke pive" i predsjednička palača u pozadini</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdfLLBd18qKwJ4vSouVPU3XbKUfhwtEsAgC3vklJ5eLRM7GlRaUQIiK9zdDs5rE-SiBYQTANyLfnRPXnGQM2M4fvNgNFIZbvK4PpQUMTFxtJjDgvI5E_sHYUq3z8gXp2vpKDDVlYTuVK8/s1600/IMG_20171009_110701.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdfLLBd18qKwJ4vSouVPU3XbKUfhwtEsAgC3vklJ5eLRM7GlRaUQIiK9zdDs5rE-SiBYQTANyLfnRPXnGQM2M4fvNgNFIZbvK4PpQUMTFxtJjDgvI5E_sHYUq3z8gXp2vpKDDVlYTuVK8/s400/IMG_20171009_110701.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Toranj Baiterek</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Drugi dan sam shvatio da ću morat malo usporiti tempo jer ovako jednostavno neće ići. Zato sam otišao s busem prema sjeveru gdje se nalazi park Atameken s maketama svih važnijih zgrada i objekata u cijelom Kazahstanu, od naftnih platformi u Kaspijskom jezeru i kozmodroma Bajkonur do starih mauzoleja i prirodnih fenomena. Sjeo sam ponovo na bus i otišao južno od centra gdje se nalazi prije spomenuti EXPO centar koji je sad pretvoren u veliko gradilište. Stvarno me zanima zbog čega, da li su ga izgradili nabrzinu pa ima puno nedostataka ili ga prenamjenjuju za svakodnevnu upotrebu? Odmah do njega se nalazi Silkway, najveći trgovački centar koji sam ikad vidio, a preko puta njega je Sveučilišni kampus nazvan po predsjedniku Nazarbaevu. Mislio sam prošetati po kompleksu, ali mi je bilo neobično da nigdje nema slobodnog ulaza. Onda sam vidio da svi studenti ulaze/izlaze kroz dvostruka vrata sa zaštitarima gdje provlače svoje kartice kroz aparate kako bi ih rampa propustila. Zanimljivo. Kilometar dalje nalazi se stadion Astane ispred kojega sam vidio plakat o najavi utakmice između U21 reprezentacija Kazahstana i Bugarske. Budući da je početak bio u 19 sati, taman kad se spušta mrak i da je bilo prerano za vratiti se u hostel, odlučio sam otići pogledati utakmicu. Ispalo je da je ulaz besplatan, stadion u potpunosti natkriven pa je bilo toplo, uz tek petstotinjak gledatelja na ogromnim tribinama pa sam se lijepo zavalio u udobne sjedalice i uživao u relativno lošem nogometu.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPk2ZkGwB7EVT1PTmZ_ZpE7hlTwmYcuKbFevcj5RT1rT5Vpmgbk8Syfnmp6wgas_nzPnP_2RbvXDONPtHXbAqr2G4zes9kwmGeNIvH0vsCECIbIpb7FeMS1zMooEwp8VP4HPsuKLvjJ6Q/s1600/IMG_20171010_133007.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPk2ZkGwB7EVT1PTmZ_ZpE7hlTwmYcuKbFevcj5RT1rT5Vpmgbk8Syfnmp6wgas_nzPnP_2RbvXDONPtHXbAqr2G4zes9kwmGeNIvH0vsCECIbIpb7FeMS1zMooEwp8VP4HPsuKLvjJ6Q/s400/IMG_20171010_133007.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Park minijatura Atameken</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLxHah8Yos1xp7K_WAPSbMVoEqOgDdim1dHO3o2_Qdani51DNu0VLTIdRoSoJgWcClrRpBN6LrBvVvat24OMDIPjO77Vp2vzER43p6yk_gUlFvXVNDzyLH9oQ0k8Uq8Lh3Y3mswdghgx4/s1600/IMG_20171010_154429.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLxHah8Yos1xp7K_WAPSbMVoEqOgDdim1dHO3o2_Qdani51DNu0VLTIdRoSoJgWcClrRpBN6LrBvVvat24OMDIPjO77Vp2vzER43p6yk_gUlFvXVNDzyLH9oQ0k8Uq8Lh3Y3mswdghgx4/s400/IMG_20171010_154429.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Stadion u Astani</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Treći dan sam se odjavio iz hostela, otišao do autobusnog kolodvora i kupio kartu za Akmolu/Malinovku, gradić smješten 35 kilometara zapadno od Astane gdje se od 1938. do 1953. nalazio jedan neobičan tip gulaga - kamp za majke, sestre, žene i kćeri "neprijatelja naroda". Centralni komitet smatrao je ženske članove obitelji političkih zatvorenika potencijalim prijetnjama sistemu te ih je isto držao u zatočeništvu, u teškoj gladi, strašnoj hladnoći i napornim radnim akcijama. U ovom se memorijalnom centru nalaze vagon za prijevoz zatvorenica, barake u kojima su živjele, kao i muzej s njihovim osobnim predmetima, strašnim slikama i opisima uvjeta u gulazima diljem SSSR-a. Na povratku sam čekao minibus da se pojavi na glavnoj cesti, međutim nakon 40 minuta čekanja jednostavo mi je bilo dosta. S obzirom da sam prilikom šetnje prašnjavim gradićem vidio grupu autiju i nešto ljudi na jednom malom trgu, pomislio sam da bi tamo moglo biti stajalište za tzv. shared taxi. Otišao sam do tog mjesta, pitao prvog čovjeka da li je njegov auto taksi za Astanu, on je rekao da je i da je cijena 300 tenga (400 tenga je koštao minibus do ovdje, dakle ravno 1 euro), ali da trebaju još jednog putnika pa mogu krenuti. Pet minuta kasnije smo krenuli i to je to, ostavljen sam u Astani na meni poznatom raskršću gdje sam odmah uhvatio lokalni bus do autobusnog kolodvora. Vrlo jednostavno i praktično ako se nalazite u malom mjestu s rijetkim javnim prijevozom. Odmah do autobusnog kolodvora nalazi se i željeznički gdje upravo pišem ovaj post čekajući noćni vlak za Almaty.