Biškek - prijestolnica Kirgistana

Glavni grad Kirgistana danas ima nešto manje od milijun stanovnika i nalazi se na 800 metara nadmorske visine. Iako se južno od grada nalazi ogroman planinski lanac Ala-Too, s najvišim vrhom visokim 4855 metara, zbog smoga i česte sumaglice pogled na te atraktivne planine je najčešće "zamagljen". Biškek je relativno mladi grad, osnovan sredinom 19. stoljeća kao ruski vojni garnizon. Između 1926. i 1991. godine grad je bio poznat pod sovjetskim imenom Frunze, dok je danas prilično nezanimljiv sa stajališta turista, ali predstavlja odličnu bazu za odlaske u planine ili za prikupljanje viza za ostale zemlje srednje Azije, budući da je Kirgistan prije svih u okruženju ukinuo vize za većinu razvijenijih zemalja svijeta.

Iako sam stigao u Biškek relativno rano, dok je sunce još bilo visoko na nebu, čitao sam na više mjesta da je za razgledati sve spomena vrijedno dovoljan jedan dan pa sam odlučio ostati u Homstelu, hostelu koji se nalazi u neuglednoj i neasfaltiranoj ulici, ali koji je unutra pravi raj za backpackere. Jedini hostel koji bi se u ovih pedesetak dana mogao usporediti s ovim je Topchan u Taškentu. Jednostavno postoje neka mjesta gdje se osjeti dobra vibra, gdje je sve na svome mjestu, prilagođeno niskobudžetnim putnicima i s ljudima sličnim tebi, spremnim za zabavu i razmjenu iskustava. Teško mi je bilo zamisliti da se mom putovanju bliži kraj, da je ovo zadnji grad koji trebam vidjeti prije povratka u Astanu.

Ujutro sam polako krenuo prema centru, do Demir banke, gdje sam trebao pokupiti "progutanu" kreditnu karticu. Nikakvih problema nije bilo, jedna minuta posla i kartica je već bila u novčaniku. Dan nije mogao bolje početi! S obzirom da niti Lonely planet niti Wikipedia ne spominju nikakve posebne atrakcije u gradu, tipa onih koje se ne smiju propustiti, jednostavno sam pogledao kartu grada, vidio da postoje dvije glavne paralelne avenije u smjeru istok-zapad i odlučio otići duž jedne avenije prema centru, a duž druge natrag prema hostelu. Ima tu lijepih zgrada, bez daljnjega, ali su većinom novijeg godišta, ništa povijesno - nekoliko zgrada raznih muzeja, brojne statue različitih oblika i veličina, par lijepih parkova i masivnih vladinih zgrada, nekoliko modernih instalacija koje vjerojatno svatko protumačuje na drugi način i mnoštvo stambenih blokova. Na krajnjem istočnom dijelu centra grada upravo je pri kraju izgradnja ogromne bijele džamije, a par stotina metara bliže nalazi se prekrasna ruska pravoslavna crkva plavo-bijele fasade. U neposrednoj blizini prostranog centralnog trga Ala-Too nalazi se ogromna ograđena Bijela kuća, središnjica Vlade Kirgistana, koja je 2005. i 2010. bila  poprištem velikih nereda, a prilikom ovih posljednjih poginula je 41 osoba te je zgrada bila dijelom spaljena, zajedno s mnogim originalnim dokumentima koji su se čuvali u njezinim (nedovoljno) zaštićenim prostorijama. Između užeg centra grada i mog hostela (pola sata hoda) nalazi se nekoliko gradilišta modernih stambenih zgrada, ipak nešto ljepšeg izgleda od onih tipičnih sovjetskih betonskih blokova, čiji se stanovi prodaju po cijenama između 750 i 900 eura po kvadratu. Za razliku od ostalih gradova srednje Azije, s izuzetkom dva najveća u Kazahstanu, vožnja gradskim prijevozom u Biškeku je izuzetno jednostavna ukoliko imate smartphone. Naime, uvrštavanjem tog grada u aplikaciju 2GIS sada je dovoljno da kliknete na karti grada mjesto gdje se nalazite i mjesto gdje želite ići i aplikacija će vam u par sekundi ponuditi nekoliko opcija prijevoza, tj. s kojim busevima ili maršrutkama putovati kako biste najbrže ili s najmanje presjedanja došli do željene destinacije. S obzirom da sam do centra otišao i predvečer, provjerio sam kako ta aplikacija funkcionira i mogu reći da sam prezadovoljan i da bi bilo lijepo kada bi puno više gradova bilo u njihovoj bazi. Tko god da ju je napravio, svaka mu čast.

Centralni trg Ala-Too

Kirgistanska Bijela kuća

Prekrasna ruska pravoslavna crkva

Ugodne šetnje parkom

Jedna od brojnih zelenih oaza u centru grada

Nažalost, nemam puno više od toga za reći o samom gradu i njegovim atrakcijama. Bilo je lijepo, opuštajuće i možda mi je baš to i trebalo prije dugotrajnog povratka kući. Sljedeće jutro moram na bus za Almaty, gdje hvatam noćni vlak za Astanu, gdje onda moram nekako izgubiti vrijeme do navečer kada mi polijeće avion za Budimpeštu. Bit će naporno, tako da mi je Biškek dobro došao da napunim baterije prije samog završetka ovog maratona.