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEis4jo1rXLlU5LIdkGfsVOYBrXCaWzFsJjGEyAAah6xg1a8Agy82xIArczFHhFBrIcGIzWy3sHDEmtbulRtTD2GeDrfrf9UC0Hbf9oE8LQpAGt88CwGyg-C5CUAAZk-CTZ0v2f9YI9F-H0/s1600/IMG_20171011_124029.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEis4jo1rXLlU5LIdkGfsVOYBrXCaWzFsJjGEyAAah6xg1a8Agy82xIArczFHhFBrIcGIzWy3sHDEmtbulRtTD2GeDrfrf9UC0Hbf9oE8LQpAGt88CwGyg-C5CUAAZk-CTZ0v2f9YI9F-H0/s400/IMG_20171011_124029.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Memorijalni centar Alzhir u Akmolu</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-9101074279005744598.post-56862791982767102872017-09-15T00:00:00.000+02:002017-09-15T00:00:36.760+02:00Uvod<div style="text-align: justify;">
Da mi je netko prije pola godine rekao da ću uskoro krenuti u ove zemlje, rekao bi mu da je lud. Ali eto, sve se promijenilo kada je niskobudžetni avioprijevoznik Wizzair uveo novu liniju iz Budimpešte prema kazahstanskoj prijestolnici Astani, a s obzirom da je prilikom te najave bila i promotivna cijena karata, nisam previše razmišljao i kupio sam povratnu kartu, više onako na blef. Znao sam da se zemlje Srednje Azije nalaze na legendarnom Putu svile i da ima dosta povijesnih lokaliteta, ali ne puno više od toga. Počeo sam malo čitati o tim zemljama i shvatio da će mi tih 52 dana boravka biti taman dovoljno da vidim ono što želim, uz par izuzetaka zbog niže navedenih razloga.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Naime, malo je nezgodno vrijeme odlaska (listopad-studeni), ali zbog posla drugačije nije moglo. Koliko vidim, idealno vrijeme za odlazak u te krajeve je kasno proljeće ili rana jesen, ali i tu ima nekoliko zamki. Kazahstan je jedna velika stepa, uz jako hladan sjeverni dio (Astana), Uzbekistan je većinom pustinjski kraj s planinama na istoku i jugu, dok su Tadžikistan i Kirgistan uglavnom planinske zemlje, tako da je gotovo nemoguće reći da postoji idealno vrijeme za posjetiti sve te četiri zemlje odjednom. Atraktivna pamirska planinska cesta prohodna je, recimo, jedino po ljeti, kada je obilazak uzbekistanskih arhitektonskih dragulja nepodnošljiv zbog strašnih vrućina. Koliko vidim, nekakve prosječne dnevne temperature ne bi se trebale spuštati ispod nule niti u najvišim krajevima koje mislim posjetiti, tako da bi trebalo biti podnošljivo. Naravno, to su samo teorija i statistika, a kako će biti u stvarnosti saznat ćete ako nastavite pratiti moje putovanje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Par riječi i o vizama. Kazahstan je upravo ove godine ukinuo vize za hrvatske državljane za boravke do 30 dana, Kirigistan je već duže vrijeme u bezviznom režimu za boravke do 60 dana, Tadžikistan je maksimalno pojednostavio izdavanje viza za boravak do 45 dana, tako da se one sada mogu izraditi online ili na granici prilikom ulaska u zemlju i koštaju 50 dolara, dok je jedini problem dobivanje vize za Uzbekistan. Ta zemlja, osim šta ima najskuplje vize (60 eura za 7 dana, 70 eura za 15 dana ili 80 eura za 30 dana), kao preduvjet za njeno izdavanje traži i tzv. pozivno pismo (letter of invitation) koje izdaje neka uzbekistanska turistička agencija ili eventualno hotel, a kojim taj poslovni subjekt garantira za vas za cijelo vrijeme vašeg boravka u Uzbekistanu. Drugim riječima, ako napravite neki teži prekršaj dok ste tamo, ta agencija/hotel će imati velikih problema s vlastima, vjerojatno i većih nego vi sami. Nažalost, zbog tog razloga je i cijena pozivnog pisma dosta velika i varira ovisno o agenciji. Nakon dosta čitanja i istraživanja, naišao sam na jedan hostel u Taškentu koji ima najnižu cijenu tog pisma i na internetu sam vidio samo dobra iskustva njihovih korisnika. Oni rade i kao turistička agencija i pozivno pismo nude po cijeni od "samo" 42 dolara, uz uvjet da barem jednu noć provedete u njihovom hostelu koji je i inače odličan izbor ako se nađete u tom gradu. Cijene za pozivno pismo koje sam viđao do tada kretale su se od 60 pa do 85 dolara, tako da je ovaj pronalazak bio pravo olakšanje. Treba napomenuti da neke agencije nude besplatna pozivna pisma, ali samo ako kod njih bukirate neku turističku turu, međutim taj oblik putovanja me ni najmanje ne interesira. S obzirom da se i Turkmenistan smatra dijelom Srednje Azije (uz prije spomenute četiri zemlje), provjerio sam malo i vizni režim za tu zemlju, međutim prema njoj izdavanje vize za Uzbekistan djeluje kao najjednostavnija stvar. Da stvar bude gora, čitam da u zadnje vrijeme odbijaju turistima vize (nakon što se one plate) bez ikakvog objašnjenja ili očitog razloga, osim ako ne bukirate neku precijenjenu vođenu turu od njihovih turističkih agencija, pod uvjetom da tura traje tijekom cijelog boravka u Turkmenistanu. Dakle, ništa od slobodnog razgledavanja zemlje i tu je mojem interesu bio kraj.<br />
<br />
Budući da mislim kružno obići te četiri zemlje, trebalo je provjeriti i na koji način to napraviti, s obzirom da se pokrivaju poprilično velike udaljenosti. Srećom, za mene najugodniji način putovanja (vlak) je odlična opcija za ogromni Kazahstan i tu mislim koristiti noćne vlakove. U Uzbekistanu namjeravam od Taškenta, koji se nalazi odmah preko granice s Kazahstanom, otići na krajnji zapad zemlje isto s noćnim vlakom, ali onda kreću "zavrzlame". Nije to u biti ništa problematično, ali se radi o oblicima javnog prijevoza koji je u Europi nepoznanica. Tu na scenu stupa tzv. shared taxi (stvarno ne znam kako da to prevedem na hrvatski, možda je najbolje doslovno "dijeljeni taxi"), gdje obični nelicencirani auti razvoze ljude od točke A do točke B, bez voznog reda, odnosno kreće se kada se popune sva 4 mjesta u autu. Problem je i šta se svaki putnik mora sam dogovoriti za cijenu prijevoza, tako da su turisti tu u nezavidnom položaju jer se uvijek smatra da oni imaju više novaca od domaćih ljudi. Postoje tu i uobičajeni busevi između većih gradova, ali je zanimljivo da su vlasti u ovoj zemlji odlučile zakonom zabraniti vožnju običnih autobusa tijekom noćnih sati. Dolaskom u Tadžikistan problem postaje planinski teren i još uvijek dosta loše ceste u tom području, tako da je za male udaljenosti potrebno puno vremena (koliko čitam, od Dušanbea do Panjakenta ima 230 km, a putuje se 7 do 8 sati). Kao i u susjednom Kirgistanu i Uzbekistanu, i ovdje su glavna prijevozna sredstva shared taxi, ali i još jedan, za nas neobičan način prijevoza putnika - maršrutka. Radi se o sličnom principu kao što je shared taxi, samo šta se ovdje radi o minibusevima. Oni voze na fiksnim rutama (kao linijski gradski i međugradski busevi kod nas), nekada imaju fiksna stajališta, a nekada staju kada to netko od putnika zatraži, bilo da se radi o putnicima koji su već unutra ili o nekome na cesti koji podigne ruku da ih zaustavi. Neki kreću u određeno vrijeme, ali većina tek kada se popune sva mjesta, dok se često uzimaju i dodatni putnici koji onda stoje u koridoru. Maršrutke su karakteristične za skoro sve zemlje bivšeg sovjetskog bloka, tako da ih se i danas može vidjeti u nekim baltičkim zemljama, Bugarskoj, Moldaviji, Albaniji itd. Bit će veselo, to je sigurno, ali ima taj način putovanja i neku svoju draž, ako zbog ničeg drugog, onda zato što je drugačije i na neki način egzotično.<br />
<br />
Avion iz Budimpešte kreće u nedjelju, 8. listopada, leti nekih 5 sati i u večernjim satima trebao bi biti u Astani. Uzbekistan i Tadžikistan su 3 sata ispred nas, ali će nakon početka računanja zimskog vremena u Hrvatskoj (29. listopada) otići dodatni sat unaprijed, budući da su oni dovoljno pametni da ne koriste to glupo pravilo. Kazahstan i Kirgistan su 4 sata ispred nas i vrijedi ista stvar kada se kod nas prebaci jedan sat unazad.<br />
<br />
Mislim da bi to moglo biti dovoljno informacija za prvo javljanje. </div>
Riječaninhttp://www.blogger.com/profile/08327187820863441074noreply@blogger.com0